Povratak buke Daleka

Dälek, majstori eksperimentalnog noise rapa, vratili su se na scenu. Kažu, nedostajala im je buka. I meni je nedostajao njihov zvuk, na koji sam se navukao prije mnogo godina, a imao sam sreću i da ih vidim uživo, dva puta u Zagrebu. Ove srijede, dolaze u zagrebački KSET, mjesto koje sam često posjećivao u potrazi za kvalitetnom muzikom, a jednako često sam otkrivao i nove bendove. Za vrijeme faksa, imao sam običaj odlaziti na stoner, doom i slične koncerte sredinom tjedna, mjesto radnje je bio KSET, a publika stalna, redovita. Čak se ne bih dogovarao sa ekipom prije takvih gigova, znali bi da se na to ide, našli bi se tamo.

Odlična, kombinirana publika: od pravih metalaca, preko hardcore ekipe, do stonera i ljubitelja noisea i eksprimentalnih žanrova. Ni hip hop tu nije bio stran. Kako je KSET studentski klub (studenata elektrotehnike, to jest), kroz radni tjedan ima radnu dozvolu koja vrijedi do ponoći, tako da bi odlazak na koncert tamo bio skroz uredan, jer bi koncerti završavali u 'uredan' sat. Doduše, večer bi redovito izgledala tako da bi popili nekoliko pivi u KSET-u, zatim zaružili još nekoliko u Krivom putu par sto metara dalje, i na taj način sebi osigurali mamurluk usred tjedna. Sa takvom rutinom prešao sam iz studentskog u život zaposlenog čovjeka, i naučio koliko pivi mogu popiti dok ne zaboravim kako se vozi bicikla i koji je točan put doma.

Prvi put kad sam ih gledao, Dälek su svirali u Močvari, prije devet godina. Skoro čitavo desetljeće; i kad mi ta činjenica legne, osjećam se skoro pa staro. Skoro. Drugi put, gledao sam ih 2009. u sklopu Žedno uho festivala, u zagrebačkom Teatru &TD, kad su nastupali skupa sa Isis. Zanimljivo kako se svijet mijenja – danas kad čujem 'Isis', sigurno mi prva asocijacija nije taj post metal bend. Taj sam koncert zapamtio po velikoj količini dima iz fog machinea i činjenici da su Isis uživo bili jednako teški i tmurni kao na albumima. Dapače, nedugo nakon tog koncerta, prestao sam ih slušati. Što se Däleka tiče, nakon tog koncerta 2009. nisam ni o njima previše čuo, ali bih redovito u nekim znalačkim razgovorima o muzici sugovornike pitao za Dälek, čisto da vidim tko zna za njih, tko ih sluša.

Dälek su bili i ostali bend za ljude koji znaju iskopati kvalitetnu, ne-mainstream muziku. Pioniri eksperimentalnog noise-rapa, inovatori do-it-yourself scene. Hvala Mikeu Pattonu iz Faith No More što ih je prepoznao i potpisao za svoju izdavačku kuću Ipecac Recordings nazad u devedesetima, jer je pomogao definirati jedan žanr i istovremeno predstaviti ga publici koja to inače ne bi slušala. Dälek su po Americi bili predgrupa bendovima poput Melvinsa i Tool. Ništa čudno onda da sam ih u Zagrebu gledao u kombinaciji sa post-metalom Isisa. Sada dolaze u organizaciji ekipe pod imenom Zavod za eksperimentalni zvuk, što zvuči skroz logično, jer sutra na koncertu očekujem zvučni eksperiment.

Ne znam hoću li sresti ekipu koju sam prije viđao na tom istom mjestu, na istim takvim koncertima, ili će to biti neka skroz svježa publika kojima će ovaj koncert biti tek prvi put da gledaju Dälek uživo. Plus, tu je meni nepoznat bend kao predgrupa, The Closing is Beča, i neću čak ni toliko istraživati njihov rad, želim da me iznenade. Jedva čekam taj prljavi, betonski zvuk koji vibrira i odzvanja, maglu iz mašine, i debelu siluetu MC Däleka kako dominira pozornicom. Stvarno mi je nedostajala ta buka.

Ovako je bilo na jednom od koncerata u Zagrebu pre deset godina: