Reklame
Reklame
Nešto kasnije, otvorila je turističko udruženje za obilazak posednutih mesta i počela da objavljuje knjige o paranormalnim aktivnostima u gradu. U Chicago Haunts piše o pozadini priče o „Vaskrsloj Meri", duhu iz Melodi launža, i navodi svedočenja ljudi koji su tvrdili da su se sreli s njm. Iznosi teoriju da je u pitanju duh Ane Norkus, devojke koja je preminula u saobraćajnoj nesreći nedaleko od te lokacije 1927. godine.Takođe se bavi istorijskim zapisima vezanim za Hal Haus i mogućim poreklom obezglavljenog duha sa kojim se sama susrela. Ovu kuću je 1881. podigla socijalno progresivna žena po imenu Džejn Adams da bi radničkoj klasi Čikaga pružila obrazovne usluge i pomogla u zapošljavanju. Nedugo po otvaranju, žene koje bi posetile kuću počele su da prijavljuju da su unutar zidova uočile rogatu bebu sa papcima. Pričalo se da ovo đavolsko dete rodila žena koju je muž toliko zlostavljao da je pobegla u ovo utočište. Bielski navodi objašnjenje koje je u svom dnevniku ponudila sama Džejn Adams, da su ove žene umislile bebu iz priviđenja da bi sebi lakše predstavile muke sa kojima su se i same suočavale tokom života.Povezujući savremene prikaze sa istorijskim ličnostima, lokacijama, i spomenicima grada Čikaga, Bielski spaja prošlost u sadašnjost. Ali ova rođena Čikaškinja poljsko-češkog porekla nije samo arhivista neupokojenih. Kad govori, jasno poput njenih karakteristično produženih samoglasnika čije se ljubav koju oseća za kuće duhova u čijoj je okolini odrasla. Time nas podseća da je njen rad u neku ruku i njena biografija.„Vozač se kleo da je u kola primio autostoperku koja je usput nestala sa sedišta."
Reklame
Reklame
Bestelesni glas sa groblja samo podseća na činjenicu da konstanto izlaganje natprirodnim silama nosi određene rizike. Bielski nam priča o još jednom grobljanskom incidentu kojim se bavi njena predstojeća knjiga. Ona i lokalni istoričar svratili su jedne večeri da bi snimali zvuke. Kad su hteli da pođu kući, shvatili su da im nešto ne dozvoljava. Iako je groblje bilo malo a njen saputnik ga vrlo dobro poznavao, četiri sata su besciljno lutali. „Videli bismo kroz drveće svetla automobila u prolazu i krenuli bismo u tom pravcu, ali njih kao da je pojeo mrak. Prosto ih nije bilo." Zastaje na trenutak. „I tu na kraju shvatiš da te neko ili nešto zajebava."Mrtvi nisu jedina prepreka. Bielski tvrdi da ljudi potcenjuju rezultate koje je ostvarila na polju istraživanja paranormalnog samo zato što je žena. Baš kao i u ostalim naukama, muškarci su prva asocijacija kad se pomisli na parapsihologiju. Žene, sa druge strane, obično se vezuju za natprirodno u smislu urođenog talenta i subjektivnih osećanja, ne kroz naučnu analizu. „Kad ljudi čuju čime se bavim, automatski pomisle da sam proročica ili vračara, jer su to te ženske strane profesije." Bielski insistira da nije ni jedno ni drugo.Kroz radove i predavanja o paranormalnom, Bielski pokušava da dosegne najširu moguću publiku da bi obezbedila da će predanja o prošlosti duhovima posednutog Čikaga istrajati. Ona smatra da pričama odaje počast duhovima i tako im pruža spokoj. „Te lokacije koje posećujemo prilikom obilaska, tu nigde nema natpisa, spomen-ploče, statue, nikakva komemoracija nije održana. A što je više neko mesto zanemareno, to su veće šanse da privuče prisustvo duhova."Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu„I tu na kraju shvatiš da te neko ili nešto zajebava."