FYI.

This story is over 5 years old.

Društvo

Planeta nam je toliko sjebana da neke žene odluče da nemaju decu

„Zvuči dramatično, ali jednostavno sam realna. Način na koji trenutno živimo jednostavno je neodrživ za još ljudi“.
B
pisao Broadly
Foto: Callie Beusman

Tekst Linda Yang

Klimatske promene su stvarne, antropocentrične, i sve su gore. U septembru, nivo ugljenika u atmosferi je dostigao nepovratnu najvišu tačku, na šta su nas naučnici godinama upozoravali.

Uprkos ovoj ekstremno zabrinjavajućoj činjenici, izabrani predsednik Donald Tramp, koji je jednom tvitovao da su „koncept globalnog zagrevanja stvorili Kinezi za sebe, da im američka proizvodnja ne bi bila konkurencija", nedavno je objavio da je izabrao Majrona Ebela, koji aktivno poriče klimatske promene, da predvodi tranziciju Agencije za zaštitu životne sredine.

Reklame

Ovo je loše po nas, ali je još gore po naše potencijalne potomke: istraživanja pokazuju da će buduće generacije biti te koje će trpeti najgore posledice klimatskih promena, a ne mi. U svetlu te činjenice, neke žene su se ponovo zapitale da li treba da rađaju decu.

Harijet Spark, koordinatorka društvenih medija i instruktorka ronjenja koja živi u Sidneju, Australija, je jedna od njih: „Radim u ekologiji, i svaki dan čitam i saznajem za brojne probleme sa kojima se naš svet suočava", kaže Spark za Broadly. Dok je na poslu, Spark se susreće sa katastrofalnim i već očiglednim posledicama klimatskih promena, kao što je masovno odumaranje korala na Velikom koralnom grebenu.

Spark će se suzdržati od rađanja dece iz dva razloga: ne želi da doprinese crpljenju postojećih resursa tako što će na svet doneti još jedno ljudsko biče, i ne želi da donese dete na svet koji smatra osuđenim na propast. „Zvuči dramatično, ali samo sam realna", kaže Spark. „Način na koji trenutno živimo jednostavno je neodrživ za još ljudi".

Stefani Vajs, autorka od četrdeset i nešto godina koja živi u Njujorku, takođe je iz brige za životnu sredinu rešila da nema decu. „Pre više godina, čula sam za jednu studiju", rekla je Vajs za Broadly, misleći na studiju iz 2008, koju su sprovela dva istraživača za državnog Univerziteta u Oregonu. „Postoji taj broj, 9441. To je iznos dodatnih metričkih tona ugljenika u atmosferi za svako dete koje se rodi. To je nepovratno. To je me zaustavilo u mestu".

Reklame

„Postoji taj broj, 9441. To je iznos dodatnih metričkih tona ugljenika u atmosferi za svako dete koje se rodi. To je nepovratno. To je me zaustavilo u mestu."

U toj istoj studiji, ta 9441 metrička tona ugljen-dioksida se stavlja u perspektivu: kada bi tipičan Amerikanac odlučio da tokom čitavog života recikilira novine, časopise, staklo, plastiku, aluminijum i limenke, emisiju ugljenika bi smanjio za samo 17 metričkih tona.

Iako koncept odricanja od rođenja deteta zbog jadnog stanja u kome se svet nalazi svakako nije nov, grupe kao što je Dostižna budućnost jesu. Ova neprofitna organizacija stacionirana u Nju Hempširu želi da doprinese podizanju „svesti o pretnji koje klimatske promene predstavljaju za reproduktivnu pravdu". „Naše integrišuće pitanje je kako klimatske promene utiču na reproduktivne izbore ljudi", kaže suosnivačica Dostižne budućnosti, Megan Kalman. „To je pitanje koje pogađa ogroman broj ljudi".

Ova organizacija se nada da će preko lokalnih grupa i zalaganja na nacionalnom nivou otvoriti raspravu koja se tiče svih žena. „Svima dajemo prostora da istraže ovu zaista ličnu ali takođe i veoma duboku političku odluku koja se odnosi na njihov život", kaže Kalman.

Događaji koje Dostižna budućnost organizuje u zajednicama se odvijaju u starim mlinovima i pozorištima, ali češće se dešavaju u nečijoj dnevnoj sobi, kaže Kalman. Stavovi žena o tome se često razlikuju koliko i mesta događanja. „Ima ljudi koji su zaista ubeđeni da neće imati decu, nekih koji komentarišu o tome da imaju decu, a ima i onih koji su neodlučni", kaže Kalman. „Ponekad na sastancima ima i mnogo dece" (koju dovode mame).

Reklame

„Mlade žene češće ovo shvataju ozbiljno i uviđaju koliko je ta poruka snažna."

Njihovo zalaganje ne prestaje sa pitanjem šta klimatske promene znače za reproduktivnu budućnost žena. „Ljudi sa kojima se organizujemo rade svakakve stvari koje menjaju političke sisteme", kaže Kalman.

Organizacija je do sada prikupila 68 „svedočenja", pisanih dokumenata ili snimaka koji daju ljudski glas dilemi oko reprodukcije u svetlu klimatskih promena. „Ideja svedočenja je da tvoja istina i ta proživljena iskustva imaju više šanse da pomere političke strukture nego sve tabele i brojevi na svetu", kaže Kalman.

Odluka da li da rode nije lak proces za žene, kaže Kalmanova, a i drugi. Ipak, možda im je prihvatljiviji argument da je uzdržavanje od reprodukcije najbolji izbor za životnu sredinu. „Nisam videla mnogo reakcija baziranih na nečijem polu", kaže Travis Rider, istraživač na Institutu za bioetiku Džon Hopkins Berman, i autor Koraka ka etici male porodice: kako prenaseljenost i klimatske promene utiču na moral donošenja dece na svet.

Mlade žene češće ovo shvataju ozbiljno i uviđaju koliko je ta poruka snažna", nastavlja on. „Predavao sam na Džordžtaunu i predajem na Hopkinsu, i to je veoma ambiciozan mladi svet, i mislim da mnoge od tih žena planiranje porodice već vide kao izazov za svoje karijere".

Dodaje da mladi muškarci mnogo ređe razmišljaju o tome da se uzdrže od rađanja dece. „Tokom svih ovih godina koliko predajem o tome, muškarci koji su brzo promenili mišljenje mogu da se izbroje na prstima jedne ruke", kaže Rider. „Oni su veoma glasni oponenti tome". Rideru ima smisla da je muškarcima manje svojstveno da pažljivo promisle o uticaju koji njihov reproduktivni izbor ima: „Mislim da mnogi muškarci svesno ili nesvesno pretpostavljaju da će uvek moći da imaju porodicu, zato što neko drugi obavlja veliki deo posla", objašnjava on.

Vajs, autorka od četrdeset i nešto godina koja živi u Njujorku, smatra da je tačno da su muškarci arogantni. „Uglavnom su muškarci ti koji mi i u privatnom životu i na internetu govore da sam sebična zbog toga što sam donela takvu odluku", kaže ona. „U doba kada sam donela tu odluku (da nema decu) sam bila u ozbiljnoj vezi sa tadašnjim dečkom. Nismo ni bili u fazi kada se razmišlja o deci, ali on se ipak raspravljao sa mnom oko toga. On je mislio da pravim etičku grešku i da sam sebična".

Vajs sebe smatra za nekoga ko je doneo pragmatičnu, moralnu odluku – planeta ne može da održava još života, i ona neće doneti novi život na planetu. Ironija toga što ju je bivši momak nazvao „sebičnom" joj nije promakla. „To je zato što muškarci čak ne moraju ni da razmišljaju o odlukama koje žene moraju da donose, o svojim karijerama, o svojim telima", rekla je ona.

Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu