FYI.

This story is over 5 years old.

Svaštara

Upoznajte lika koji plaća 400 dolara da živi u drvenoj kutiji u nečijem stanu

U pravom duhu San Franciska, Berkovic već pretvara svoju ideju u startap.
Fotografiju ustupio Piter Berkovic

Evo do čega smo stigli u Americi. Fotografiju ustupio Piter Berkovic

Piter Berkovic je diplomirao na prestižnom univerzitetu u Čikagu i izgradio reputaciju u Njujorku kao slobodni ilustrator sa klijentima kao što su najcenjeniji časopisi u Americi. Danas, on živi u "čauri" od nešto više od tri kvadratna metra smeštenoj u dnevnoj sobi njegovog prijatelja u San Francisku. Ali, on tvrdi da ovaj potez nije izazvan niti siromaštvom niti očajem.

"Ne zvuči baš privlačno reći, 'Sagradiću sebi kutiju'", priča mi Berkovic. "Ideje koje ljudima padaju na pamet ne zvuče lepo, i ne krivim ih zbog toga".

Reklame

Zašto bi onda jedno odraslo ljudsko biće izabralo da živi u toliko tesnom prostoru u kojem ne može ni da ustane da navuče pantalone? Ovaj dvadesetpetogodišnjak je zapravo samo jedan od poslednjih primera ljudi koji su spremni da idu do ekstrema da bi živeli u gradu gde prosečna cena iznajmljivanja jednosobnog stana iznosi 3,670 dolara. Vrtoglava brzina džentrifikacije u zalivu San Franciska primorala je beskućnike da pređu u šatorska naselja, ali je i inspirisalo inženjera Gugla da živi u kamionu kako bi sačuvao 90 odsto svojih primanja.

Berkovic, inače odrastao u predgrađu Njujorka, odlučio je da pređe na zapadnu obalu da bi bio bliže bratu. Najpre je bio u Oklandu, ali je nastavio da kopa po Craiglist oglasima tražeći nešto s druge strane zaliva. Otprilike tada je dobio ideju za drvenu kutiju, i pitao prijatelja da li bi mogao da je predloži svojim cimerima. SVa trojica su pristala, složi se oko kirije od 400 dolara, a Berkovic je se bacio na svoj prvi poduhvat obrade drveta - potrošivši sveukupno 1300 dolara da izgradi minijaturno prebivalište. Zidovi su podignuti pre dve i po nedelje, a on danas suštinski živi u IKEA okviru za krevet koji se proteže ka plafonu.

U međuvremenu, njegova imovina je raštrkana kod roditelja i brata.

Berković, inače singl momak, kune se da mu je lepo u kutiji - a takođe i zvučno izolovano. "Ako upoznam nekog i ta osoba bude zgrožena idejom kutije, možda bi trebalo da provodim vreme sa nekim više nalik meni", kaže on. "Kutija nije gadno mesto za život. Nisam nerazuman kada kažem da je lepša od spavaćih soba većine ljudi".

Pročitajte i priču iz generacije sprskih milenijalsa:Kako sam se iz Kanade vratila u Srbiju

U pravom duhu San Franciska, Berkovic već pretvara svoju ideju u startap. Cilj je da pomogne ljudima da plaćaju skoro 900 dolara da bi živelu u šatoru, kao i da pomogne podstanarima da dopune prihode iznajmljivanjem prostora sopstvenim "kutijašima". Berković obećava razumnu cenu za kutije, jer je više usmeren ka usavršavanju svoje veštine nego zarađivanju brda novca. Po svoj prilici, isti mentalitet ga je i naveo na kutiju, ali nije sam u ovoj priči. Vlasništvo nekretnina je ništa više od dalekog sna za većinu milenijalsa. A mesta koja mogu da priušte nisu ni blizu privlaćna za većinu obrazovanih mladih ljudi koji misle da je život potraga za "pronalaženjem sebe" a ne borba za opstanak i zarađivanje novca. Sudeći po prošlogodišnjem izveštaju kompanije Zillow, najbolja mesta za život i kad su pristupačna kirija i razvoj karijere u pitanju, uključuju Las Vegas, Feniks i Džeksonvil u Floridi. Ali kada ste poslednji put čuli da se bilo ko preselio tamo? Izgleda kao da idemo ka budužnosti u kojoj su mnogi obrazovani mladi ljudi zbijeni u tri ili četiri grada, dok kopaju jedni drugima oči zbog ograničenih nekretnina i jurcaju za honorarnim poslovima da bi skrpili kraj s krajem. Ali kada vidite da se ljudi useljavaju u drvene kutije i šatore da bi uspeli, pravi stan u navodno dosadnom Hjustonu počinje da deluje sve privlačniji. Šta nam onda ovakve priče govore o promeni klasne dinamike u Americi? Ako se sada ljudi na vrhu svojih zanimanja dobrovoljno podležu ovako zbijenim domovima samo da bi bili u trendi gradovima poput San Franciska, da li to znači da će definicija "više klase" uskoro biti određena ne samo vašim komšilukom ili blokom, već dimenzijama vaše kapsule za obitavanje? Berkovic kaže da ovo verovatno nije održivno rešenje za život, ali da je skorz zadovoljan njim u bliskoj budućnosti. "Mislim da neću odgajati svoju porodicu u kutiji", kaže mi on. "Ali ne isključujem tu mogućnost". Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu