FYI.

This story is over 5 years old.

Svaštara

​Triput meri, jednom tetoviraj: Lekcije koje su ljudi izvukli iz svojih prvih ružnih tetovaža

Dobro proverite osobu koja vam radi prvu tetovažu.

Rozi Evans i Sem Lejzel u MVL Tattoo

Mnogi su se prvi put istetovirali u poprilično mladalačkom uzrastu. To – šta god da ste urlali na roditelje prvog dana posle svog 16. rođendana – nije baš najbolja ideja. Pomislite samo na sve one druge stvari koje ste radili kao tinejdžer. Razmislite da li biste kao odrasla osoba zalepili dvolitarske krmače sa pivom za ruke i držali ih tamo zalepljene sve dok ne dokrajčite obe. Pomislite samo: biste li i dalje za sebe vezivali Punkyfish novčanik lancem od hromiranih kuglica?

Reklame

E, pa isto važi i za tetovaže: nije li vam drago, uz ovu naknadnu pamet, što ipak niste odlučili da u kožu večno urežete rukom crtan portret Toma De Longea iz Blink 182? Ili onaj bolno iskren citat o svim patnjama koje ste pretrpeli kao učenik privatne škole u ruralnom Sariju?

Majstorski par za tetoviranje Sem Lejzel i Rozi Evans drže slatki mali salon u Lidsu po imenu MVL Tattoo. Dobro su upoznati sa uobičajenim nedaćama prvih tetovaža pošto se od njih često traži da pokriju te baksuzne promašaje. "Temeljeno se pripremite", kaže Rozi dok na levu ruku klijenta tetovira pacova koji se penje na lobanju. "Dobro proverite osobu koja vam radi prvu tetovažu. Morate unapred dobro da se upoznate sa svim što rade i koliko su vešti. Videti uživo neke od njihovih zalečenih tetovaža takođe nije loša ideja."

Sem samo klima glavom i slaže se: "Jeste, meni ne bi bilo teško da otputujem negde da bih sebi istetovirao ono što želim. Ako vam se istinski dopada nečiji rad, ali taj neko živi na drugom kraju zemlje, nije suviše teško nabaviti kartu za putovanje. Bolje je otići do osobe koja radi ono što znate da vam se sviđa, nego terati vašeg lokalnog tipa da ga imitira."

"Ne bih vam savetovala da sami crtate dizajn i nosite ga da se vam se istetovira", kaže Rozi kad je pitam za neke od najčešćih razloga žaljenja za prvom tetovažom. "To je kao da idete kod zubara, a da ste već sami uradili pola posla. Dozvolite umetniku da vam malo dotera crtež zato što dobra slika na papiru neće uvek izgledati dobro na koži."

Reklame

I Rozi i Sem se slažu – šokantno – da se tetoviranje dok ste na letovanju sa društvom gotovo nikad dobro ne završi, i ne samo zato što su velike šanse da ćete biti uroljani dok birate crtež. "Na letovanju ćete doživeti gomilu stvari koje su izričito zabranjene tokom zalečenja tetovaže", objašnjava Rozi. "Vrlo verovatno ćete se često naći pod vodom u bazenu ili moru, bićete izloženi suncu i biće vam teško da je održavate čistom na plažama ili u klupskom okruženju."

Eto, dakle, malo mudrosti od stručnjaka iz prve ruke, ali zanimalo me je da čujem priče i od ljudi koji u vrlo ranom uzrastu razočarali svoje majke i saznam lekcije koje su izvukli nakon što su se prvi put istetovirali.

MAKA (26)

Za sve je bio kriv moj drugar Greg. Obojica smo imali 18 godina i pili smo preko dana u Blekpulu. Odlučili smo da odremamo malo pre nego što uveče izađemo. Probudio sam se sa rukom preko lica i odmah ugledao reč "STEAMER" na zglobu, ali je izgledala kao da ju je neko ispisao normalnim rukopisom hemijskom olovkom – nije čak išla ni pravolinijski.

Pokušao sam da je obrišem trljanjem, a onda sam shvatio šta sam uradio. Ničeg se nisam sećao. Probudio sam Grega, a on se setio i počeo da se smeje – i on je imao istu takvu tetovažu. Proveo je sledećih mesec dana kod kuće sa znojnicom oko ruke da mu je mama ne bi videla.

Pretpostavljam da je lekcija koju sam izvukao iz svega da ne radite to odvaljeni, da mislite o tome šta radite i da ne radite ništa veliko što ne može da se pokrije.

Reklame

KEZ (23)

Kad sam imao 18 godina, kulirali smo u jednom napuštenom sirotištu. Imali smo bočice sa sprejom i neko je nacrtao nekakav crtež na zid. Pošto smo imali 18 godina, bilo nam je urnebesno smešno i svi smo počeli da crtamo istu sliku – natrćenog momka kome su ispala muda – gdegod smo stigli. Jedne noći smo se napili i ja sam rekao: "Ma, ja ću to sebi da istetoviram", a onda sam to i uradio. Stvarno je bilo smešno, ali sada imam ćerku. Ne mogu sebi više da priuštim da to nosim.

Moj savet bi bio: razmislite malo bolje o svemu. Ako imate neku ideju, potrudite se da pronađete dobrog umetnika koji će moći da je realizuje.

*POL (27)

Potičem iz predgrađa u kom praktično uopšte nema kriminala. Moji drugari i ja smo se stalno sprdali govoreći ljudima da smo članovi zajebane ulične bande po imenu "Greenie Posse". Uvek smo se svađali oko toga ko ima status "glavnog dase" u grupi. Očigledno je sve to mnogo smešno kad ste u srednjim tinejdžerskim godinama.

U svakom slučaju, evo kako je to dovelo do toga da istetoviram uzi na prsima: svi smo jednog dana pošli u Bolton jer je moj drugar išao da se tetovira. U autobusu smo se kliberili, pričali o tome kako bi smešno bilo kad bismo svi uradili tetovažu bande. Onda sam ja bio u fazonu: "E, pa ako uradim tetovažu, onda ću definitivno ja biti glavni dasa u Griniju." I bio sam u fazonu: "Što da ne?" Bilo je to pre mnogo godina i ne žalim za tim, ali mi nije ni drago što je imam. Ne mogu da idem na plažu i osećam se opušteno kad skinem majicu.

Reklame

Šaljive tetovaže su smešne samo određeno vreme. Posle nekog vremena to prođe i, umesto šale, vi postanete predmet podsmeha. Svi vam se smeju iza leđa. Mislim, zamislite da sad greškom završim u zatvoru – sjebao bih se; mislili bi da sam stvarno član neke bande.

BEKI (27)

Prvobitno sam sama uradila crtež; vrlo jednostavan kroki srca koji sam želela na zglobu. To je definitivno bila glavna stvar tokom emo epidemije 2007. godine. U to vreme sam imala 19 godina i visila sam često u salonu za tetoviranje jer sam izlazila sa njihovim majstorom za pirsing. Pretpostavljam da su na mene izvršili uticaj svi ti ljudi prekriveni tetovažama; odlučila sam da i ja moram da se istetoviram.

Kad sam im odnela crtež, rekli su: "Malo ćemo ga doterati" da bude bolji. Ali kada sam se vratila nedelju dana kasnije, crtež se pretvorio u osenčeni, raskošni crno-crveni dizajn. Praktično sam pristala na njega samo zato što sam bila mlada i glupa, okružena kul ljudima sa gomilom tetovaža. Očigledno sam želela da postanem deo te ekipe.

Do sada sam imala šest sesija lasera i osećam se kao da me istovremeno bodu usijanom iglom i prže vrelim uljem. Tetovaža je skoro potpuno nestala. Ako već hoćete da se tetovirate, ostanite pri onome što stvarno, stvarno želite i ne dozvolite da drugi utiču na vas da promenite ili povećate crtež.

*ime izmenjeno na zahtev

Pratite VICE na Facebook, Twitter, Instagram