FYI.

This story is over 5 years old.

Музика

Rangiranje najsumanutijih stvari koje je Kvinsi Džons rekao u intervjuu

Ova ikona muzičke industrije je pričala o ubistvu Kenedija, neukosti Bitlsa, i svom verovanju da je Marlon Brandon spavao sa Ričardom Prajorom, Marvinom Gejem i Džejmsom Boldvinom.
Fotografija: Jerod Harris / Stringer

Kvinsi Džons, legendarni producent i mogul muzičke industije koji je tokom šest decenija svoje karijere uticao na stanje zvuka možda više nego ijedno drugo ljudsko biće, retko se sputava u svojim intervjuima. Pre samo tri godine, pričao je za Noisey o džezu, Klintu Istvudu i o pohlepi u savremenoj muzici.

Ali u poslednje vreme, kako se bliži svom 85. rođendanu, Džons je izgleda rešio da popali sve mostove za sobom. U intervjuu Krisu Hitu za GQ, koji je objavljen prošle nedelje, Džons je pričao o tome kako su mu bodežom proboli šaku i zaboli šilo za led u čelo kada je bio dete; hvalio se kako ima 22 devojke i govori 26 jezika; pričao je o rasizmu Trumana Kapotea. Uzged se prisetio kako je Prins Rodžers Nelson jednom sedeo u limuzini i čekao trenutak da pregazi Majkla Džeksona. Za Kvinsija Džonsa više nema zabranjenih tema. I u startu jedva da ga je bilo briga, a ne može se reći da je s godinama smekšao.

Reklame

Nedelju dana nakon razgovora s Hitom, Džons se izgleda još malo više otvorio. Sada smo u prilici da čujemo još Džonsovih priča i misli, u odgovorima na pitanja koja mu je za Vulture postavio Dejvid Maršez.

Intervju je jebeno čudo. Džons, čovek koji je upoznao gotovo svaku ikonu kulture 20. veka, bio je raspoložen da navodi imena, pa je svaka priča začinjena nekim naizgled nemogućim skandalom. Skakao je s teme na temu, povremeno prekidajući neko veliko otkrovenje rečima da o tome ne može javno da govori. Stvarno bi trebalo da pročitate intervju u celosti. Ali, u nadi da ćemo vas provesti kroz ovo ludilo, ispod smo rangirali Džonsove odgovore na Maršezova pitanja.

1. Deo u kome Kvinsi Džons kaže da je Marlon Brando spavao sa Džejmsom Boldvinom, Marvinom Gejem i Ričardom Prajorom

Ovo je, kao i mnoge druge Džonsove bombe, udarilo kao grom iz vedra neba. U jednom trenutku govori o današnjim pop muzičarima i njihovoj lenjosti, a u sledećem je već na potpuno drugoj temi.

„Znaju li ti muzičari tango? Makumbu? Muziku Joruba? Sambu? Bosanovu? Salsu? Ča-ča?“, pita on. Maršez: Možda ne ča-ča.
Džons: Marlon Brando je išao na ča-ča s nama. Žešće dobro je plesao. Bio je najšarmantniji drkadžija koga si mogao da upoznaš. Jebao bi bilo šta. Bilo šta! Jebao bi poštansko sanduče. Džejmsa Boldvina. Ričarda Prajora. Marvina Geja.
Maršez: Spavao je s njima? Otkud to znate?
Džons: [mršti se] Daj, čoveče. Bolelo ga je dupe! Voliš li brazilsku muziku?

Reklame

Nisu se zadržali na ovome. Idemo odmah dalje.

2. Deo kada Kvinsi Džons kaže da se zabavljao s Ivankom Tramp, čiji je otac „opičeni drkadžija“.

Moguće je da Džons ovde malo naduvava stvar. Nakon što je kratko secirao duboko ukorenjeni rasizam u Americi, brzo je prešao na Donalda Trampa i njegovu ćerku Ivanku. Da li večera sa najstarijom Trampovom ćerkom može da se računa kao „zabavljanje“ je diskutabilno. Ali nismo ovde da bismo ispitivali Kvinsija Džonsa o tome šta on podrazumeva pod zabavljanjem. Ovde smo da bismo čuli kako Džons Donalda Trampa naziva „opičenim drkadžijom“, koji je „mentalno ograničen – narcisoidni megaloman“. A onda, u sledećem dahu:

Džons: Nekada sam se zabavljao sa Ivankom, znaš.
Maršez: Čekajte, stvarno?
Džons: Da, gospodine. Pre dvanaest godina. Tomi Hilfiger, koji je radio sa mojom ćerkom Kidadom, je rekao, „Ivanka želi da ode na večeru s tobom“. Ja sam rekao, „Nema problema, ništa joj ne fali“. Imala je najlepše noge koje sam u životu video. Ali pogrešnog oca, doduše.

3. Deo kada Kvinsi Džons samo odmahne glavom kada ga pitaju da li U2 još uvek prave dobru muziku.

To se ponovo događa nakon pitanja o rasizmu. Rečeno nam je da je Bono ponekad morao Džonsa da smesti u svoj zamak u Irskoj, zato što je ta zemlja toiko rasistička. Ali Džons zbog toga nije blagonaklon prema njegovom bendu u ovom intervjuu:

Maršez: Da li U2 još uvek prave dobru muziku?
Džons: [odmahuje glavom]

Reklame

4. Deo kada Kvinsi Džons kaže da su Bitlsi bili „najgori muzičari na svetu“

Ovo samo sebe objašnjava. Ali je svejedno veličanstveno.

Maršez: Koji vam je bio prvi utisak o Bitlsima?
Džons: Da su najgori muzičari na svetu. Drkadžije nisu imale pojma sa sviranjem. Pol je bio najgori basista kojeg sam ikada čuo. A Ringo? Nemojmo o tome. Sećam se kada smo jednom bili u studiju sa Džordžom Martinom, a Ringu je trebalo tri sata da odsvira četiri takta koja je pokušavao da ispravi na snimku. Nije mogao da odsvira. Mi smo mu rekli, „Druškane, zašto ne odeš na pivo s limunom i pitu s mesom, uzmeš pauzu od sat i po i malo se opustiš“. I otišao je, a mi smo pozvali Ronija Verela, džez bubnjara. Roni je ušao na 15 minuta i razvalio. Ringo se vratio i rekao, „Džordž, pusti mi to još jednom“. Džordž mu je pustio, a Ringo je rekao, „Pa i ne zvuči tako loše“. A ja sam mu rekao, „Da, majku ti tvoju, zato što to nisi ti“. Mada, sjajan je tip.

5. Deo kada Kvinsi Džons kaže da suosnivač Majkrosofta i sportski mogul Pol Alen svira gitaru isto kao Džimi Hendriks

Ovo je bizarno, zato što dolazi odmah posle priče o Bitlsima. Počinje tako što pokušava da udeli Eriku Kleptonu neku vrstu mlakog komplimenta, ali zaboravlja da se njegov bend zvao Krim. Onda bez pardona prelazi na ovo:

Maršez: Da li je bilo nekih rok muzičara za koje si mislio da su dobri?
Džons: Dopadao mi se onaj Kleptonov bend. Kako su se zvali?
Maršez: Krim.
Džons: Da, oni su umeli da sviraju. Ali znaš li ko peva i svira baš kao Hendriks?
Maršez: Ko?
Džons: Pol Alen.
Maršez: Čekajte. Onaj tip iz Majkrosofta?
Džons: Da, čoveče. Otišao sam na plovidbu njegovom jahtom, i tamo su bili Dejvid Krozbi, Džo Voliš, Šon Lenon – sve te lude drkadžije. A onda je poslednja dva dana došao Stivi Vonder sa svojim bendom, pa je nagovorio Pola da izađe i svira s njim – dobar je, čoveče.

6. Deo kada Kvinsi Džons kaže da zna ko je ubio Kenedija

Najiskrenije, ovo je moglo da bude bolje rangirano, ali toliko toga se dešava u ovom intervjuu, da sam potpuno zaboravio da je Džons rekao da zna istinu o atentatu na Kenedija. A nema šanse da sad ovo ponovo ređam. Umetnost je ovde u tome kako Džons očigledno navodi razgovor na tu temu, a kada kaže ono što ima, brzo odlazi dalje:

Maršez: Jasno je da znate mnogo toga?
Džons: Znam i previše, čoveče.
Maršez: Postoji li nešto što biste voleli da ne znate?
Džons: Ko je ubio Kenedija.
Maršez: Ko je?
Džons: Mafijaš iz Čikaga, Đankana. Postojala je veza između Sinatre, mafije i Kenedija. Džo Kenedi – on je bio zao čovek – se obratio Frenku da razgovara sa Đankanom o prikupljanju glasova.
Maršez: Čuo sam za tu teoriju, da je mafija 1960. pomogla Kenediju da pobedi na izborima u Ilinoisu.
Džons: Ne bi trebalo o tome javno da govorimo. Odakle si ti?

Pročitajte ceo intervju na Vulture-u, i molite se bogu da svake nedelje izađe po jedan. Sve udžbenike o američkoj istoriji 20. veka bi u prvom licu trebalo da napiše Kvinsi Džons.