FYI.

This story is over 5 years old.

Svaštara

Preprodavac koji je 88 puta išao iz Beograda u Peking

Upoznao sam Srbina koji je možda i najviše puta bio u Kini, švercuje prvoklasnu robu i nema problema da to i kaže.

Retki su ljudi koji ne vole da putuju. Miki ima 50 godina, i voli da putuje, ali nije zbog toga Srbin koji verovatno za sobom ima najveći broj putovanja u Kinu. Ono što većina ljudi sanja da uradi bar jednom u životu, Miki je odradio suludih 88 puta. Baš toliko je puta bio u Pekingu i prešao je neverovatnih 1,3 miliona kilometara.

A posao mu je preprodaja kineske garderobe. Ima svoj mali "štek" u centru grada gde već 20 godina dolazi proverena klijentela po svoju dozu jeftinijeg "brendiranog" komada odeće.

Reklame

VICE: Koliko često ideš u Kinu?

Miki: Ja idem desetak puta godišnje, mada sam imao par godina pauze. Ali poslednjih šest godina idem redovno, skoro svakog meseca. Počeo sam da radim ove ture 1999. godine. Pored svog redovnog posla, uvek sam nešto čačkao okolo, donosio sam povremeno robu iz Italije i Turske, ali sam tada prvi put otišao za Kinu, da vidim ima li mogućnosti za posao. Imao sam u rukama crtež koji sam dobio od jednog prijatelja sa instrukcijama u koju radnju da odem, koji hotel…

Sve je bilo drugačije tada, pa i Peking. On je danas kao Njujork, a krajem devedesetih je to bio grad bez mnogo automobila, mnogo više bicikala i rikši.

Foto: VICE Srbija

Šta je ono što donosiš i prodaješ u Beogradu?

To su izuzetno kvalitetne stvari. Majice, duksevi, džemperi, patike, cipele, i te stvari.

Kako se to tebi isplati, kada znamo da hiljade Kineza već više od decenije živi upravo od prodaje njihove robe u Beogradu?

To nije ta roba koju ja donosim. Oni prodaju krš, a ja donosim robu takozvane prve klase.

Foto: Aleksandrija Ajduković

Koliko često mora da se ide, da bi ovaj posao bio isplativ?

Majstore, dovoljno je i jednom da se ode i lepo zaradi. Mada, nije više ni ta roba jeftina u Kini, kao nekada. Kina neverovatno brzo ekonomski napreduje. Na primer prodavačice u tim radnjama mesečno zarade i po 900 evra. Ali treba reći da rade od 9 ujutru do 9 uveče, i imaju samo JEDAN slobodan dan mesečno.

Foto: Vice Srbija Koliko vidim, tvoja roba je skroz brendirana?

Reklame

Da. Sva ova roba je jako kvalitetna, i ona traje 6-7 godina. Kao original.

Pa je l' ona kopija originala, ili zapravo original za neke druge potrošače?

Kao što znaš, svi najveći svetski brendovi imaju svoje fabrike u Kini, tako da je ovo što ja donosim zapravo original.

A gde kupuješ ovu robu?

U početku sam imao jednu radnju u koju sam stalno išao, a sad sam već razradio i idem u više radnji. U Pekingu ta roba ulazi na nekoliko mesta. Najpoznatiji je "Silk market", potom "Ruski hangar", i još par sličnih. Inače, jako je puno Rusa koji preprodaju robu iz Pekinga. Njima je, manje više, sve tamo i podređeno, jer ih baš mnogo dolazi i nosi robu nazad u Rusiju. Kako unosiš robu u zemlju? Stavljam je na kargo. Više od toga ne mogu da ti pričam.

Koliko dobro poznaješ Peking posle 88 puta?

Solidno. Vozim se čak i gradskim autobusima. Uvek spavam u istom hotelu, obično dve noći. Jedem na raznim mestima, koja su uglavnom prilagođena Evropljanima.

Nisi postao ekspert za kinesku klopu ?

Pa i ne baš. Nisam neki fan te klope. Uglavnom cepam neku piletinu, a iskreno, odem često i u Mekdonalds.

Kako se sporazumevaš sa Kinezima, jesi li naučio jezik? Ma gde sam naučio… Znam par reči, ali to više nije problem. Ove nove generacije Kineza znaju fino engleski, dok smo se nekada sporazumevali i rukama i nogama.

Foto: Vice Srbija I ko čini tvoju klijentelu u Beogradu?

Kod mene kupuje naša srednja klasa kojoj je skupo da ode u radnju u neki od fensi tržnih centara u Beogradu. Dobiju isti kvalitet za manje para i to je ono što ih privlači da dođu kod mene u "radnju". Kada te neko pita čime se baviš, šta kažeš? Pa (osmeh), kažem da (pre) prodajem robu iz Kine. Bez suvišnih detalja…

Foto via Flickr user


Zahvalio sam se Mikiju, i naručio jednu majicu sa krokodilom, jer se sprema da i sledećeg meseca, četvrti put ove godine, preleti u tri dana 15.000 kilometara.

Nije baš po zakonu, ni uvoz, ni prodaja, ali svi smo ponekad kupili nešto od preprodavaca. Koliko puta su nas spasili u poslednjem trenutku, od prodaje karte za utakmice ili koncert do jakne, sakoa ili torbice.

Pratite Vice Srbija na Facebooku, Twitteru i Instagramu.