Na groblje po uskršnji ručak

FYI.

This story is over 5 years old.

galerija

Na groblje po uskršnji ručak

Zatekla sam polupana jaja i prazne tanjire na grobovima, ali nisam bila jedina. Dvadesetak ljudi i dece, i jedan konj, došli su da pokupe hranu za svoj praznični ručak.

Pretpostavljamo da ste se fino najeli i napili za Uskrs, ko nije. Ako ste se tucali, a niste imali sreće i morali ste da pojedete više od dva ofarbana jaja, verovatno ste već tada uneli dovoljnu količinu proteina i masti za ceo dan. Dakle, svo pečenje, eventualna torta ili kolač, da ne pominjemo alkohol, sve je to bilo too much.

Hrana uvek i svuda, moto svih naših običaja, ima svoju ulogu i na mestu na kome oni koji dolaze u posetu običnu nisu gladni, a oni koji tu stanuju, od kad su tu, ne mogu da jedu. Od kad znam za sebe, jedan od najbizarnijih običaja, koje bih zakonom zabranila da mogu, a u nekim delovima Srbije su pokušali, i delom uspeli, jeste nošenje hrane na grobove.

Reklame

Ostavljajući polemiku o tome da li se na Uskrs "valja" otići na groblje ili ne, ljudima kojima je do takvih polemika stalo, otišla sam do najbližeg groblja da vidim da li je tamo hrana the thing.

Ispostavilo se da sam zakasnila. Zatekla sam polupana jaja i prazne tanjire na grobovima. Ali, nisam bila jedina na groblju, dvadesetak ljudi i dece, i jedan konj, došli su da pokupe hranu zapraznični ručak.

U dva popodne, sva hrana je već pokupljena

Mnoga deca sama jedu na grobovima

Nošenje hrane za "pokoj duše" paganski je običaj, koji nema veze sa Hrišćanstvom

Nekada su tu cele porodice

Kada korpa nije dovoljna