Reklame
Bilo je jasno da mnoge od zvanica nisu redovni posetioci svog lokalnog diskaća, i možda nisu bili pripremljeni ni za toliku glasnoću, a kamoli za obuzimajuće iskustvo plesne muzike. „Kada sam bio na sceni, ispred sebe sam video veliku gužvu", kaže Feniks. „Neki su plesali, ali nisam znao ko je političar, a ko nije". Neki ljudi su igrali podignutih ruku i osećali energiju, ali nije bilo kao u klubu".Kao izvođač koji redovno ide na turneje, uglavnom po Evropi, Feniks ima insajderski uvid u to šta razlikuje rusku elektronsku scenu od onih u drugim društvima. „Ako dođeš ovde, u Rusiju, mogu da ti pokažem kako se živi u Moskvi", kaže on. „Didžejevi koji rade samo u Rusiji puštaju ono što su ljudi već imali priliku da čuju na radiju ili na televiziji. Ljudi koji odlučuju šta će se puštati na radiju i televiziji su stari. Oni ne razumeju šta je diždžej. Didžejevi su za njih novi svet. Zbog toga je teško napraviti nešto na međunarodnom nivou".
Reklame