FYI.

This story is over 5 years old.

Svaštara

​Smoren od silnog zajebavanja, ovaj čovek će uskoro dobiti kitu svojih snova

TLC-jeva rijaliti zvezda Endrju Vordl je rođen bez penisa, ali konačno će dobiti novi.

TLC-jeva rijaliti zvezda Endrju Vordl je rođen bez penisa. Njegov novi tuki konačno stiže.

Endrju Vordl je čovek bez penisa. Rođen je sa biološkom anomalijom, ekstrofijom mokraćne bešike, stanja pri kojem se bešika formira izvan tela. U Vordlovom slučaju, ovaj zdravstveni problem je onemogućio razvoj penisa. Sada u srednjim godinama, Vordl će obaviti faloplastiju, postupak kojim će konačno dobiti ono što fini ljudi nazivaju "muškost", u okviru novog serijala na kanalu TLC Čovek bez penisa.

Reklame

Vordlov slučaj je zapanjujuće sličan iskustvima transrodnih muškaraca koji razmišljaju o rekonstrukciji genitalija. Mnogi žensko-muški transeksualni pacijenti pate zbog odsustva tipičnih muških genitalija. Polna disforija je medicinska dijagnoza za transrodne ljude, i trans ljudi obično proživljavaju trajnu mentalnu patnju zbog nesklada između svog polnog identiteta i fizičkog tela. Vordlov slučaj pokazuje i kako polna disforija pogađa i cisrodne ljude: Vordl je „biloški" muškarac, i telo mu je u skladu sa polom. Kao i kod zdravstvene nege transpolnih osoba, izmene na Vordlovom telu će pozitivno uticati i na to kako želi da se prikaže u društvu, i na njegovo mentalno zdravlje.

Filoplastija je postupak za potvrđivanje nečijeg identiteta, bez obzira da li se izvodi na muškarcu koji je rođen kao žena, ili na muškarcu koji je rođen kao muškarac, kao Vordl; drugim rečima, ista je, bez obzira da li ste trans ili ne. Ako se izvede na adekvatan način, operacija će pacijentu obezbediti penis koji će biti i funkcionalan i estetski zadovoljavajući.

_________________________________________________________________________

Južnokorejska industrija ljubavi

_________________________________________________________________________

Dr Harold Rid je specijalista za rekonstrukciju genitalija kod transrodnih pacijenata. On rutinski izvodi vaginoplastiju na muško-ženskim transrodnim ženama, ali stručan je i u urologiji i ima velika znanja o faloplastiji. U razgovoru telefonom nam je objasnio kako se za ovaj postupak obično koristi koža podlaktice. „To je tkivo sa odgovarajućom kožom, ali i nervima i mišićima", kaže on. „Hirurzi nastoje da povežu nerve sa tkiva podlaktice – jedan sa femoralnim kožnim nervom, a drugi, nadamo se, sa dorsalnim nervom na penisu, ili sa nervom klitorisa. Ideja je da se obezbede erogene senzacije na celom transplantatu. Često se događa da pacijent ima neki osećaj u korenu, ali ga nema u distalnom delu. Pacijenti često nemaju dovoljno erogenih senzacija da bi doživeli orgazam."

Reklame

Rid kaže da je moguće koristiti i kožu sa donjeg abdomena, zavrnuti kožu i od nje napraviti valjak penisa. Doktori kod transpolnih muškaraca koriste nervne završetke klitorisa da bi penis imao osetljivost, ali kod cispolnih muškaraca postupak je da se koriste nervi koliko god malo razvijenog tkiva penisa koje pacijent ima. Ako penis nije nimalo razvijen, hirurzi koriste stidni nerv koji stimuliše perineum i čmar, i nalazi se duboko u telu.

Doktori očekuju određene rezultate od takve operacije. „Osoba bi trebalo da bude u stanju da urinira normalno, kroz penis, a ne kroz perineum, dok penis samo visi kao parče kože", objašnjava Rid. „Pacijent bi takođe verovatno želeo da ima potrebna sredstva za penetraciju, tako da falus mora da ima sposobnost erekcije". Prema Ridu, to može da se postigne usađivanjem implanta u penis ili, ako pacijent ima dovoljno razvijen penis, njegovog sopstvenog tkiva.

U davna vremena, neko kao Endrju Vordl bi verovatno bio vaspitavan i odgajan kao devojčica. Čuven je slučaj kontroverznog seksologa dr Džona Manija koji je bio specijalizovan za identitet i biologiju polova u drugoj polovini dvadesetog veka. Sprovodio je eksperimente na deci sa atipičnim genitalijama, vršeći operacije u klinici za polni identitet „Džon Hopkins", koju je osnovao 1965. Monijev najpoznatiji slučaj je bio pacijent Dejvid Rejmer, dečak koji je bio neadekvatno obrezan. Izgubio je penis i odgajan je kao žensko. Ostatak genitalija mu je bio hirurški odstranjen, i nakon više komplikovanih zahvata u narednih nekoliko godina, trebalo je da dobije vaginu.

Reklame

Dr Mani nije razmatrao mogućnost da detetu obnovi penis – šezdesetih i sedamdesetih tehnologija faloplastije je bila veoma ograničena. Taj postupak je bio smatran za mnogo veći izazov nego vaginoplastija. Osim toga, Rejmer je bio koristan laboratorijski pacov za ispitivanje Monijeve društvene konstrukcionističke teorije. Teorija dr Manija je bila da je pol čisto društvena konstrukcija, i kada bi biološko dete podigli kao žensko, obezbeđujući mu odgovarajuću žensku anatomiju, Mani je smatrao da bi „ona" sebe smatrala za devojčicu.

Tragedija je nastupila kada se pacijent dr Monija nije identifikovao sa svojim ženskim telom; tokom svoje adolescencije, Rejmer je otkrio istinu. Svojevoljno je doneo odluku da postane dečak, da bi mu na kraju bila izvršena faloplastija. Rejmer je na kraju izvršio samoubistvo, nakon decenija mentalnih problema koje je imao nakon tretmana dr Munija. Ista ta vrsta „korektivnih" postupaka je nekada silom sprovođena na interseks deci, sa jednako pogubnim rezultatima. Deca čije genitalije nisu izgledale tipično za mušku ili žensku anatomiju su dugi niz godina bivala podvrgnuta rekonstruktivnim hirurškim operacijama koje je trebalo da ih učine normalnim.

„Sada je poznato da je psihološki nepodesno da pokušavamo nekoga ko je rođen kao muško da preobratimo u žensko (čak iako nije savršeno razvijen)", kaže Rid. „Kasnije, tokom njihovog razvoja, postoji velika mogućnost da će zažaliti i prokleti dan kada su transformisani u ženu, jer i dalje imaju mentalitet muškarca."

Zajedno sa istorijskim presedanom Rejmerovog slučaja, Ridove izjave potvrđuju ideju da je pol mentalna stvarnost, urođeno razumevanje sebe u odnosu na sopstveno telo i društvo. Endrju Vordl, na primer, uvek je sebe smatrao muškarcem, iako nema penis: on je muškarac, bez obzira na svoje genitalije. Možda će njegova priča pomoći pojedincima da potraže medicinski tretman koji im je potreban da bi im bilo prijatno u sopstvenoj koži, bez prepreka koje nameće društvo, ili spoljnih faktora koji izazivaju mentalnu patnju.

Pratite VICE na Twitter, Facebook, Instagram