U oktobru mesecu u Kombank Areni održao se festival koji je okupio najveće zvezde dens muzike devedesetih godina. S obzirom na to da niko normalan na ovakav događaj ne bi došao ozbiljan, ja sam iskoristio priliku da dođem tamo i da svojim očima doživim ovaj fenomen. Bilo je teško razlučiti ko je došao u Sergio Tacchini trenerkama i Airmaxu ozbiljno, a ko je furao Carlo Colluci i Reebok pump ironično. Sevali su bling, tožu, čipka i drečave boje na sve strane.
Reklame
U duhu devedesetih, naša fotografkinja Katarina Šoškić je došla i napravila niz fotografija analognim fotoaparatom. Pokušala je da ovekoveči modu, atmosferu i karakter ovakvog fenomena.Bilo da smo tu došli sa ironijskim otklonom, mrtvi ozbiljni ili u grču da ćemo sresti nekoga ko nas poznaje (a svi su se poznavali), činjenica je da je ovaj događaj bio ultimativni guilty pleasure. Beograd je na nekoliko sati poput dr Emeta Brauna otputovao u 1995. godinu i proživeo svoje mračno doba u novom ruhu. Neodizeli u srcu i duši, kao i oni koji se gade pri samoj pomisli na to, došli su da dižu ruke na hitove koje nisu čuli dvadeset godina. Od filmova "Bullet", "La Haine" i "Vidimo se u čitulji", preko tarzanki, šuškavih trenerki, golih prsa, zlatnih lanaca i upasanih utoki, pa sve do trap, gangsta rap i, naravno, narodnjaka, grla su se orila, pivo se prolivalo, a dlanovi su tapšali.