FYI.

This story is over 5 years old.

popularni trendovi

Popularni novi trend među milenijalcima je dati otkaz

Ozbiljno.

Svako ko ima posao mašta o tome da da otkaz, ili slavno, tako što će naprasno svima reći da odjebu ili tiho i samozadovoljno, prihvativši bolju ponudu i započevši život koji stvarno zaslužuje. Prema američkom Ministarstvu rada, taj san počinje da se ostvaruju za sve više Amerikanaca, javio je u utorak Asošijejted Pres:

Procenat radnika koji daju otkaz na poslu dostigao je 2,4 odsto u maju, što je najviši stepen još od aprila 2001. godine. Više otkaza znak je jačeg tržišta rada jer radnici obično ostavljaju posao zarad novog koji je bolje plaćen. Radnici koji zamene posao dočekaju veće povišice od onih koji ostaju na istom položaju, pokazuju vladini podaci.

Reklame

Površno gledano, ovo zvuči kao sjajna vest. Stagnacija prihoda jedna je od najstarijih priča američkog života, a novi posao nudi vam jednu od najboljih prilika da to prevaziđete. Ali do ovog trenda ne dovodi samo mogućnost dolaska do više novca: prema anketi objavljenoj u janauru koju je sprovela slavna konsultantska kuća Deloit, 43 odsto takozvanih milenijalaca predviđa da će se ratosiljati sadašnjeg posla u roku od dve godine; pripadnici Generacije Z (rođeni 1995. ili kasnije) još su manje skloni tome da budu ljudi verni kompaniji, sa nekih 61 odsto njih koji su iskazali nameru da odu negde drugde. Između ostalog, anketa je pokazala da mladi ljudi ne vole da rade na mestima koja izgledaju kao da vrednuju sticanje profita iznad svega ostalog. Ovo predstavlja određenu promenu u odnosu na Reganovu eru, kada je Njuzvik proglasio 1984. "godinom japija" obeleživši možda najbližu tačku u poslednjim decenijama zemlji u kojoj je finansijski kapitalizam dostigao obožavanje na nacionalnom nivou.

Šta se desilo od tada? Niz finansijskih kolapsa, prvo 1987, potom 1990-91, treći put 2001, i najbrutalnije, 2008. Takođe: nejednakost je skočila u nebesa, penzije su nestale, prisilno oduzimanje imovine je eksplodiralo, a odlazak na koledž je postao nemoguće skup. I ključne institucije kao što su radnički sindikati, glavne protestantske crkve i (možda najvažnije od svega) poslovi zasnovani na manufakturi koji su obećavali doživotno stabilno zaposlenje, počeli su da nestaju. Takozvani "čovek organizacije" iz pedesetih, dosadni (muški, beli) korporativni tip pomiren sa životom bljutavog srednjeklasnog prosperiteta i ničim što ga izdvaja iz čopora, postala je neka vrsta ugrožene vrste. "Milionerdovi", kako ih je nazvao Majkl Luis, preuzeli su Silicijumsku dolinu i počeli da diktiraju vrednosti i kulturu šire ekonomije.

Reklame

Neko vreme to se manifestovalo u zanosnom dot-kom bumu i onom što danas zovemo "poznim kapitalizmom". Ali kad su mladi ljudi uvideli da i sistem ume da digne sve četiri uvis, stavovi su počeli da se menjaju. Podaci iz anketa iz poslednjih godina pokazali su da su mladi ljudi manje usredsređeni na zarađivanje najviše novca što mogu a više na pronalaženje prijatnog posla koji ostavlja neku vrstu polovično pristojnog traga na svet — ili makar ne u potpunosti štetnog. Podaci iz anketa takođe su pokazali da su mladi ljudi mnogo manje skloniji od Bejbi Bumera da ostanu na istom poslu dugo, tipa decenijama.

Ove promene počele su da se manifestuju i u smislu političke ideologije, budući da je socijalizam postao mnogo popularniji — posebno među mladima — sada kada je popustila anatema iz vremena Hladnog rata. Kapitalizam, s druge strane? Anketa harvardskog Instituta za politiku iz 2016. godine pokazala je da ga u teoriji podržava samo 42 odsto osamnaestogodišnjaka i devetnaestogodišnjaka. I kao što smo videli po iznenađujućem uspehu Bernija Sandersa kao neprikrivenog demokratskog socijaliste u predsedničkoj trci iste godine i pobedi jedne od njegovih bivših organizatorki kampanje Aleksandrije Okasio-Kortez na njujorškim izborima za kongres prošlog meseca , to nije samo promena u apstraktnom mišljenju, već izgleda da utiče i na to kako se mladi ljudi angažuju u samom sistemu.

Naravno, Socijalisti sa velikim S ostaju na marginama američke politike, gde dualitet krupnih drmatora iz redova demokrata i republikanaca neće izgubiti snagu u dogledno vreme. A spremnost da se da otkaz na poslu zarad bolje plaćenog očigledno ne zahteva levičarsku političku ideologiju. Ali činjenica da toliko mnogo ljudi, i to posebno mladih, ne preza od toga da potraži bolju priliku govori nam nešto o društvu — milioni nas očajnički žele promene, što se odražava na svet na načine koje naši roditelji nisu mogli ni da zamisle.

Pratite Meta Tejlora na Tviteru.