Otmica aviona za koju ste mislili da je urbana legenda

FYI.

This story is over 5 years old.

Svaštara

Otmica aviona za koju ste mislili da je urbana legenda

Priča kaže da je D. B. Kuper iskočio iz aviona negde na severozapadu Pacifika sa 200,000 dolara u kešu i nestao.

Ova priča je objavljena u martovskom izdanju magazina VICE

Prošlog jula, iz FBI su objavili da zatvaraju istragu o jednom od najpoznatijih nerešenih slučaja svih vremena: nestanku D. B. Kupera koji je, kako priča kaže, iskočio iz aviona negde na severozapadu Pacifika sa 200,000 dolara u kešu i nestao.

Sažeti opis slučaja kaže: „Poslepodne 24. novembra 1971., neidentifikovana osoba koja je koristila ime Den Kuper prišla je pultu Nortvest Orijent aerodroma u Portlandu u državi Oregon. Kupio je kartu u jednom pravcu za let #305 do Vašingtona i platio kešom.

Reklame

„Kuper je bio tiha osoba srednjih četrdesetih godina, u odelu sa crnom kravatom i belom košuljom. Dok su čekali uzletanje, naručio je burbon sa sodom. Nedugo posle 3:00, uručio je stjuardesi poruku na kojoj je stajalo da u tašni ima bombu i da hoće da ona sedne pored njega. Zatečena, stjuardesa je uradila to što je otmičar tražio. On je otvorio svoju jeftinu akten-tašnu da bi joj pokazao gomilu žica i crvenih štapića. Naredio joj je da zapiše zahteve. Ubrzo je tu novu poruku odnela kapetanu: tražio je četiri padobrana i 200,000 u novčanicama od po dvadeset dolara."

Okončanje 45-godišnje istrage značilo je da će Kuperov dosije postati dostupan javnosti u skladu sa zakonom o dostupnosti informacija (FOIA). Uputili smo zahtev Federalnom istražnom birou, a tridesetog januara su nas obavestili da su dokumenti dodati njihovoj javno dostupnoj onlajn arhivi, što rade kad god prime tri ili više zahteva.

Po zatvaranju slučaja, FBI zvaničnici rekli su da privode kraju „jednu od najdužih i najtemeljnijih istraga" u istoriji biroa da bu se „posvetili drugim istražnim prioritetima". Tokom godina, na desetine detektiva-amatera pokušalo je da reši Kuperov misteriozni nestanak pod FBI šifrom NORJACK (skraćeno od Northwest hijacking). Jedini trag bili su Kuperova kravata, deo padobrana, i oko 5,800 dolara u novčanicama čiji su se serijski brojevi poklapali sa onima u kojima je isplaćen bio zahtev otmičara. Sve ovo našao je izvesni dečak 1980. godine. I dalje nije poznato da li je Kuper preživeo.

Reklame

Dosije od samo 393 strana predstavlja prvi objavljen deo iz arhive za koju se pretpostavlja da sadrži na desetine hiljada stranica prikupljenih tokom četiri i po decenije. U dosije je uključen originalni FBI memorandum, ranije neobjavljen, koji je distribuiran interno samo par sati posle otmice.

1. Ovo su poslali dežurnom agentu FBI u San Dijegu na dan otmice. Upozorili su ga da UNSUB (nepoznato lice) poseduje bombu i zahteva 200,000 dolara. Kod 164-New znači „zločin unutar vazduhoplova."

Sledećih dvestotinak gusto cenzurisanih strana opisuje FBI pokušaje da se ustanovi identitet otmičara. Dalje slede novinski isečci o Kuperovom nestanku. Možda deluje nezanimljivo da je FBI prikupljao stotine novinskih izveštaja o ovom slučaju, ali namera je jasna. Biro je pratio sve potencijalne nove razvoje da bi prikupio podatke o mogućim svedocima i izvorima informacija.

2. Ovaj novinski tekst iz 1980. napisao je reporter kome je izvor navodno dostavio „dodatne dokaze" da se Kuper pojavio u Kembridžu u državi Masačusets 1977. godine, te da su o njegovoj lokaciji obavešteni „istaknuti zvaničnici vlade SAD". Za FBI, ovaj članak bio je prepun istražnih tragova. Ne bi bio prvi put da FBI pokuša da uđe u trag anonimnom medijskom izvoru.

3. Primeri serijskih brojeva novčanica kojima je otkup isplaćen. FBI je ove brojeve prosledio novinama koje su ih štampale u više nastavaka. Cilj je bio da se isprati novac i potencijalno ustanovi gde ga je Kuper trošio. Interesantno je da osim iznosa koje je osmogodišnji dečak otkrio nekoliko godina posle nestanka, do danas još nijedna novčanica nije bila otkrivena.

4. Za ovu novčanicu od 20 dolara mislilo se da je bila deo otkupa, ali kasnije se pokazalo da je u pitanju bio falsifikat koji je uredniku „Njuzvika" ponudio čovek koji se izdavao za Kupera.

Biro obično počne sa plasiranjem dokumenata od onih koje je najlakše pregledati – u ovom slučaju novinski članci – ali sledeći set dokumenata o D. B. Kuperu trebalo bi da sadrži transkripte intervjua sa svedocima, koji ranije nisu bili objavljeni. Pratićemo dalju razvoj događaja.