FYI.

This story is over 5 years old.

Moda

17 modnih detalja koji su definisali 2017.

Od pufnastih perjanih jakni i odela dovoljno velikih da se u njima živi, do veštačkog krzna i patika koje koštaju toliko da ti isprazne džepove, ova godina se kretala od pristupačno ekscentričnog, do izuvajuće skupog.

Tekst je objavljen na i-D

Balensijaga čizme-čarape. Toliko su tokom 2017. bile poželjne i sveprisutne, da čak i stari, dobri M&S sada nudi svedenu verziju prototipa koju su isprva voleli fanatični obožavatelji kreatora Demne Gvasalije, zaluđenici za uličnu modu, i razboriti kupci, koji su svraćali u DSM da ih probaju, na brzaka snime selfi, i hitro postave rezutate na Instagramu, pre nego što obezbeđenje stigne i da zucne.

Reklame

Pufnaste perjane jakne. Što su bile veće i glomaznije, svi su ih više voleli/želeli/bile su im potrebne. Dostupne u beskonačnim varijacijama neusklađenih materijala i izrade – uključujući i ružičasti somot, skaj i pliš – tipično su ih nosili svi, od skejtera zaluđenih skupocenim Goša trenerkama, do one nemilosrdne PR-ke na vratima Fešn Skauta koja te onomad u februaru nije pustila na reviju Pem Hog.

Lanci na kaišu. U jednom trenutku je delovalo skoro kao da postoji takmičenje među mladim klaberima ko će više lanaca zakačiti planinarskim kukama, zakačaljkama iz radnji sa kancelarijskom opremom i neželjenim minđušama-alkama – ponekad pojačano pantljikama i privescima za ključeve – da bi izgled bio dodatno istaknut. Međutim, ovaj izuzetno individualni pristup neizbežno je završio u otmenim radnjama u glavnim šoping ulicama, sa generičkim i već spremnim verzijama.

Naočare za sekretarice. Veoma konkretna verzija njujorškog direktorskog izgleda osamdesetih. Obično se kupuju u Paundlendu, sa najmanjom mogućom dioptrijom, da bi vid bio tek malo zamagljen. Uglavnom su ih nosile imitatorke Lote Volkove, na svakoj mogućoj žurci povodom revije, tokom čitave godine. Često su postavljane na Instagram, sa natpisom #sexysecretary.

Veštačko krzno. Gučijevo saopštenje u oktobru da će prestati da koriste pravo krzno potcrtalo je raspoloženje prema svemu što je mekušno, paperjasto i nije posledica okrutnosti. Ali ovaj ikonični brend se jednostavno prilagođava modernim milenijumskim shvatanjima po kojima je već odlučeno da će u budućnosti sve biti lažno i veštačko. S toga ste svake božje večeri u godini na kauču u didžej kabini mogli da vidite brdo dizajnerskih raznobojnih bundi od veštačkog krzna koje izaziva elektricitet.

Reklame

Kaubojske čizme. Idelna obuća za svakoga ko želi da ceo svet zna da je veliki fan Rafa kod Kalvina Klajna, u kojima su pomenute čizme mogle da se vide u kolekciji jesen/zima ’17. Vintidž radnje u istočnom Londonu su u jednom kraćem periodu profitirale, kada su kupci kopali po starim, prašnjavim parovima čizama (koje su poslednji put bile moderne još onomad kada su Litl Miks bile popularne), kupujući ih za samo delić pune cene, u očajničkom pokušaju da kopiraju staru, dobru kantri i vestern tradiciju.

Prevelika muška odela. Bilo je poželjno da budu na pruge, i toliko velike da ti iz rukava šake ne vire (što stvara sjajnu siluetu za selfi na sigurnosnim kamerama Bar-a-Bara). Velika potražnja za ovim budženim krojačkim stilom je dovodila do toga da kada god odeš u Faru u Islingtonu, trenutno omiljenu dobrotvornu prodavnicu polovne odeće među zaluđenicima za modu, vidiš haos na rafu sa muškim odelima.

Mantili od sjajne kože. Sasvim je moguće da mnogo mlađih kupaca do 2017. nisu ni znali ko je Helmut Lang, ali kada je Šejn Oliver postao ’kućni kreator’ u ovoj uticajnoj modnoj kući, to je postalo jedno od imena koja se najviše pominju. Odjednom su svi želeli Langov mantil – ili neku njegovu kopiju – koji bi obično bio uparen sa Frajtagovim cegerom i onim cipelama sa platformama oko kojih se uvek vodi rasprava da li su kul ili jednostavno odvratne.

Jedna viseća minđuša od bižuterije. Popularna među onima koji žele da balansiraju na ivici između ’glema’ i ’ekstrema’. Na svim vrstama gala prijema i prljavim rejvovima smo mogli da slušamo kako ovo kamenje koje razvlači uši udara po vratovima, bilo u Skoču Sent Džejmsa, bilo u nekoj polusrušenoj bivšoj perionici u Margejtu.

Reklame

Cipelice sa niskom štiklom iz dobrotvorne radnje. Sa niskom štiklom koja može da se balansira samo snagom volje i zgrčenim prstima na nogama, one ne samo da su ove godine bile popularne, već si dodatne poene dobijala ako si ih kupila za par funti u nekoj od Su Rajder radnji, i ako na sebi imaju mašnicu ili neku drugu dekoraciju. Na nesreću, to nije bila baš najpraktičnija obuća za bazanje po žurkama u skladištima usred industrijske zone.

Veštičja garderoba. Inspirisna poplavom članaka o modernom veštičarenju, prodaja crnih sveća i tarot karata je probila sve rekorde, izazivajući i povećanje popularnosti jezivih starih majica Merilina Mensona, iznošenih špicastih čizama, začinjenih razgovorima o vradžbinama. Po mogućstvu, u odeljku za pušenje u Vog Fabriksu.

Balensijagine patike Tripl S. Grozničavo željene, postale su skraćenica za: „Imam para za bacanje“ i/ili „Snobizam je moja biblija“. Uprkos tome što mnogi njihovi ljubitelji to i dalje odbijaju da vide, ova tvorevina deluje u suštini isto kao Raf Simons x Adidas Ozvigo patike, ali na Depopu može da dostigne i deset puta veću cenu.

Go-go čizme sa iBeja. Kupljene sa verom da su vrhunac individualnosti, ali se ispostavilo da je svaka osoba koja je ušetala u Sink D Pink nosila skoro identičan par. Ups! U njima je bilo zapravo nemoguće hodati (koga je bilo briga?), bile su toliko tesne i izazivale prekid crkulacije, da su postale predmet sprdnje u određenim, manjim krugovima.

Reklame

Matriks naočare za sunce. Dar od boga za one koji žele da čitav svet zna da „žive za tehno“ i da im je „sajber gotička estetika devedesetih trenutno veoma bliska“. Obično su ih nosile hardkor modne kraljice koje su te izgurale da bi stale ispred tebe na Arkinom koncertu, nakon što su te nazvale prostim.

Končani kaiševi. Za svakoga opsednutog Virdžilovim kaiševima, ovaj asesoar je bio apsolutno ključan tokom 2017. Sasvim je verovatno da isti ti ljudi na Fejsbuku imaju album fotografija pod nazivom ’Berlin’, i da često kažu, „Čoveče, ovo nije ništa u poređenju sa Berghajnom…“ bukvalno u svakom klubu u koji kroče nogom, a da u pitanju nije Berghajn.

Faktor Fijoruči. Nakon ponovnog pokretanja ove ultra-kič etikete iz disko ere – čija nova radnja je jesenas otvorena u Sohou – mnogi šminkeri su počeli da kanališu slavne dane i noći njegovog ikoničnog njujorškog butika s kraja sedamdesetih i početka osamdesetih, gde su face kao što su Grejs Džons, Debi Hari, Madona, Kit Haring i Endi Vorhol imali običaj da vise, pre nego što pređu u Studio 54. S toga je kičasti logo sa anđelčićima, na sjajnim, superuskim streč farmerkama mogao da bude viđen na onima koji su isuviše mladi da se sećaju prvobitnih slavnih dana Fioručija, kao i na onima dovoljno starim da ih nikada ne zaborave.

Frizura s repovima. Oni koji su želeli da čitav svet zna da su toliko subverzivni da to boli, i da im se „jebe za konvencijalne predstave lepote“, neuredn frizura s repovima – po mogućstvu iskasapljena tupim makazama, izblajhana jeftinim hidrogenom iz supermarketa, sa ponosno istaknutim izraslim korenima od mesec dana – postala je ultimativno veštačka frizura za one koji žele da izgledaju nonšalantno. Često je mogla da bude primećena na privatnim izložbama u galeriji NOW, na plesnom podijumu Dalston Superstora, i u menzi koledža Sentral Sent Martins.

Reklame

Tekst napisao Džejms Anderson, uz pomoć dodatnih istraživanja Onor Kuper-Hedžis.

JOŠ NA VICE.COM:

London je carstvo ulične mode, zauvek

Alternativna ruska moda otkriva lepotu "društvenih otpadnika"

Luksuzni plaštovi iz „Igre prestola“ su u stvari Ikea tepisi