Upoznajte tinejdžera koji želi da očuva japansku kulturu ukrašavanja bicikala
Vice Japan

FYI.

This story is over 5 years old.

bickli

Upoznajte tinejdžera koji želi da očuva japansku kulturu ukrašavanja bicikala

Nabudženim biciklima poput ovog preti potpuno istrebljenje.

Ovaj članak je prvobitno objavljen na VICE Japan. Posebna zahvalnost Jukiju Sugavari što je rekao našoj kancelariji za ovog cara.

Nekada davno, "tokom zlatnih šezdesetih," biti "kamiondžija" je bila vrlo kul stvar u Japanu. To se dešavalo u sred posleratnog "ekonomskog čuda," tridesetogodišnjeg perioda tokom kog je Japan skoro nadmašio Sjedinjene Američke Države kao najdominantniju ekonomsku svetsku silu. U ovoj zemlji izgrađen je masivni nacionli sistem autoputeva kako bi rastuća ekonomija imala kuda da se kreće, a sa ovim novim putevima došli su i novi kamioni: velike, drumske zveri koje su harale od obole do obale.

Reklame

Japanske kamiondžije krenule su tada masovno da ukrašavanju i budže vozila pretvarajući ih u blindirana remek dela. Ovakve kreacije nazvane su " dekotora"— skraćenica za "decoration truck", a vozači su formirali klubove u okviru kojih bi se družili i pokazivali ono što su napravili.

Sredinom sedamdesetih, japanska filmska kompanija Toei iskoristila je trenutak i uradila hit film Torakku Yarō. A onda su napravili još jedan. I još jedan. I još jedan. Sve u svemu, Toei je napravio deset Torakku Yarō filmova i pretvorio dekotoru u nacionalnu ikonu, a glumce Bunta Sugavara i Aikawu Tecuija u velike zvezde.

Japnski klinci su naročito voleli Torakku Yarō i dekotora, jer, kao što već znate, koje dete ne voli ogromne nabudžene kamione koji izgledaju poput čudovišta? Pod ovim uticajem, klinci su krenuli da prave svoje mamachari bicikle, budžeći ih sa raznim materijalima, svetlima i bojom. Tako je rođen dekočari (ukrašeni mamachari).

Kada su došle devedesete, smenjivanje vlasti dovelo je do nestanka dekatora trenda, a počeo je da se sluti kraj i dekočari tradiciji.

A sada brzo napred na 2017. U Tokiju smo upoznali dečaka koji se uprkos svemu i dalje trudi da očuva dekočari kulturu. Kota Saguči je četrnaestogodišnjak iz malog grada zvanog Hamamacu i on je ponosni vlasnik dekočarija kog je nazvao Tenryū-maru.

VICE Japan se našao sa ovim dečakom i pričao o dekochari kulturi, njegovom vozilu i kako bi strava bilo da jednog dana ima svoj dekatori.

Reklame

VICE: Kako si se zaineteresovao za dekochari ?

Kota Saguči: Moj tata je kamiondžija i vodio me je na sastanke u njegovo dekatora udruženje. To je bio moj prvi dodir sa ovom kulturom. Takođe od druge godine čitam magazin Camion, pa sam znao šta je dekochari, ali tokom posete prijateljima sam prvi put uživo video dekochari.

Čekaj, čekaj, čitao si magazin kada si imao dve godine?

Pa, u to vreme sam samo razgledao stranice, ali danas sam pretplaćen na ovaj magazin i svakog meseca mi stiže dva dana pre nego što bude u prodaji.

Šta si radio na sastancima dekotora udruženja?

Okupili bismo se, družili, fotografiali… Nedavno sam bio na događaju koji je organizovao Utamaro-kai.

Kad već spominješ Utamaro-kai , zar nisu oni učestvovali u snimanju filma Torakku Yarō ? Da li ti voliš taj film?

Naravno. Odgledao sam ceo serijal, svih deset filmova. Čak ih se vrlo dobro i sećam.

Da li pokazuješ dekočari ostalima iz kluba ili idete da ih vozite zajedno? Da budem iskren, više je članova koje nisam upoznao nego koje jesam.

Zašto je tako? Najbliži član živi u Izu [oko 370 kilometara od mene], tako da nije baš lako da organizujemo viđanje. Osim toga, dekochari nije nešto što ćeš da voziš. Bitniji je njegov dekorativni aspekt, svetla i to. Moj Tenryū-maru nikad nije napustio dvorište moje kuće. Mislim da ni naše komšije nemaju pojma šta držimo u garaži.

Kakvu bateriju koristiš da upališ vozilo? Onu od 12V kako bi se upalilo svetlo, kamera i zvučnici.

Reklame

Da li se tvoji drugari iz škole lože na dekočari? Postoje dečaci koje to zanima, ali u mojoj školi mislim da nikog to ne zanima.

Da li si ti najmlaži član dekočari udruženja? Nisam. Postoji još jedan dečak iz Kagošime.

Kako skupljaš delove koje koristiš da nadogradiš dekočari? Ponekad dobijem stare delove od dekotora vozača koji žive ovde. Oni su me i naučili kako da sastavljam delove. U blizini postoji i prodavnica za kamione, pa i tamo kupujem.

Čime planiraš da se baviš kad porasteš? Voleo bih da vozim kamion jednog dana. Moj otac više ne vozi, ali ima planove da nabavi kamione i osnuje agenciju za transport. Pa kada završim osnovnu školu, planiram da položim vozački i pomažem tati.