FYI.

This story is over 5 years old.

Svaštara

​Ovaj tip tvrdi da može da nas nauči da opelješimo kazino

Većina stručnjaka za kockanje kaže da je to gubljenje vremena.
Fotografija sa John Howard/Getty Images

Dominik „Dajs dominator" Loriđo je najveći bacaš kockica ikad, potpuni prevarant, ili oboje – zavisi koga pitate.

Prema ovom šezdesettrogodišnjem kockaru, njegova metoda „kontrole kockica" mu je donela toliko novca da mu je zabranjen ulaz u većinu kazina u Las Vegasu i Misisipiju, a mnogi učenici kojima je pokazao svoju metodu redovno zarađuju na desetine hiljada dolara bacajući kockice.

Ako mu verujete, vežbao je satima i satima da od nasumičnog čina kotrljanja kockica napravi veštinu. A navodno, to i vi možete da učinite.

Reklame

„Bacanje kockica je čisto fizički problem; to je projektil u pokretu, u vazduhu", Loriđo mi je rekao kada smo se sreli i Las Vegasu. „Gomila ljudi koje sam podučavao sada su tamo negde i igraju profesionalno, pobeđuju u bacanju kockica uz pomoć tehnike koju sam razvio".

Loriđova kompanija, Golden Touch Craps, nedavno je održala dvodnevni seminar u bezličnoj balskoj dvorani u hotelu Fortuna, istočno od Las Vegas Stripa. Tamo je njegova ekipa instruktora podučavala entuzijastične kockare – od kojih je svaki platio 1595 dolara za tu privilegiju – o namešanju, stisku i bacanju plastičnih kockica.

Savlađivanje Dominatorovog zlatnog zabačaja je proces od osam koraka, koji uključuju ciljanje određenog dela stola, držanje kockica na određeni način, i bacanje kockica tako da se eliminiše propratno rotiranje, minimalizuje odskakanje, i sinhornizaciju okretanja kockica, da ne bi pale u kombinaciji 4-3, 5-2, ili 6-1, čime se dobija „gubitnički" zbir sedam.

„Ja nisam Ajnštajn. Ja ne prepravljam zakone fizike", kaže Loriđo. Cilj kontrole kockica, objašnjava on, je izmeniti šanse da kockice padnu na sedmicu sa jedne u šest, do jedne u 6.23 bacanja, i time bacač dobija prednost ekvivalentnu onoj koje delilac karata ima za stolom na kojem se igra ajnc.

To je primamljiva teorija – u koju sam želeo da poverujem. I svakako nisam bio usamljen u tome. Dvadesetak polaznika Golden Touch-a je doletelo iz svih delova zemlje, a neki su na kurs došli i po drugi ili treći put. Vežbali su na pravim stolovima, opremljenim reflektorima i kamerama koje pomažu instruktorima da putem usporenog snimka dobro prouče svako bacanje polaznika.

Reklame

Mentori – „sertifikovani" instruktori koji su odboru GTC-a dokazali da mogu svaki put da izvedu bacanje – imaju ratne nadimke kao što su Zlatna ruka , Ruža aligatora i Gospodin Finesa. Kompanija ima stolove za vežbanje (koji mogu da se kupe za 499 dolara) i snek bar u kome ima kanola sa glazurom od čokolade. Svi znaju da kuća na kockicama ne može da izgubi. Ali ono što Loriđov očigledno profitabilni biznis pretpostavlja je da… možda može.

Rekao mi je da mu je kada je putovao zemljom sa ekipom „ritmičnih bacača" (kako bacači kockica sebe nazivaju) bilo zabranjeno da ulazi u većinu kazina sa velikim ulozima, uključujući i Cezarovu Palatu, Pariz i Belađio. S toga je počeo javno da pokazuje svoju tehniku, da prodaje knjige i filmove o kontroli kockica. 2002. je pokrenuto Golden Touch Craps da bi se osvetio i pobeđivao preko drugih bacača – i naravno, da zaradi na onima koji žele da pobeđuju u toj igri.

„Kad već ja ne mogu da igram, želim da ih moji učenici ispraše", kaže mi Loriđo. „Jedan mi je prošle nedelje poslao poruku. I to baš iz Las Vegasa. Uzeo je žetona u vrednosti od 500 dolara u kazinu hotela Belađio, a izašao je odatle sa 28 hiljada".

Loriđo zasluge za svoju rafiniranu veštinu pripisuje elastičnim ručnim zglobovima i dobroj koordinaciji ruku i očiju, koje je stekao dok je kao dete učio da svira klavir. Rekao je da muzičari, sportisti i drugi ljudi sa iskustvom razvijanja mišićne memorije imaju više šanse da bolje kontrolišu kockice, iako insistira na tome da svako može da nauči „precizno bacanje".

Reklame

Loriđo nije prvi i jedini kockar koji tvrdi da ume da kontroliše kockice dovoljno dobro da bi pobeđivao. Prema sjajnom dokumentarcu Histori kanala iz 2004, on je učio od Krisa Pavlickog, koji je napisao knjigu Naučite da bacate: kako kontrolisati kockice, pod pseudonimom Nišandžija. Ali Loriđo kaže da su neki delovi dokumentarca ipak isuviše dramatizovani, i da je on svoju veštinu brusio i ranije, nezavisno, pre formiranja ekipe koja ume da kontroliše kockice.

Ali otkako postoje oni koji umeju da kontrolišu kockice, postoje i oni koji su skeptični po tom pitanju. U svakom kazinu se od bacača zahteva da pogodi zid stola, koji je obložen uzdignutim piramidama, zbog čega je u najmanju ruku ekstremno teško kontrolsati kako će kockice aterirati. U kazinima se generalno zbog ovih ljudi ne brinu toliko koliko zbog onih koji broje karte u ajncu, ili igrača koji prokrijumčare svoje kockice. Loriđo veruje da je tako zato što je kontrola kockica obnovila interesovanje za bacanje kockica, a sujeverni igrači inistiraju na tome da postave kockice da bi uopšte zaigrali.

Ali verovatnije je, kao što on misli, da kazina često dozvoljavaju bacačima kockica da vežbaju ritmičke zabačaje zato što je većina navodnih stručnjaka zapravo užasna u kontrolisanju kockica. Sva je prilika da to rade na pogrešan način, i kuća ponovo dobija.

Skoro je nemoguće definitivno dokazati da kontrola kockica ne funkcioniše. ali većina stručnjaka za kockanje koji ne pokušavaju da vam prodaju knjige ili kurseve kaže da je to gubljenje vremena.

Reklame

„Ja ne verujem u to", rekao mi je Bil Zender, savetnik za igre koji savetuje kazina u Las Vegasu, a ranije je bio menadžer u jednom od njih. „Ima isuviše mnogo varijabli… ako se kockica pomeri za samo delić santimetra, promeniće putanju rotacije osovine. Žao mi je što ću ovo da kažem, ali ja mislim da je u pitanju velika prevara".

„Niko nikada nije ispitao kontrolu kockica u laboratorijskim uslovima; uvek kažu da im se posle stotinu bacanja umori ruka", dodaje on. „Ali ne bacaju lopte… ja misilm da oni pišu knjige i prodaju taj program da bi zaradili pare".

Što se njega tiče, Loriđo kaže da nikada nije odbio da demonstrira svoje bacanje, i može da dokaže da je efikasno, uz pomoć GTC-ovog softvera za nadzor.

„Ja kažem, popnite se na drvo i vičite da kontrola kockica ne funkcioniše", dodaje on. „Zašto? Zato što onda moji učenici i ja možemo do mile volje da radimo to što radimo… da nije istina, meni ne bi bio zabranjen ulaz u Belađio, ne bi mi bio zabranjen ulaz u Pariz, ne bi mi bilo zabranjeno da uđem u bilo koji kazino u državi Misisipi".

Ali praksa kontrola kockica nije zvanično zabranjena u kazinima, iako domaćini stolova imaju diskreciono pravo da nekim igračima zabrane da igraju. Prema Alanu Silveru, bivšem direktoru kazina i profesoru na Univerzitetu u Ohaju, koji je fokusiran na industriju kockanja, „U kazinima su svesni da su bacači kockica sujeverni, i ako će nešto navesti igrača da igra, i da igra duže, onda im dozvoljavaju da to rade, zato što kuća zna da je u startu u velikoj prednosti".

Reklame

Loriđo mi nije dozvolio da ga gledam kako igra u kazinima, jer kaže da ponekad ide toliko daleko da se preruši u beskućnika ili tetoviranog bajkera, da bi mogao da odigra par partija u kompleksima kao što je Belađio. S toga sam morao da se oslonim na bivše učenike koji su ga videli u akciji i slušam njihove anegdote o njegovoj veštini. Jedan od njih, pilot civilne avijacije koji je želeo da ostane anoniman, rekao je da misli da je GTC „na neki način prevara", zato što su cene prenaduvane, ali da je kontrolna kockica stvarna.

Pilot kaže da su, kada ih je primetio, Dominator i njegova ekipa bacajući kockice u Las Vegasu vezali niz od 20, 30 i 25 bacanja, pre nego što su izgubili. Ovaj učenik je posle toga upisao napredni kurs i kaže da svakodnevno po jedan sat vežba njihovu tehniku u svom podrumu. Tvrdi da je jedan od 50 i nešto ljudi u zemlji koji svaku put mogu da izvedu Zlatno bacanje – jedan od 50, od hiljada njih koji to pokušavaju.

„Posao ide sjajno", rekao mi je Loriđo, dodajući da su im svi seminari tokom 2016. bili puni, a da je prvi zakazan za 2017. u Atlantik Sitiju već rasprodat. Njegova kompanija će uskoro objaviti novu knjigu o Dominatorovim dostignućima. Uprkos skepticima, on kaže da je njegova metoda kontrole kockica stvarna, i da je spektakularna.

„Uvek sam govorio da će mi to pisati na nadgrobnom spomeniku", pohvalio se. „Da sam ja čovek koji je razvio bacanje kojim se pobeđuje u bacanju kockica".

Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu