FYI.

This story is over 5 years old.

Droge

Kako držati decu podalje od trave

Dok idemo u susret legalizaciji marihuane, potrebno je da uvek na umu imamo načine koji će rizike svesti na minimum.

Nije retkost da zagovornici legalizacije kanabisa u žaru političke borbe počnu da poriču da bi bilo šta moglo da krene po zlu. Ali čak i ako je većina štetnih uticaja ove supstance ili potpuno izmišljena ili groteskno preuveličana, ima ih puno koji su i stvarni i veoma važni. Dok idemo u susret legalizaciji, potrebno je da uvek na umu imamo načine koji će rizike svesti na minimum.

Tako bi, recimo, stvarno bilo glupo poricati da bi se legalizacijom najverovatnije uvećao broj tinejdžera koji bi kanabis koristili vrlo neumereno, kao i broj odraslih koji imaju problema da ovako prekomernu upotrebu obuzdaju. Korporacija RAND procenjuje da bi usled legalizacije – osim u slučaju da porez bude ekstremno visok – došlo do pada cene ove supstance za 20 odsto u odnosu na današnje. Mlađi korisnici – naročito oni koje je veoma često konzumiraju – posebno su osetljivi na cene. Broj konzumenata marihuane nije se značajno uvećao u prethodne dve decenije, ali je zato broj teških korisnika skočio na neverovatnih sedam puta više u odnosu na najniže zabeležene brojke iz 1992. godine.

Reklame

I zagovornici i protivnici legalizacije kanabisa slažu se oko toga da je važno sprečiti porast broja maloletnih korisnika. Američko Ministarstvo pravde navodi da „sprečavanje distribucije maloletnim licima" predstavlja jednu od osam smernica kojih bi sve države trebalo da se pridržavaju da bi se sprečila intervencija saveznih organa. Ali ima razloga za sumnju da bi se politika namenjena zaštiti maloletnika od marihuane pokazala kao nedovoljno efikasna čim ova supstanca postane legalna za odrasle.

Vlasti u državama Vašington i Kolorado deluju veoma odlučno u nameri da kupovinu kanabisa u prodavnicama učine mnogo težom za maloletnike nego što je do sada bila kupovina cigareta ili alkohola. Istorijski gledano, zakoni kojima se zabranjuje prodaja alkohola i cigareta maloletnim licima do sada su se sprovodili tek sporadično, dok bi njihova agresivnija primena – recimo slanjem prerušenih mladih policajaca u radnje gde bi oni pokušali da kupuju bez lične karte – mogla da se pokaže kao uspešna u smanjenju konzumiranja alkohola među tinejdžerima i svih štetnih posledica koje iz toga proizilaze. Tako su i države Vašington i Kolorado predložile naročitu revnost u primeni ovakvog modela i u slučaju kanabisa, uz mnogo češće inspekcije i rigoroznije kazne.

Ali primena zakona u slučaju ovako direktne prodaje maloletnicima nije dovoljna da bi vlasti održale obećanja data glasačima. Kad maloletnici ne mogu da kupe alkohol u radnjama, oni ga onda „pozajmljuju" iz zaliha svojih roditelja, ili pronađu nekog starijeg druga ili rođaka spremnog da im kupi, ili obilaze prodavnice alkohola u potrazi za pijancem koji najčešće stoji ispred i onda traže od njega da im kupi karton piva i kao nagradu zadrži par konzervi. Od ukupnog alkohola koji maloletnici popiju samo se 10 odsto kupi u radnjama, dok je u slučaju cigareta taj iznos nešto preko polovine, to jest 53 odsto, koliko su prošlog meseca kupili maloletni pušači. Zašto bi u slučaju kanabisa bilo drugačije?

Reklame

I zaista, lako bi moglo da se desi da bude još gore. Paklo cigreta na većini prodajnih mesta košta između pet i deset dolara i teži oko 30 grama. S druge strane, trideset grama kanabisa – što je u Koloradu i Vašingtonu najveća zakonom dozvoljena gramaža prilikom kupovine – vredi 50 puta toliko i zna da potraje po nedelju ili više dana čak i intenzivnom korisniku, dok u slučaju prosečnog pušača paklo cigareta traje manje od jednog dana. Procenjuje se da preko milion ljudi uzrasta između 21 i 25 godina i sa godišnjim prihodom manjim od 20.000 dolara konzumira marihuanu svaki dan. Koliko njih bi se odlučilo da preprodaje – to jest da kupuje iz ovlašćene radnje i onda robu preprodaje maloletnicima – samo da bi finansirali nabavku sopstvenih zaliha?

Naravno da postoje načini da se ovako nešto kontroliše, ali oni koštaju i uopšte ih nije lako izvesti. Neformalne transakcije kanabisa teže je uočiti jer se najčešće vrše prikriveno: 80 odsto se odvija iza zatvorenih vrata, a otprilike isto toliko unutar porodice i prijatelja. Koliko ćemo biti sposobni da izričemo najoštrije kazne za prodaju marihuane maloletnicima u onim slučajevima kada su i sami snadbevači maloletni?

Ako se tokom prelaska sa ilegalne na dozvoljenu prodaju marihuane zaustavi presipanje sa legalnog tržišta, svi oni koji se budu bavili striktno ilegalnim uzgojem i prodajom poslužiće maloletnicima kao dodatni izvor snabdevanja. Otprilike četvrtina od ukupno 40 milijardi dolara koliko se godišnje zaradi preprodajom kanabisa proističe iz prodaje ove supstance maloletnicima. Preveliko je to parče prihoda da bi se po uvođenju legalizacije tek tako prepustilo ilegalnim trgovcima.

Reklame

Pošto je sasvim izvesno da će maloletnici već pronaći način da dođu do svojih zaliha, onda bi verovatno bilo bezbednije da sitni i loše organizovani prekršioci – tu mislimo na one dvadesetogodišnje momke koji vršljaju ispred apoteka ili možda stariju braću njihovih drugara – testiraju i obeleže taj kanabis, nego da dozvolimo da ih snabdevaju kojekakve ilegalne organizacije.

Dok bi s jedne strane trebalo da stremimo ka uspostavljanu barijere protiv prodaje maloletnicima, moramo da budemo spremni i na mogućnost da bi pomenute barijere tu i tamo mogle malo da cure.

Stoga je ključ prevencije porasta maloletnih korisnika marhuane nakon njene legalizacije isti kao i ključ sprečavanja porasta neumerene upotrebe ove supstance kod odraslih: cene treba da budu visoke. Pošto će troškovi proizvodnje po svoj prilici vrtoglavo rasti, to će onda zahtevati ili uvođenje veoma visokih poreza – na osnovu sadržine THC-a pre nego na osnovu kupovne cene, kao što se radi u Koloradu i Vašingtonu ili na osnovu težine biljnog materijala, kako je nedavno odlučeno u Oregonu – ili smanjenja obima proizvodnje.

Niste valjda mislili da će sve ići skroz glatko?

Mark Klajman je profesor Javne politike na Laskin Fakultetu za javne odnose UCLA. Stiven Davenport je postdiplomac Hajnc Fakulteta za javnu politiku i menadžent Karnegi Melon Univerziteta. Posredstvom BOTEC Analitičke Korporacije oni su svoje savete prosledili Odboru za kontrolu alkohola države Vašington povodom uspostavljanja legalnog tržišta kanabisom u ovoj državi.