Snežana Čongradin
Foto: VICE Srbija
Intervju

Snežana Čongradin za VICE Srbija: Ne plašim se Šešelja

"Šešelj je kao neka sena, on kao da ne postoji već kao da je nečija projekcija, kao da je odavno mrtav i neko kroz njega pušta glasove."

Novinarka dnevnog lista Danas Snežana Čongradin je nakon teksta "Zašto nisam napisala izveštaj iz Srebrenice" koji je napisala posle godišnjice obeležavanja genocida 11. jula dobila, kao i skoro svakog jula - pregršt pretnji, uvreda zbog svojih reči. Ovog puta iz Skupštine, od poslanika Vojislava Šešelja. Lider Srpske radikalne stranke je na početku zasedanja Skupštine Srbije zatražio od Vlade Srbije da u Krivični zakonik uvede odredbu po kojoj bi svaka javno izrečena tvrdnja da je u Srebrenici bio genocid, krivično bila kažnjavana. Takođe je apostrofirao novinarku Danasa Snežanu Čongradin, opisujući je najpogrdnijim imenima i poručujući da bi takve, poput nje poslao na 20 godina robije.

Reklame

Tu Snežanu, koju je on izvređao poznajem 16 godina, koliko ona i radi u Danasu. Sećam se da je ona došla posle mene, 2003. godine i tada je imala 24 godine. Prisetile smo se juče da je, kad je došla, kako je rekla, "sa ulice", tadašnji glavni i odgovorni urednik Grujica Spasović, nakon što je čuo da je završila filozofiju rekao: "Odlično, treba mi neko za ekonomsku rubriku." Nedugo posle toga, počela je da piše za političku rubriku. Danas, 2019. godine, Šešelj je između ostalog kaže: "Ova liči na mungosa. Pravi mungos, očiju mi. Ta Snežana Čongradin, koja liči na mungosa…" Da Šešelj inače ne lupeta često kao po komandi, kao da neko pritisne dugme pa on krene da laje, malo bi se informisao o mungosima i izbegao očiglednu simboliku koja se nameće. Mene nije mrzelo naravno.

Mungosi su hitre i neumoljive životinje, uporne su i ne ostavljaju svoj plen. Mungosi su najpoznatiji neprijatelji strašne i opasne kobre. Bez straha joj se suprotstavljaju i iz dvoboja sa njom obično izlaze kao pobednici. Mungos vešto i hitro izbegava otrovne zube zmije, sve dok ona ne skoči na njega, tada mungos uspeva da je zgrabi za potiljak. (čitaj dalje o mungosima ako te zanima)

Sa Snežanom sam se našla da vidim kako se oseća posle užasnih reči upućenih njoj u Skupštini, da li se plaši i kako će nastaviti da se dalje bavi novinarstvom u Srbiji.

VICE: Kada si počinjala da se baviš novinarstvom, čime si u stvari želela da se baviš najviše?

Reklame

Snežana Čongradin: Želela sam da radim baš to što i danas radim. Nije bilo baš kao da su moji roditelji imali jasne stavove u vezi sa Srebrenicom, i uopšte u vezi sa ratnim zločinima, niti sam ja tada bila dovoljno potkovana da nekim argumentima obrazložim svoja osećanja ali sam u sebi itekako imala osećanje da znam šta je dobro, a šta je loše. I to je bilo nešto što me je vuklo u smeru obrazovanja I prukupljanja činjenica i čitanja, usmeravanja ka tome čime želim da se bavim. I to je u Danasu dočekano dobro, bilo je više prostora i ne sećam se da je mene iko cenzurisao u Danasu.

Da li možeš da se setiš još nekog sličnog reagovanja kao što je ovo poslednje?

Da, pre dve godine kada je u Srebrenici smenjena vlast i kada je Grujičić postao gradonačelnik. Ja sam ga zvala da ga pitam zbog čega je dozvolio da 11. jula bude promocija knjiga Ljiljane Bulatović u kojoj ona veliča Ratka Mladića i on se pravio lud kako ne zna niša, pa sloboda govora i kako ja kažem "genocid" - tako on "strašan zločin". Onda se javio Pero Simić, glavni savetnik Milorada Dodika da reaguje na moju kolumnu, koju puste u Danasu i onda ja odmah odgovorim na tu kolumnu, onda on opet odgovori. Međutim, glavni urednik odluči da ne objavi jer su bile slične klasifikacije kao i ove sa Šešeljem. I onda je Sputnjik objavio tekst u kom Dodik pljuje mene i Danas zbog toga što nismo objavili taj odgovor. Čak su organizovali novinarski sud časti, za koji sam ja prvi put čula da uopšte postoji u Srbiji.

Reklame

Kako se ti osećaš posle ovih Šešeljevih reči, da li se plašiš za sebe?

Preko društvenih mreža već unazad godinama primam svakakve pretnje, ja sam balijska kurva, pušačica šiptarskog kurca i to sve ide na tom ženskom diskriminišućem nivou i to je za mene neko normalno stanje. Ali, ja radim u takvom okruženju da se ja niti stidim tih pretnji, niti ih shvatam ozbiljno. Nikad se nisam plašila i ne plašim se ni sad. Mislim i da je ovo sada dobra stvar i za novine u kojima radim i za mene zato što se u fokus izvlače teme koje smatram da su od javnog značaja i opšteg interesa koje inače želim da izvučem godinama unazad i super što me je Šešelj prozvao iz Skupštine. Možda nije super za moju mamu, tatu i tetku koji brinu, doduše.

Da li ti se ikada neko obratio iz vlasti ili redakciji?

Nikada.

Ovo ti je bio prvi put u Srebrenici. Šta ti je bila najteža slika kada si otišla tamo s obzirom na to da si puno pisala o tome, kako ti je bila kada si materijalizovala sve.

Mnogi su me kritikovali kako sam krenula nespremna i zašto nisam ponela nešto za smirenje. Baš mi nije bilo dobro emotivno. I sad imam neki kamen u stomaku. Zaista mi je jedna od težih slika bila ta dok ja stojim ispred "Toi toi" jedina bez marame na glavi i gledam sve te žene ispred koje plaču, to mi je bilo, ne znam. Vrtelo mi se u glavi, nije mi bilo dobro.

Kada bi sedela pre puta Šešelja šta bi mu rekla?

Ja nikada ne bih sela sa njim. Mislim, on je za mene klovn i za mene ne postoji. Njegova uloga i njegova ličnost se isrcpljuje nepostojećim kvalitetima. Ja kod njega ne vidim nit ljudskosti, nit doslednosti. Ne vidim način na koji bih ja mogla sa njim da iskomuniciram, a da to bude ljudski. Nije on problem. On je tu najmanji problem. On je osuđeni ratni zločinac koji sedi u Parlamentu. Šešelj je kao neka sena, on kao da ne postoji već kao da je nečija projekcija, kao da je odavno mrtav i neko kroz njega pušta glasove.

Bila si jedna od potpisnica apela za zaštititu od novinara Zorana Ćirjakovića, koji, baš kao i Šešelj sada, takođe vrlo plodonosno koristi svaki trenutak da ugrožava i vređa žene. Da li tu ima nekih pomaka?

Ma, tu će da reaguje Danas, N1, Vajs i poneko na mrežama i to je to. Mene je kontaktirala Adriana Zaharijević iz Instituta za filozofiju i društvenu teoriju koja me je u stvari informisala jer ja u moru svih tih pretnji nisam videla i to. Adriana je neverovatna žena, koja se dosledno i temeljno bori za prava svih ugroženih u ovoj državi. Ja se ne nadam nikakvim pomacima uskoro kada su u pitanju ženska prava. Lako je sa onima koji diskriminišu, strašno je sa onima koji nemaju ni svest o tome i to je obeshrabrujuće.