FYI.

This story is over 5 years old.

Vice Blog

​Zbog klimatskih promena se u Sibiru upravo otvorio "ulaz u podzemni svet"

U srcu sibirskih severnih šuma zjapi monstruozni ponor koji lokalni stanovnici Jakutska zovu "ulaz u podzemni svet" i smatraju ga za kapiju onostranog.
Pogled na Batagajka krater, Verkojansk, Sibir. Slika: Google Earth

U srcu sibirskih severnih šuma zjapi monstruozni ponor koji lokalni stanovnici Jakutska zovu "ulaz u podzemni svet" i smatraju ga za kapiju onostranog.

Zlokobni krater dužine oko 1.5km i dubine i do 120 metara pojavio se bez upozorenja pre oko 25 godina. Prema istraživanjima geologa, godišnje se širi više od 18 metara. Pa opet, van Batagaja, ruralnog grada u Verkojansk opštini Saka republike, malo toga se zna o ovom prirodnom fenomenu.

Reklame

Pogled na Batagajka krater iz vazduha. Foto: Research Institute of Applied Ecology of the North/Alexander Gabyshev

Prema onome što znamo, Batagajka krater nije prolaz u pakao. Ali je verovatno predznak nečeg strašnog što nam preti. I, očekivano, klimatske promene i te kako imaju veze sa njim.

Tokom ranih 1990-ih, radnici industrijskog postrojenja su posekli čitavu šumu sa jedne parcele, ne znajući da će ovaj postupak dovesti do katastrofalnih geoloških posledica. Kako su se klimatske promene pogoršavale širom sveta, nezapamćeni toplotni talasi su pogodili Jakutiju - jedno od najhladnijih mesta na Zemlji - topeći otkriveni glacijalni led koji do tada nije viđen 200.000 godina. Onda je jednog dana tlo počelo da se ugiba i propada.

Mapa Saka Republike (Jakutija), Sibir. Slika: Wikipedia

Batagajka krater je ono što naučnici danas nazivaju "megarecesija": ogromna rupa, "termokarst" u geomorfologiji pejzaža permafrosta. Ovi iznenadni procepi se pojavljuju kada se permafrost naglo "raskravi" prouzrokujući zone ožiljaka koje tonu u "natopljeni mulj". Oni mogu da budu aktivni decenijama. I dok su razumljivo užasavajući, iznenadni procepi su prilično zastupljene pojave u arktičkim okruženjima poput Sibira.

Ali neki naučnici Batagajka megarecesiju vide kao anomaliju i potencijalno nepovrativ znak gorih stvari koje tek predstoje.

"Očekujem da će Batagajka megarecesija nastaviti da raste sve dok joj ne ponestane leda ili dok se ne napuni sedimentima. Sasvim je moguće da će se u Sibiru pojaviti i druge megarecesije, ako klima postane toplija ili vlažnija", kaže profesor geologije na Saseks univerzitetu dr. Džulijan Murton.

Reklame

Murton je trenutno među retkima koji proučavaju krater, a udaljeni lokalitet posećuje od 2009. u saradnji sa Institutom primenjene ekologije Severa na North-East Federal univerzitetu u Jakutsku.

Džulijan Murton i njegov istraživački tim uzimaju uzorke sedimenata iz Batagajka kratera. Slika: Research Institute of Applied Ecology of the North/Julian Murton

Za paleogeologa, jedinstvena lokacija i neverovatna veličina Batagajka kratera nudi redak uvid u istoriju ledenog doba severnog Sibira. Murton kaže da je njegov tim već otkrio mumificirani leš bizona u sedimentima, kao i zaleđene ostatke mošusnog vola, mamuta i 4.400 godina starog konja iz Holocena.

"Batagajka lokalitet poseduje neverovatno zbijene sekvence naslaga u permafrostu među kojima su i slojevi bogati drvetom tumačeni kao šumska tla koja sugerišu na nekadašnju klimu koja je bila barem topla kao današnja ili toplija", primetio je Murton.

Pogled iz vazduha na Batagajka krater. Slika: Research Institute of Applied Ecology of the North/Alexander Gabyshev

U ovom trenutku, međutim, jame se poput zaraze pojavljuju po Sibiru. U Krasnojarsk regionu u severnoj Rusiji, krateri bukvalno izbijaju u zemlji, a naučnici veruju da su nesezonski visoke temperature glavni krivac.

"Upravo smo saznali da se u Jakutiji pojavio novi ogromni krater prečnika jedan kilometar", rekao je Vasili Bogojavlenski, zamenik direktora Instituta za istraživanje nafte i gasa na Ruskoj akademiji nauka. "Snimci nam omogućavaju da identifikujemo barem sedam kratera, ali ih zapravo ima znatno više."

Prema geološkim zapisima, Murton mi je rekao, poslednji put kada su u Sibiru beležene recesije ovih razmera je bilo pre 10.000 godina kada je Zemlja prelazila iz Paleolitskog ledenog doba u današnju Holocenu. Danas su emisije gasova staklene bašte oko 400 čestica po milionu, a to je znatno više od nivoa CO2 od 280 čestica po milionu koji je doveo do kraja glacijalnog maksimuma.

Termokarstovi u blizini Omuljakška i Kromska zaliva, Severni Sibir, slika: Wikipedia

U bliskoj budućnosti Murton planira da napravi bušotine u permafrostu Batagajke i isvrši analizu sedimentnih slojeva u visokoj rezoluciji koja će pomoći u rasvetljavanju atmosferskih uslova poslednjeg ledenog doba.

"Ako uspemo da razumemo kako je pejzaž u to doba promenjen", rekao je Murton, "to će nam pomoći da predvidimo šta može da se dogodi sa sibirskim permafrostom u narednim vekovima."

Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu