Uticaj

Evo zašto nikad nećeš postati influenser

Da li na zvezdanom nebu influensa zaista ima mesta za sve?
46682670275_13b61131f9_k
Foto: Fickr, Marco Verch

Veruje se kako je širenje uticaja po netu krajnje jednostavan i lagodan način da stigneš trbuhom za kruhom na različite luksuzne lokacije, a pritom ne budeš gastos koji je tu pre svega da bude radnik u uslužnoj delatnosti. Da se razumemo, nema tu ništa loše, ali svi bismo uvek radije odabrali da budemo sa druge strane, recimo, šanka. Još je jače ako si ne samo uslužen, već i plaćen da uslugu isprobaš i izreklamiraš tako što ćeš se fotkati pored bazena ili terena za golf… ili gde već voliš i proceniš da treba.

Reklame

Osim što zanimanje influensera prosečnom Srbinu deluje kao kašika koju je zagnjurio duboko u med, takođe se smatra kako ovakvu rabotu popagiraju gotovo isključivo bahati i razmaženi klinci, kojima je neko dao neograničen prostor i nikada im ga neće oduzeti jer internet. A onda oni to tako beskrupulozno koriste da kvare inače savršenu omladinu sa kojom roditelji nisu omanuli, sve dok im nisu kupili sredstva za pristup internetu.

Suma sumarum – posao influensera je takav da možeš da ga radiš dobro, možeš da ga radiš loše, ali oba pod uslovom da si dovoljno primećen i, što ono kažu uticajan, a iznad svega i najvažnije – niko ne može da ti da otkaz. Osim ako te se ciljna publika ne odrekne u potpunosti zbog gluposti koje napišeš ili fotkaš, vidi pod kanselovanje.

Šta onda može da pođe po zlu i zašto se svi time ne bavimo, pošto već na društvenim mrežama legitimno postojimo i obitavamo, neki od nas čak previše?

O ovom gorućem pitanju, ali i o načinima da ispravite nepravdu svog influens neuspeha, pričala sam sa Zinom Al Sattaf, koja je domaćim influenserima u nastajanju pomagala da vode svoje društvene mreže i definitivno ima više nego dovoljno saveta koji će te usmeriti da jednom za sva vremena shvatiš čuči li u tebi uticajan lik ili prosto ne.

Zina je među svojim klijentima imala i firme, koje bi jednog dana mogle da te angažuju da ih reklamiraš ako uspeš da se proslaviš, pa tačno zna šta se od influensera zapravo trži, a sa mnom je nesebično podelila iskustva sa najgorima od najgorih, kako bi ti tačno znao šta NIKADA da ne radiš ako želiš da te iko primeti.

Reklame

„Ljudi gledaju ove klince jutjubere ili ove malo ozbiljnije i starije kao što je Dunja Jovanić, Zorannah… Deluje im da posao influensera donosi laku zaradu i da je sve što treba da uradiš zapravo da se lepo obučeš i slikaš uz neku propratnu poruku ili tekst koji ćeš okačiti kada objaviš sliku u svojoj lepoj odevnoj kombinaciji. Polakome se na novac i ne shvataju da prvo treba da izgrade sebe kao brend, a tek onda da očekuju da će neki od potencijalnih sponzora obratiti pažnju na to što se izdvajaju i očekivati od njih da se fotkaju i na fotki plasiraju njihov proizvod”, kaže mi Zina.

Odmah na početku razgovora mi priznaje kako zapravo ne voli influensere. „Lično nisam ljubitelj influensera jer mislim da je većina njih izgradila svoju slavu na činjenici da im je dosadno. Snimali su se u najrazličitijim mogućim situacijama, kako bi se motivisali da isplivaju iz te dosade, ali ja svakako skidam kapu svakome ko uspeva nešto da proda, pa makar i maglu. Činjenica je da ta roba ima svoje mnogobrojne kupce.”

Zanimalo me je da mi razjasni šta konkretno odvaja uspešnog influensera od neuspešnog. „Svakako kontent. E sad, šta je dobar kontent je dosta diskutabilna stvar, ali činjenica je da je tražen što veći upliv publike u nečiji život. Snimaju se vlogovi u kojima ljudi doslovno pokažu sve – kako se tuširaju, šta rade kad ustanu, uključuju svoje roditelje, braću, sestre, izvode prenkove. Koliko god ja lično mislila kako je to možda previše, činjenica je da stvar pali kod klinaca kojima se to dopada. Vraćam se na devojke koje su među prvima krenule da se bave širenjem uticaja na mrežama, dakle, Dunja i Zorana, one to rade dosta suptilnije. Mlađi influenseri su spremni da idu dosta daleko kako bi privukli pažnju. To ti je kao sa rijaliti programima. Velikog Brata je bila sramota gledati, a sada smo svedoci zenita nekih još sramnijih formata koji su nastali na osnovu prvih rijalitija koje smo gledali u Srbiji. Isto je i sa razvojem zanimanja unfluensera kod nas.”

Reklame

Pitala sam Zinu da li je uopšte neophodno da poznaješ klijenta kojem vodiš društvene mreže da bi mogao uverljivo da ga predstaviš pratiocima, a tu mi je otkrila osnovnu grešku neuspešnih pokušaja influensa na mrežama.

„Ne moraš da ga poznaješ uopšte. To je jedna od odlika wannabe influensera, rade stvari dosta površno i pokazuju nezainteresovanost samim tim što unajmljuju nekoga da im vodi društvene mreže, kao da su velike zvezde, a zapravo nemaju ni 10.000 pratilaca. Tu se vidi da ne kapiraju poentu influensa, imaju potpuno pogrešno viđenje. Ti slobodno možeš na laži da izgradiš njihov identitet, sve dok vide da im raste broj pratilaca, svejedno im je.” Zina tvrdi i da se nikada nije dogodilo da se proslave influenseri koji unajmljuju ljude da im vode društvene mreže, pa makar to bila i instant slava.

Zamolila sam je da mi priča o najčudnijim zahtevima svojih klijenata, koji nikako ne pale. „Imala sam slučaj gde mi je devojka kojoj sam pokušavala da pomognem tražila da idem po profilima, komentarišem objave i zapraćujem ljude. Moram da kažem da to tako ne ide jer će i oni svakako kad uđu na profil da vide ko si, shvatiti kako suštinski ti nemaš šta da ponudiš što već nije viđeno. Moraš da nađeš način da se izdvojiš i u prvi plan staviš ono što će da te razlikuje od gomile, što je samo i jedino originalan kontent.”

„Takođe, ako postaješ influenser i unajmio si osobu da ti vodi društvene mreže, onda bar poslušaj saradnika i prihvati njegovu sugestiju i savet. Ista ta devojka je od mene tražila da tokom vanrednog stanja objavim fotografiju nje ispred kuće sa opisom da željno iščekuje svoje prijatelje na večeri. Uprkos tome što su svi sedeli kod kuće i poštovali preporuku o socijalnom distanciranju, ona je insistirala da se ovo postavi. I onda se čudila jer nema lajkove. Pokušala sam da joj objasnim kako su ljudi mizerni zbog pandemije i poslednje što žele da gledaju su postovi tog tipa, ali je ona nastavila da propagira večeru kao dobru ideju, pa me zamolila da guglam escajg jer nju mrzi da postavi sto u svojoj inače prelepoj trpezariji. Dakle, potpuno ignorisanje šireg društvenog konteksta isto ne dolazi u obzir, a lenjost da ne pominjem ”, kaže Zina.

Reklame

Tokom razgovora mi je otkrila jednu ključnu stvar oko koje su mnogi u zabludi. „Ista ova devojka ima 8.000 pratilaca i cilj da dostigne 10.000. Pitala sam je šta planira kad to ostvari, rekla je da nema pojma i da želi sponzorstva. Važno je da se shvati kako sponzorstva ne donose brojevi pratilaca, već kontent o kojem uporno govorim. Ponudu za sponzorstvo možeš da dobiješ i sa 1.000 pratilaca ako se onom ko želi da ga reklamiraš dopada šta postavljaš. Prosto i jednostavno. ”

„Dobijala sam svakojake čudne zahteve od klijenata za koje sam radila. Od obriši stepenice, preko obriši merdevine i moje nazolabijalne bore. Čak mi se desilo i da sam iscimana sa porukom "hej, šta ćemo danas da radimo". Meni zaista nije problem čak ni da govorim klijentu kako bi trebalo da provede dan, ako misli da će to da mu pomogne da napreduje kao influenser, ali je problem što se dešava da konstruktivne sugestije i saveti često ne budu usvojeni. Ako me već pitaš, makar poslušaj i vidi hoće li ti se to isplatiti”, zaključuje Zina.

Malo smo analizirale profil ličnosti influensera, pa je moja sagovornica došla do zanimljivog zaključka. „Nisam radila samo sa influenserima, nego i sa firmama, koje reklamiraju određene proizvode. Mogu da zaključim da im je ego svima zajednički. Iako znaju da im treba da imaju nekoga ko će umesto njih raditi posao, oni žele da svakako sve odradiš kako ti traže, iako vide da od toga nemaju neke naročite rezultate.

Uzmimo za primer Kim Kardašijan koju je majka učinila poznatom, znamo i kako. Kim je bila materijal i fabrikovani proizvod, dok je Kris znala tačno šta radi i ćerka ju je samo pratila. Povući ću paralelu sa wannabe influenserima – da znaju kako treba da posluju ne bih im bila potrebna ja, niti bilo ko drugi za osmišljavanje kontenta, pa bi zbog toga bilo najbolje ostaviti ego na stranu ako hoće rezultate. ”

„Recimo, imala sam situaciju u kojoj mi je vlasnica firme za koju sam uređivala društvene mreže rekla kako je pre mene promenila 15 fotografa i tek je sa mnom zadovoljna. To mi je odmah ukazalo da se stvar neće dobro završiti, ponovo jer je ego glavni u priči. Nemoguće da sam ja bolja od svih 15 fotografa, a pritom sam amater, koji samo ima osećaj za estetiku i lepo, pa se trudi da uhvati dobar kadar. Bilo mi je jasno da se naša saradnja neće dobro završiti, a na kraju se pokazalo da me osećaj nije prevario”, kaže mi.

Zanimalo me je za kraj šta je zapravo najveća greška influensera koji ne vrše uticaj na svoju sajber okolinu. „Najveća greška influensera je što mu je uopšte potrebna osoba da mu osmišljava kontent jer on evidentno nije za taj poziv. Nema smisla baviti se time ako ti je za glavni i najvažniji deo posla potreban drugi čovek da ga radi. To je kao da želiš da studiraš medicinu, ali ne i da naučiš anatomiju ljudskog tela ili da se latiš mašinstva, a ne znaš matematiku. Savetovanje oko profila je druga stvar i tako nešto je u redu, ali svaliti čitav posao na drugog, ma koliko ga platio za to, nema nikakvog smisla i može samo da znači da zaista nisi za to. Kada ideš u izlazak možeš da pitaš drugaricu kako ti nešto stoji i prema njenom odgovoru odlučiš da se eventualno presvučeš, ali tvoj stil ostaje isti i u tome je suština i sa kontentom na mrežama. Dakle, ako sama nemaš ideje, onda nemoj to da radiš”, zaključuje Zina.

Hvala, Zina!