brandi chastain goal celebration
Foto: ZUMA / Alamy Stock foto
Sport

Podsećanje na Brendi Čestejn i najbolje fudbalsko radovanje ikada

U toku je FIFA Svetski Kup za žene, a Brendi je jedna od legendi. Evo i zašto.

Šta je Kreg Belami uradio pre nego što je zamahnuo imaginarnom golf palicom? Da li je Pol Gaskoin uhvatio volej levom ili desnom pre ngo što su mu saigrači sipali imaginarnu votku u grlo? Da li se golman bacio kako treba pre nego što je Robi Fauler umšrkao liniju sa trave? Verovatno se ne sećate ništa od toga, jer neke proslave golova postaju ikoničnije od golova koji su ih izazvali. Od svih varijacija fudbalskih proslava, jedna se ipak izdvaja od ostalih - kada podignete dres i navučete ga preko svoje glave. Tako to ide kad se raspametite do ludila. To je skoro pa obavezan detalja kada postignete gol na Mundijalu. Bar je tako kod muškaraca. A za žene?

Reklame

Kada je Amerikanka Brendi Čestejn upravo to učinila nakon pobednosnog penala u finalu Svetkog Kupa 1999. godine protiv selekcije Kine. Bacila se na kolena, podigla je dres i svetu pokazala svoj sportski brushalter, mašući dresom pre nego što se na nju bacio ceo američkim tim.

U tom trenutku, nije bilo bitno što je ona žena, ili kako se zove, već samo to što je postigla gol kojim je svojoj zemlji donela trofej pred 90.000 ljudi na stadionu, na domaćem terenu. Do tog trenutka ona nije došla lako.

Kao i mnoge druge devojke, Čestejn je počela da igra fudbal kada je imala osam godina, sa svojim vršnjacima - dečacima. Kao dete, osvojila već u srednjoj školi tri titule a potom je svom koledžu Berkliju donela uspehe, osvojivši laskovu titulu za ruki fudbalerku godine. To je bio znak da je pred njom velika karijera. Kako svaka velika priča nailazi na prepreke, a ovo jeste velika priča, Čestejn se skroz uklapa u očekivano, na putu do legende. Njena prva, možda ne i najveća prepreka bio je izazov prevazilaženja povrede prednjih ukrštenih ligamenata.

Povratak iz te povrede je svakog sportistu jako težak, ponekad i nemoguć. Njena pauza je trajala čak dve i po godine, i to kada je bila u naponu snage. Sam povratak na teren značio krv, suze i znoj. FIFI je trebalo neverovatnih 61 godinu da se doseti i organizuje Svetski kup za žene. Brendi je sa 23 godine izborila sa SAD plasman na taj prvi, istorijski turnir. Borba sa povredom, oporavak i odlazak na Svetski kup mora da su doneli neverovatan osećaj. Zamislite tek kako je dobro bilo osvojiti isti turnir. Ipak, četiri godine kasnije nije uspela da se nađe na spisku igračica za SP. Ispriča je kasnije da je to saznala iz medija, kada je pročitala selektorov spisak.

Reklame

Kad ste jednom dotaknete vrh fudbala, put do dna je ponovo dug. Ipak, Čestejn je ispričala da je uz podršku porodice i prijatelja nastavila da radi, jako i beskompromisno, kako bi ponovo ušla u nacionalni tim. I došao je i taj Svetski kup u Americi, 1999. godine, na američkom tlu. Ovog puta bila je sigurna učesnica učesnik, sa puno iskustva, medaljama sa Mundijala i Olimpijskih igara u džepu.

Finale se igralo na Rouz Boul stadionu u Kaliforniji, pred 90.000 ljudi. Utakmica je završena rezultatom 0-0. Došao je trenutak da se izvode penali. Sve igračice su pogađale, sem jedne Kineskinje.

Ima neke poetike u tome što je došao red na Brendi. Ona je izabrana da izvede peti penal. Znate šta se dalje desilo. To je taj momenat zbog kojeg je fudbal to što jeste: priča o odricanju, bolovima, zadovoljstvu i odlučnosti. O prevazilaženju naizgled nemogućih prepreka u ostvarenju snova.

Tokom proslave je rekla: "Mislim da su mlade devojke često suviše skromne i stidljive kada urade nešto zaista veliko". Zato je ovo podsećanje pišemo kako bi još jednom proslavili i podsetili na njen uspeh.

Više o FIFA Svetskom Kupu za žene koji je u toku možete čitati ovde

Ovaj tekst je prvobitno objavljen na VICE UK. POGLEDAJTE JOŠ: