Bio sam u "Zabranjenom paviljonu" US Opena
Sve fotografije: autorove

FYI.

This story is over 5 years old.

Sport

Bio sam u "Zabranjenom paviljonu" US Opena

Dok smo čekali Novakovo polufinale malo smo se igrali "Ljudi u crnom".

Svetla, kamera, akcija!

Ne, nije bio znak za početak polufinalnih mečeva na US Openu, to je bilo za nekih šest sati. Ulazim u zabranjeni paviljon gde se dešavao klimaks filma 'Ljudi u crnom', zdanje koje je najbliži "komšija" teniskom centru US Open turnira.

Kad je nekada davno bio otvoren za posetioce, ture kroz paviljon bi trajale po sat vremena. Sada, tokom oblačnog i suvog dana - što su Đokovicevi omiljeni uslovi - ušunjavam se u ovaj ogromni prostor.

Reklame

Ovo nije uobičajna poseta. Krećem u privatnu turu, na koju me vodi menadžerka parka gde se paviljon nalazi. I ona oko vrata ima US Open akreditaciju slicnu mojoj, tresu se obe dok otvaramo ogromnu kapiju koju očigledno dugo niko dirao nije.

Poseta će trajati dosta kratko, objašnjava mi menadžerka, jer je pristup "vrlo vrlo vrlo" ograničen i potpuno zatvorena za javnost. Međutim, čim smo se rukovali ritam se usporio.

Od stroge anonimne osobe sa druge strane zvanične "NYC Parks" e-mejl adrese, u samo par sekundi menadžerka se pretvorila u dobroćudnog vodiča iz koje izlazi 30 godina radnog staža u njujorškim parkovima.

Na Svetskom sajmu 1964. godine predstavljena su najnovija dostignuća iz sveta tehnologije, elektronike i kompjutera. On je bio slika modernog futurističkog dizajna, brutalizma i američke posleratne gradioznosti. Bilo je tu 110 restorana, predstavilo se 80 država, i sve je to bilo rasuto po cak 140 novoizgradjenih paviljona.

Ovaj paviljon, koji nam je svima poznat iz pomenutog filma u kome Vil Smit i Tomi Li Džons jure vanzemaljce, tokom šezdesetih i sedamdesetih je bio jedno od najpopularnijih mesta u gradu, ali sa kulturnim i ekonomskim promenama u Njujorku tokom 80-tih godina, počelo je da se priča o rušenju.

Međutim, cena tog poduhvata bi bila enormna, te paviljon uporno nastavlja da gura dalje.

Unutrašnjost paviljona je crveno bela, obojena je tako sa idejom da podseća na cirkus. Čelicne celjusti iznad paviljona odlično se stilski slažu sa tornjevima - opet brutalizam i grandioznost. Žuta boja iznad paviljona isto je karnevalske prirode, sa čudnim zvaničnim imenom 'American cheese yellow'.

Reklame

Zdanje povremeno prefarba grupa volontera, kako to često biva u Americi kad se objekti zapuste. Oni su i zaslužni za ovu turu, jer sam preko njih i došao kontakt sa menadžerkom. Dok hodamo, ona mi priča kako bi popravka samo temelja koštala oko 30 miliona dolara.

Penjanje na stepenice kojima se pristupa drugom spratu paviljona je strogo zabranjeno. Ponudio sam da potpišem da ih neću tužiti ako mi se nešto desi, ali to u Americi ne pali.

Zajedno podižemo veliku drvenu ploču ispod koje se krilo parče stare mape države Njujork kojom je nekada bio popločen ceo paviljon. Na trenutak sam izgledao sebi kao Indijana Džons.

Ova mala tura trajal je skoro pola sata. Vratili smo ploču. Ja sam fotografisao tornjeve i veliki viseći prsten iz raznih uglova. To je, u cvetu mladosti ovog paviljona, bio raznobojni stakleni krov. Tada je to izgledalo kao potpuni futurizam: stakleni krov koji uz pomoć kablova visi iznad ljudi.

50 godina kasnije, susedni Artur Es teniski paviljon upravo takvim krovom štiti publiku i igrače na terenima.

Kanije te večeri, prvo je Nadal predao Del Potru meč zbog povrede, a onda je Novak Đoković u tri napeta seta pobedio Nišikorija i plasirao se u finale US Opena, gde ću ga po drugi put gledati za VICE Srbija.