FYI.

This story is over 5 years old.

DROGE

Ovaj naučnik je sedamdesetih davao LSD mačkama

Bila su to drugačija vremena – za legitimnu naučnu studiju bila vam je dovoljna samo gomila mačaka, tabla esida i preduzimljivost.
Flickr user ​Elvissa​

Danas je esid samo jedna od mnogobrojnih droga koje ljudska bića konzumiraju zato što im nije lepo dok su trezni. Ljudi ga gutaju na Kentaki derbiju da bi uvrnuto iskustvo bilo još uvrnutije, koriste ga da bi se odvikli od pušenja, gomilaju ga u svojim kućama ponašajući se prema njemu kao da je umetničko delo. Ali onomad šezdesetih i sedamdesetih, Dielitamid lizerginske kiseline smatrao se hemijskim jedinjenjem vrednim ozbiljnog proučavanja, podjednako naučnika i filozofa, zbog čega ga je doktor Bari Džejkobs davao mačkama.

Reklame

Džejkobs je profesor na Institutu za neuronauku Univerziteta Prinston, a 1976. godine on i njegov tim sa univerzitetske katedre za psihologiju rešili su da prouče kako LSD utiče na mačke. To može da vam zvuči kao bizarna tema istraživanja, ali hej, bilo je to 1976. godine, imali su esid, imali su mačke — šta će drugo da rade?

U nizu članaka objavljenim u farmakološkim žurnalima, Džejkobs je detaljno opisao eksperimente, koji su podrazumevali davanje između deset i 50 mikrograma po kilogramu LSD-a brojnim mačkama u periodu od nekoliko meseci i posmatranje njihovih reakcija. Doziranje životinja psihodelicima nije bio sasvim nov koncept (majmuni, delfini i siroti slon Kljovko takođe su podvrgnuti proučavanju dejstva LSD-a), ali su studije mačaka makar potkrepile postojeće teorije o toleranciji na drogu i, što je bilo važnije za Džejkobsa, funkcionisanje konkretnog receptora serotonina koji se smatrao "kritičnom tačkom delovanja u proizvodnji halucinogeneze" za droge kao što je esid.

Što se tiče etike, ne može se poreći da ubacivanje dijamanata koji menjaju stanje svesti u Lusinu činiju sa vodom deluje kao projekat za posebno perverznog slekera u nekom filmu Džuda Apatoua, ali Džejkobs tvrdi da se prema životinjskim subjektima ophodilo humano i da se o njima starala skrupulozna grupa eksperata u kontrolisanim okruženju. Da bismo stekli malo bolji uvid u rezultate istraživanja, pozvao sam Džejksoba u njegovom kabinetu u Prinstonu da ga priupitam šta je saznao pre toliko godina gledajući mačke na tripu.

Reklame

VICE: I, kako izgledaju mačke kad su na esidu? Jesu li izgledale kao da su imale dobre tripove?

Dr Bari Džejkobs: Kod psa bih mogao lako da vam kažem, zar ne? Zato što bi on mahao repom i razvukao lice u ogroman osmeh. Jedina stvar koju definitivno mogu da vam kažem za mačke jeste da nijedna od njih nije izgledala kao da je prestrašena; hoću reći, proučavali smo mačke godinama u mojoj laboratoriji i preplašena mačka bi se najčešće povlačila u zadnji deo kaveza. Sve se to radilo u kavezima za mačke, znate, velikim i prostranim — u kojima su one mogle slobodno da se kreću, ali su kavezi bili lepi i čisti. One su bile hranjene, imale su vodu, i tako dalje. Nijedna od njih se nije povukla u zadnji deo kaveza i stajala tamo, gledajući vas plašljivo. To se nikad nije desilo. Neke od njih su trčkarale okolo kao ludaci, skakutajući sve vreme. Mogu li da kažem da su bile vesele? Ne, ne mogu to da procenim. Ali su u svakom slučaju delovale kao da su — smem li da kažem da su uživale? Zaista su samo skakutale okolo, za razliku od ponašanja koje deluje kao da su zastrašene — to prosto nisu radile. A mnoge od njih su samo zurile ispred sebe tokom dugog vremenskog perioda.

Postoji li neki konkretan razlog zbog kojeg ste za ove eksperimente izabrali mačke?

Proučavati reakcije i izraze prilikom različitih vrsta ponašanja kod miševa meni deluje maltene neuverljivo — čak i kad se radi o pacovima. Ali mačke su krajnje ekspresivne životinje, i što se tiče ponašanja, i što se tiče emocija, tako da je to bio naš glavni razlog. Imali smo u tim danima bukvalno na hiljade pacova u našoj eksperimentalnoj zgradi, tako da pacovi ne bi bili nikakav problem, ali ja sam samo pomislio: Proučavati ponašanja pacova? Nema šanse.

Reklame

_________________________________________________________________________________________________

Pogledajte VICESrbija film Vikend ratnici

__________________________________________________________________________________________________

U studiji govorite o tome kako su mačke reagovale na drogu "lizanjem udova" i "čišćenjem u prekidima". Zašto su ta obeležja njihovog ponašanja bila tako značajna?

Kao prvo: Ko zna? Mislim, ozbiljno. Dakle, daću vam tumačenje koje je verovatno tačno — ali opet, ko zna? Prvo i prvo, to su ponašanja koja su prirodna kod mačaka; drugim rečima, to nisu jedinstvena ponašanja koja niko do tada nije video. Ali droga ih je iz njih izmamila u talasima. Kad biste posmatrali mačku 12 sati dnevno, možda nikad ne bi uradila te stvari ili bi ih uradila možda jednom ili dvaput, ali sada su neke od njih to radile 100 puta na sat, tako da je to zaista bio fenomen koji je nastao zbog droge.

I zašto su onda toliko uporno lizale svoje šape?

Možda je — i ovo je samo pretpostavka — imalo neke veze sa povećanom osetljivošću u šapama. Što će reći, osećale su kao da im nešto gmiže po šapama, što je u skladu sa halucinatornim tumačenjem.

Nakon što je studija objavljena, jeste li naišli na žestoke reakcije, na primer, boraca za zaštitu životinja?

Ne. Bilo je to stvarno davno… Ali čim smo smatrali da smo provalili primarnu tačku delovanja ovih droga, izgubio sam interesovanje za to, tako da smo prekinuli projekat sami od sebe. I bilo je prosto preskupo. Vidite, koristili smo mačke kompanije za proizvodnju lekova, a da smo ih nabavljali sami, bilo bi to veoma skupo. Mislim, kad smo kupili mačke za moju laboratoriju, koristili smo ih mnogih, mnogih meseci, ako ne i godina.

Reklame

Da li biste za sebe rekli da ste ljubitelj mačaka?

Ne nešto posebno. Nisam čak ni neki veliki ljubitelj životinja. Ne želim da se smaram ni zbog koje životinje. Ne želim da moram da šetam psa, naročito zimi; ne želim da mi mačka pravi haos po kući. Dobri su oni. Kad god odem kod nekog u posetu, a taj ima psa, volim da se igram s njim i da ga mazim. Kad ostarim i budem onemoćao, možda ću želeti psa da mi pravi društvo.

Fotografija po svoj prilici trezne mačke via Flickr user Elvissa

Pratite Kajla na Tviteru.

Još na VICE.com

Razmažene mačke iz visokog društva u Beogradu

Jesu li mačke špijuni koje nam šalju vanzemaljci

Koje su mačke zrele za odstrel

Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu