Četrdeset godina gej Njujorka u fotografijama

FYI.

This story is over 5 years old.

gej zajednica

Četrdeset godina gej Njujorka u fotografijama

San Šahid je umetnički direktor za neke od najpoznatijih modnih reklama 1980-ih i 1990-ih, a sada nam predstavlja četiri decenije gej života Njujorka

Tokom 1980-ih i 1990-ih, američke modne reklame je zasenila nova, razuzdana seksualnost. Od izjave skandalozno mlade Bruk Šilds kako ništa ne može da stane između nje i njenih Kelvin Klajn farmerki 1980, do A&F Quarterly magazina firme Abercrombie & Fitch u kome su se nalazili saveti porno zvezda o seksu, kao i golišavi muškarci i žene, jasno je bilo da je seks počeo da prodaje kao nikada ranije.

Čovek iza "seksualne revolucije reklama", barem kako je to shvatio New York Post, bio je Sem Šahid, umetnički direktor nekih od najkotroverznijih modnih fotografija kraja 20. veka. Šahid, koji je gej, se iz Atlante u Njujork preselio 1969. kako bi se uvukao u industriju; te godine je takođe prvi put kupio i fotoaparat i narednih decenija se njegova ljubav prema fotografiji razvijala uporedo sa gej pokretom 70-ih i 80-ih.

Reklame

Šahid je živeo u epicentru dešavanja i dokumentovao je sve od njujorkške gej parade, leta na ostrvu Fire, a i danas nastavlja sa istim radom. Nedavno je pokrenuo Kikstarter u cilju štampanja fotografija iz lične arhive koja bi nosila naziv And the Band Was Playing a Gay Tune. Prvi put smo imali priliku da njegovim očima posmatramo gej Njujork. Za VICE je pričao o poslu, LGBTQ politici i kakva je budućnost u ovim burnim vremenima za gej kulturu..

Provinstaun, Masačusets, 2015. Foto posredstvom Sema Šahida

Njujork, 1976. Fotografija posredstvom Sema Šahida.

VICE: Fotografišete već 40 godina. Zašto je baš sada bilo bitno objaviti ovaj projekat?

Sem Šahid: Mnogima sam pokazao ove fotografije i svi su, pa čak i oni koje ne poznajem dobro, rekli: "Bože, ovo mora da se objavi." To je proslava, ponos. Zato su one posebne, na njima nema stida. [U Njujorku si tokom tih godina] mogao da se izraziš kako god si želeo. To je prosto bilo slavljenje nas samih.

Kada su me prijatelji zvali da ih fotografišem, bili su potpuno opušteni pred kamerom. Vrištali smo i drali se. Bili su neverovatni. Imao sam jednog prijatelja koji je obožavao da se maskira. Uzimao je stvari poput zavese za tuš i od nje pravio haljinu i takve stvari. Onda smo svakog petka puštali fotke kao slajdšou uz muziku Done Samer. Svi bismo vikali, a ono što je bilo sjajno je da smo svi bili toliko opušteni kada smo bili zajedno. Nije se dovodilo u pitanje šta radimo, nije bilo sumnje. Bilo je prosto u fazonu 'Znam ko sam i to mi se sviđa, hajde samo da uživamo!"

Reklame

Nedeljno popodne sa prijateljem u Njujorku, 1976. Šahid priča, "Našao je brus u mašini za sušenje i mamio me je kroz foto aparat." Fotografije posredstvom Sema Šahida.

Njujork, Parada ponosa 2015, fotografija posredstvom Sema Šahida.

Kako se ove fotke uklapaju u aktuelnu političku klimu?

Neki prijatelji su pogledali ove fotke i rekli 'ovo nam treba sada!'. Neka vide da smo i dalje tu. Mislim da je to važno jer, iako smo daleko dogurali u Njujorku i sličnim mestima, čim odeš malo dalje, situacija nije baš sjajna.

Tako je i sa Trampom. Mnogi ljudi su tokom glasanja govorili da glasaju za Klintonovu, ali su zapravo glasali za Trampa. Slično se dešava i sa gej zajednicom. U Njujorku smo 'prihvaćeni', ali u suštini, ispod svega toga, postoji veliki broj ljudi koji nas ne razume. Javno govore da nas prihvataju zato što je to popularno, ali ispod, mislim da i dalje postoji gađenje nad gej zajednicom.

U poseti prijateljima u Fire Island Pines, 1978. Fotografija posredstvom Sema Šahida.

Da li je postojao trenutak tokom poslednje četiri decenije kada se po tvom mišljenju promenio stav prema gejevima u Americi?

Kada je Anita Brajant otvoreno istupila protiv gejeva, tada se desio veliki preokret u Njujorku. Parade pre toga su bile vrlo male. Postepeno su rasle, ali kada je Anita Brajant istupila protiv gejeva, tek tada se gej zajednica Njujorka pojavila u svoj snazi. Nakon toga je samo bivalo veće i veće. To je bio prvi put da se zajednica okupila i poručila 'dosta!'

Reklame

Gej parada, Njujork, 1977. Fotografija posredstvom Sema Šahida.

Fotograf Stjuart Šajning u Voter Milu, Njujork, 2013. Fotografija posredstvom Sema Šahida.

Tematski karneval u Provinstaunu, Masačusetst, 2016, Fotografija posredstvom Sema Šahida.

Parada ponosa u Njujorku, 2005. Fotografija posredstvom Sema Šahida.

Pomenuo si kako su se stvari promenile u poslednjih 40 godina. Šta će biti dalje?

Stvari će se valjda poboljšati, pogotovo po pitanju istopolnih brakova i uloge dece u njima. Mislim da će se sve promeniti kada budemo imali gej predsednika. Mnogi su mi govorili da gej ljudi ne mogu da budu dobri političari. To je bilo tokom 70-ih i 80-ih. Pogledajte sadašnju situaciju.

Sećam se kada se pojavila sida. Tada se nije tako zvala, ali nam je delovala užasno daleko. I prosto se nije pričalo o tome. Dok sam radio u Kejvin Klajnu, imao sam dve kolege koji su imali sidu i prosto se to nije pominjalo. To je bila ogromna stigma.

Znam da su ljudi išli na sahrane svojih momaka i devojaka i odmah posle se vraćali na posao bez ijedne reči. Daleko smo dogurali od tada.

Karneval u Provinstaunu, Masačusets, 2015. Fotografija posredstvom Sema Šahida.