FYI.

This story is over 5 years old.

pop kultura

Plen fotografa koji su upali na imanje Majkla Džeksona

Osećaj je bio miks fascinacije i moramo-da-palimo-odavde-što-pre. Sve je bilo egzotično i drugačije.

Oko sedamdeset policajaca iz Santa Barbare je 18. novembra 2003. godine pretražilo rezidenciju Majkla Džeksona, Neverland ranč pošto je optužen da je zlostavljao decu ( Građani Kalifornije protiv Majkla Džozefa Džeksona). Džekson se potom iselio iz vile, jer je, kako je rekao, bila "oskrnavljena". Tri godine kasnije, kuća mu je oduzeta zbog neisplaćene hipoteke.

Kuća je od pre nekoliko dana opet na tržištu. Ne zove se više Neverland, već Sycamore Valley Ranch. Mnoge stvari koji su pripadale Džeksonu su, očekivano, uklonjene iz vile pre nego što je puštena u prodaju. Dok je kuća bila u limbu na tržištu nekretnina, grupa fotografa se ušunjala u napušteno kraljevstvo nekoliko puta između 2007. i 2008. Ispričali su mi šta su sve videli unutra. Pošto je upad na privatno vlasništvo nedozvoljen, a meni nedostaju Nindža Kornjače, fotografi će se u ovom tekstu zvati Leonardo, Rafaelo i Donatelo. Četvrti član nije želeo da razgovara sa mnom, ali mi je dao svoje fotografije.

Reklame

VICE: Šta vas je inspirisalo da istražujete Neverland?

Leonardo: Odlučili smo u trenutku. Bio sam svestan da je celo zdanje napušteno već neko vreme, a znao sam da je Džekson bio tada u Dubaiju. Skontao sam da nam je ovo jedinstvena prilika. Odlučio sam da vozim još nekoliko sati, hteo sam da vidim kako vila izgleda unutra. Tog dana je bilo jako vetrovito, što je bilo dobro, jer zato čuvari nisu mogli da čuju buku koju smo pravili. Ušunjao sam se a da me niko nije ni čuo, ni video. Nisam očekivao da ću uspeti, samo sam hteo da vidim kako izgleda ranč.

______________________________________________________

Pogledajte Noisey serijal Izgubljeni snimci sa koncerta Majkla Džeksona u Moskvi.

______________________________________________________

Šta je bilo najčudnije što ste videli?

Rafaelo: (smeje se)

Leonardo: Rafaelo se smeje jer je sve što smo videli bilo prilično čudno. Iskreno, ja nisam veliki fan Majkla Džeksona, ali sam znao da je važna istorijska ličnost Amerike. U to vreme, ljudi nisu shvatali da je on bio deo istorije, a ja sam znao da postoji mogućnost da uskoro sve što ima veze sa njim bude izgubljeno. Mislio sam da treba da dokumentujem što više, pre nego nestane.

Rafaelo: Pričamo o ulasku u kuću? Da?

Molim vas.

Rafelo: Nismo stvarno nikome pričali o tome. Ok, meni je najčudnija stvar bio mali dečak u pidžami koji sedi na mesecu. Taj logo je bio svuda unaokolo. Užasno podseća na logo DreamWorksa. Najveći je bio na podu, skoro 20 metara širok. Bio je svuda, na znakovima, na branicima automobile, na parkingu. Na zemlji. Svuda.

Reklame

Donatelo: To je njegov jeziv logo, da?

Rafaelo: Na njemu je dečak koji sedi u pidžami. Ne znam da li je otkopčana na leđima, ili je to samo na nekim slikama?

O Bože.

Donatelo: Druga stvar, skupljao je suvenire koji su imali bilo kakve sličnosti sa njim. Čuvao je flaše Pepsija, knjige i ostale promo materijale u kutijama. Imao je kutije i kutije pune pisama obožavalaca. Najvše mi je privukla pažnju naslovnica magazina na kojoj je tužilac iz slučaja zlostavljanja dece, nacrtao mu je djavolje rogove.

Rafaelo: Jesti čitao pisma čitalaca?

Donatelo: Samo sam prelistao nekoliko.

Kako ste uopšte uspeli da uđete u kuću?

Rafaelo: Ne želimo da pričamo o tome.

Je l' bilo teško?

Leonardo: Nismo prekršili ni jedan zakon, jer su vrata bila otvorena. Sve je bilo otvoreno. Kuća je bila otvorena.

Rafaelo: Zapamtio sam da sam popio sok od grejpa iz špajza u maloj kuhinji. Nakon toga sam obrisao otiske prstiju sa flaše i bacio je u smeće.

Čekaj, popio si taj sok?

Rafaelo: Da! Bio je to gazirani sok od grejpa. U kuhinji je bio i neki meni na kome je pisalo "Deca sveta". Sve u kuhinji je bilo usmereno ka deci. Nisam siguran da je imao decu…

Imao je.

Rafaelo: Meni je bio na ispisan na tabli – puter od kikirikija, sendviči i makarone sa sirom, sećam se toga. Bilo je tu svega - raznih papazjaninija koje su se nalazile u kući, a nisu imale veze ni sa čim. Cela kuća je ispunjena skupim, polu-umetničkim stvarima.

Reklame

Polu-umetničkim?

Rafaelo: Imao je ova čudna ogledala. Bila su odmah pored neke statue koja je izgledala kao rimska, a pored toga je bila dva i po metra visoka figura Majkla.

Donatelo: Bila je i ta slika na kojoj vodi povorku dece.

Kakva je bila atmosfera u kući?

Dinatelo: Napeta, najviše zato što smo sve vreme brinuli da neko može da naiđe, a mi smo stvarno prekršili osnovna pravila privatnosti. Naravno da smo ušli u kuću kad nam se ukazala prilika, ali smo ipak osećali krivicu. Osećaj je bio miks fascinacije i moramo-da-palimo-odavde-što-pre.

Leonardo: Tačno. Svi smo se tako osećali. Mi (kao urbani istraživači) obično ne ulazimo u kuće drugih ljudi.

Rafaelo: Obično idemo u industrijske krajeve i stare škole, ali ne i u domove ljudi. Bilo mi je jako čudno, da bih malo smanjio napetost, počeo da sam da kucam na vrata. Malo sam uplašio Donatela lupanjem i zajebavali smo se zbog toga neko vreme.

To je presmešno.

Donatelo: Ne sećam se toga. Verovatno zato to je loše sećanje.

Rafaelo: Prepao sam te.

Leonardo: Sećam se dobro toga. Meni atmosfera nije bila posebno napeta.

Rafaelo: Usrao si se zbog mene.

Leonardo: Sećam se toga jasno. Nije mi bilo toliko jezivo u kući. Bilo mi je čudno i teško, ali se nisam uplašio ni u jednom momentu. Mislim da niko od nas nije bio stvarno uplašen. Osećali smo da skrnavimo nečiju intimu. Ali ne, nisam se osećao čudno zbog stvari koje smo pronašli u kući. Sve je bilo egzotično i drugačije. Ima mnogo čudnijih stvari na svetu od Majkla Džeksona.

Reklame

Rafaelo: Sve je ustvari bila avantura i sam odlazak negde gde niko drugi ranije nije bio. Videli smo stvari koje niko nikad nije, a to se sve dešavalo pošto je Džekson napustio zemlju zbog optužbi za zlostavljanja dece. Sve smo, na neki način, posmatrali iz tog ugla. Svuda su bile dečije stvari, igračke svuda po kući.

Donatelo: Ne znam. Ne bih voleo da se ovaj naš intervju usmeri na optužbe protiv Džeksona.

To je ok. U stvari, hteo sam da vas pitam šta ste sve uspeli da vidite u kući?

Donatelo: Videli smo skoro sve, osim zoološkog vrta. Otišli smo do tog dela dvorišta u kome je bio i zabavni park, železnička stanica, statue…

Šokiran sam da vas niko nije uhvatio.

Donatelo: Mi smo profesionalci. Ne bih da zvučim arogantno, ali, radimo ovo često. Pripremamo se. Zanimljivo je, jer je u ulici bio kamion sa čuvarima, koji smo mi zaobišli. Kad to prođeš ušao si, tada si sam sa sobom.

Unutra je ogroman prostor?

Rafaelo: Ogroman. Nismo uspeli da odemo u zoo vrt jer je bio daleko.

Donatelo: Još jedna zanimljiva stvar: ušli smo u Majklovu sobu, ali su obe dečije sobe bile zaključane.

A soba za igračke?

Rafaelo: Soba je bila ogromna i puna igračaka, svaka moguća igračka koju možete da zamislite je bila tamo. Lego lutke u prirodnoj veličini, Dart Vajder… Predobre igračke.

Je l' bilo nečega za odrasle u kući? Zvuči kao da su dečije igračke i stvari bile svuda unaokolo? I čudna umetnost.

(smeh)

Reklame

Rafaelo: Bilo je i mnogo kaučeva i predmeta neke čudne umetnosti.

Donatelo: Sećam se da je bilo i mnogo normalnih stvari, poput novčića na stolovima. Bio je taj radni sto sa komjuterom i ostale tipične stvari koje biste videli u svačijoj kuči.

Vaša gruba procena, koliko je soba bilo u kući? Ipak je to vila.

Leonardo: Sigurno deset soba, rekao bih. Vila nije toliko velika kao što je mnogi zamišljaju, ali bilo je tih kućica oko glavne vile u koje nismo uspeli da uđemo.

Je l' postoji ogroman sat u bašti?

Donatelo: Brate, bilo je mnogo čudnih stvari u bašti.

Leonardo: U stvari, fotkali smo sat baš kad je stao.

Kako je stao?

Donatelo: Nestalo je struje.

Nije bilo struje u kući?

Donatelo: Ako se sećam dobro, nije bilo struje u vili, ali je bilo vode.

Jeste možda išli u klonju?

Donatelo: Mislim da smo proverili da Ii ima vode jer smo bili radoznali. Ono što je zanimljivo je da nigde u kući nije bilo prašine. Tepisi su bili čisti, a na svim tim ludačkim statuama i skulpturama nije bilo prašine. Zato smo delom bili u čudu, jer, da li to znači da ovde ima ljudi? Mnoge stvari su bile prekrivene, ali je bilo očigledno da neko ovde dolazi da čisti. Rekao bih da je neko dolazio jednom nedeljno da čisti.

Ali niko nije živeo u kući?

Rafaelo: Mislim da je Leonardo zato i pristao da uđemo.

Leonardo: Kuća je bila napuštena, mrtva.

Rafaelo: Očigledno je da smo upali na potpuno napušteno mesto.

Hvala ljudi.

Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu