FYI.

This story is over 5 years old.

Matična ploča

​Zašto još uvek slušamo dvodimenzionalnu muziku

Zamislite da vam Džastin Biber peva na uvo. Jasan je potencijal prostorne muzike za povećanje intimnog doživljaja između izvođača i slušaoca.
Binauralna lutka koju je napravio VR reditelj Chris Milk. Foto via Wikimedia

Prethodnih nekoliko godina su Pol Makartni , Bek, Coldplay, Džek Vajt , LA filharmonija , i mnogi drugi muzičari priredili virtualne koncerte – replicirali žive nastupe koristeći ne samo video okruženje od 360 stepeni već i trodimenzionalni zvuk koji pruža akustični ugođaj ekvivalentan onom doživljenom uživo.

Audio je od ključnog značaja za stvaranje privida alternativne stvarnosti, jer upravo zvuk pomaže mozgu da se orijentiše uz prostoru. Ako ne postoji 3D audio koji verno oponaša stvarnost, gubi se virtualna iluzija. Ali zato imerzivni, životni zvuk može da prenese slušaoca na mesto dešavanja, da mu prenese osećaj prisustva u studiju sa bendom ili u prvom redu ogromne koncertne dvorane.

Reklame

Baš kao što virtualna realnost putem video zapisa ruši granice četvrtastih ekrana, 3D audio bi mogao da razori konvencijalnu paradigmu po kojoj muzika dopire sa bine koja se nalazi ispred slušaoca. Zašto se zadovoljiti uverljivom simulacijom slušanja orkestra iz publike ako je moguće slušati istu izvedbu kao da se nalazite usred gudačke sekcije, okruženi violinama sa svih strana, ili možda iz perspektive samog izvođača?

Drugim rečima, da li smo prevazišli scenske nastupe?

„Za deset godina, možda se neki surfer sa Tahitija u svojoj sobi zapita, šta bih mogao večeras, hoću li Filharmoniju? Ne? Balet u Parizu? Stonse u Medison Skver Gardenu? Šta god pusti, biće mu kao da se tamo nalazi," kaže Dejvid Česki, osnivač njujorške izdavačke kuće Chesky Records .

„Ali verujem da će neki mladi režiser na to reći, ne, to je baš glupo, treba nam nešto više hip, kao koncert u Gobi pustinji pod svetlošću zvezda…" dodaje Česki. „Zamislite da sedite na ostrvu u sred okeana, simfonija vas okružuje, kitovi plivaju oko vas, zvezdano nebo gore, slušate koncert kao da ste na licu mesta."

„Ljudi bi tako mogli sve da prenesu. Čega god se dosete."

Iako je korist 3D audio snimaka očigledna kad su u pitanju virtualni koncerti, promene takođe predstoje i kod snimljene muzike. Već decenijama brojni muzičari – Lu Rid , Perl Džem , Rejdiohed – dodaju primese treće dimenzije svojoj muzici. Ali 3D zvuk nikad nije ušao u mejnstrim. Prosto se nije razvila potražnja za zvukom koji deluje životno.

Reklame

Ali danas ta potražnja postoji. Trodimenzionalni zvuk je ponovo vruća tema od kako je VR industrija shvatila da imerzivni doživljaj ne može da se osloni samo na video polovinu. VR tržište ubrzano radi na tehnologiji koja će slušaoce uneti u akustični prostor, a muzika će neizbežno slediti.

„Paradigma proizvodnje muzike do sada nije obuhvatala položaj ljudi u prostoru"

„Ubrzo ćemo videti taj jedan novi žanr zvučnog doživljaja," kaže Gejb Liberti, umetnik koji radi na audio instalacijama. Njegove rad moguće je videti na ovogodišnjem South By Southwest festivalu gde će se nekoliko tribina baviti pitanjem 3D zvuka. „Paradigma proizvodnje muzike do sada nije obuhvatala položaj ljudi u prostoru. To je dakle nešto potpuno novo."

Trodimenzionalni „prostorni" zvuk dodaje dimenziju dubine audio zapisu, umesto da samo horizontalno šeta od levog do desnog uha kao konvencionalni stereo. Ovo prostorno određuje izvor zvuka: može da dopire odgore, odole, sa bilo koje strane, a i daljina se prilagođava po potrebi, kao da je slušalac u akustičnoj sferi.

Ljudi su prirodno sposobni da čuju 3D zvuk, iako imaju samo dva uha, zahvaljujući njihovom rasporedu na glavi . Zvuk koji dolazi sa desne strane stići će do levog uha delić sekunde pošto stigne do desnog, a neznatno više će ga ublažiti refleksija od ušne školjke, kao i od glave odnosno torza. Ove razlike omogućavaju mozgu da odredi smer iz kog zvuk dolazi i udaljenost od izvora, što iznenađujuće precizno definiše prostornu lokaciju – upravo zato se automatski okrenemo čim čujemo kako iza nas nešto šuška.

Reklame

Najpoznatija tehnika beleženja 3D zvuka, binauralni snimak, oponaša ovaj prirodni proces tako što mikrofone pozicionira unutar veštačkih ušnih kanala sa obe strane veštačke glave (ili koristeći majušne mikrofone koji se nose u ušima kao bubice.)

Binauralni zapis postoji dosta dugo – još Lu Rid ga je koristio kad se zanimao za prostorni audio, a i danas muzičari eksperimentišu ovom tehnikom. Reddit i Soundcloud nude 3D binauralne snimke, kao i YouTube i Vimeo. Za one koji nisu upoznati sa efektom o kom pričamo, ovaj video nudi dobar primer. Chesky Records ima čitavu arhivu binauralnih studijskih albuma snimljenih uz pomoć mikrofona unutar veštačke glave; bili su tako ljubazni da našim čitaocima ponude besplatan uzorak ove muzike.

Zašto onda još nismo počeli masovno da slušamo 3D muziku?

***

Treba istaći da binauralni zvuk radi samo ako se koriste slušalice, što je značajno ograničilo njegov komercijalni potencijal. Snimak se oslanja na prostornu poziciju ušiju – svaki zvuk mora da stigne do uha kom je namenjen. Ali ako se pusti preko zvučnika, zvuk se širi i meša; desno uho čuje zvuke namenjene levom i obrnuto; ovu vrstu problema zovu „preslušavanje".

Ali za godinu-dve, sve to bi moglo da se promeni. Dr Edgar Šueri, predavač na Univerzitetu Prinstonu, otkrio je način da binauralni audio prenese i na zvučnike, što bi bio ogroman korak napred za 3D muziku.

Ova nova tehnologija po imenu BACCH 3D rešava problem preslušavanja tako što između dva uha postavlja digitalni filter koji funkcioniše slično postojećoj barijeri ljudske ili veštačke glave. (Na ovom snimku Šueri objašnjava kako BACCH 3D funkcioniše.) Filter trenutno košta oko 50,000 dolara (nisu ih mnogo prodali), ali trebalo bi da proizvedu verziju komercijalno prihvatljive cene. Prinston je već licencirao aspekte ove 3D audio tehnologije za LiveAudio funkciju Jambox zvučnika.

Reklame

Skrinšot objašnjenja principa Prinstonovog 3D zvuka; via YouTube

Česki, koji sarađuje sa Šuerijem, predviđa da će tržišna verzija filtera biti spreman za godinu dana, i omogućiti slušaocima da preko zvučnika iskuse 3D zvuk.

„Neuporedivo je bolje tako nego preko slušalica," kaže on. „Nećete verovati."

Za sada, prostorni audio i dalje je interesantan samo retkim eksperimentalnim muzičarima. Prethodnih par dana slušala sam binauralne snimke (preko slušalica); iako zvuče akustično bogatije nego standardni stereo zapisi, i bilo je sablasno realističnih trenutaka, nije baš da su me preneli u alternativnu stvarnost. Ipak, moram da priznam da je prilično strašno kad zazvuči kao da neki zvuk dopire odnekud odmah iza glave – koža mi se naježi svaki put. Nije ni čudo da su za binauralni audio već zainteresovani članovi ASMR zajednice.

Zamislite da vam Džastin Biber peva na uvo. Jasan je potencijal prostorne muzike za povećanje intimnog doživljaja između izvođača i slušaoca.

Binauralni audio beleži muziku kako uživo zvuči, i stoga omogućava jedinstvenu akustičnu estetiku – eho njujorške podzemne železnice , ili ruralnu prirodnu atmosferu .

„Prosto te prenese u neki nov prostor," kaže Česki na temu novog binauralnog albuma City of the Sun. „Tu je ta dimenzija, ta tekstura, ta gustina. Iskustvo se ne može porediti sa običnim slušanjem."

Pa ipak, tradicionalni binauralni audio ima pred sobom par prepreka zbog kojih još ne prestavlja istinski imerzivni 3D zvuk.

Prepreka br. 1: Snima se samo za jedan položaj glave. Kad slušalac pomera glavu, akustična scena ga prati i kvari zvučnu iluziju. Nije moguće drugačije se orijentisati prema zvuku kao što se u VR okruženju pogled kreće okolo.

Reklame

Prepreka br. 2: Ljudi imaju glave različitog oblika. Prave glave su jedinstvene kao otisci prstiju, ali veštačka glava hvata zvuk preko standardne ušne školjke. Razlika između veštačkih i pravih ušnih kanala ograničava preciznost binauralnog zvuka.

Ideal na polju istinski imerzivnog 3D zvuka je prostorni audio prilagođen anatomskim merama konkretnog slušaoca, uz tehnologiju koja omogućava re-orijentaciju zvuka u slučaju pomeranja glave. „Tek tako ti postane stvarno, životno, kao da si zaronio u novo, živo akustično okruženje," kaže Liberti. „Kao da si negde drugde."

„Kao da si zaronio u novo živo akustično okruženje.

Binauralni audio „nije dovoljno dramatičan ako ga ograničava svaki pokret glave", smatra on. „Mislim da je to jedna od ključnih stvari da bi 3D audio postao relevantan."

Tehnologija kojom će moći da se dočara prilagodljiv imerzivni audio zapis nalazi se u razvoju; uz binauralnu tehniku oslanja se na ambisonični i holofonični audio, na sintezu talasnog polja , i na virtualni prostorni zvuk .

Ossic slušalice, novi Kickstarter projekat, navodno koriste kalibracione senzore, prate pokrete glave, mere oblik ušiju slušaoca i lociraju odgovarajuće zvuke zarad višeg stepena realizma. Takođe, razvojni timovi većine prototipa VR uređaja rade na sopstvenoj audio tehnologiji. Razvoj VR tržišta će nesumnjivo uticati na inkorporaciju 3D zvuka u muziku.

Audiofili koji opsesivno plaćaju po 5,000 dolara za bolje strujne kablove „bore se za tako malu, majušnu, možda i neprimetnu razliku u kvalitetu zvuka," kaže Liberti. „Ali kad pogledaš razliku između stereo zvuka i trodimenzionalnog prostornog snimka ili miksa, tu je razlika stvarno dramatična. Ogromne mogućnosti leže na polju mešanja i kretanja izvora zvuka da bi se stvorilo imerzivno okruženje… ne mogu sve čak ni da zamislim."

***

Sa vremenom, muzika sve više prostorno određuje zvuk. Prvo smo prešli sa mono na stereo zapise, onda na surround sound, zatim na sisteme tipa Dolby Atmos koji zvuk usmerava ka određenoj destinaciji. Prostorni audio je sledeća sonična granica koju treba da pređemo. Kad je jednom budemo prešli, gledaćemo sa nevericom unazad na vreme dvodimenzionalnog zvuka, kaže Česki.

„Biće to kao kad danas vidimo Elvisa na mutnom crno-belom TV ekranu od 32 centimetra inča."

Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu