Fotografije ženske kosplej zajednice u Rusiji
Sve fotografije: Mariya Kozhanova

FYI.

This story is over 5 years old.

Fotografija

Fotografije ženske kosplej zajednice u Rusiji

Za mlade žene u post-industrijuskoj Rusiji, oblačenje u anime likove pruža vitalan osećaj zajedništva. Ruska fotografkinja Marija Kozanova fotografiše lokalnu kosplej scenu.

Za mlade žene u post-industrijuskoj Rusiji, oblačenje u anime likove pruža vitalan osećaj zajedništva. Ruska fotografkinja Marija Kozanova fotografiše lokalnu kosplej scenu (igre sa kostimima - cosplay) u Kalinjingradu.

Sve fotografije: Marija Kozanova

Fotografkinja Marija Kozanova živi u Kalinjingradu, glavnom gradu ruske provincije na baltičkoj obali, u sendviču između Poljske i Litvanije. Identitet ovog grada je kompleksan - intrigantna mešavina nemačke i pruske tradicije uz sovjetsko nasleđe, koje Kozanova istražuje u svom radu godinama unazad. Onda je otkrila neočekivanu kalinjingradsku supkulturu mladih koja se nije uklapala ni u jednu od tih katergorija: lokalna scena kosplejera, i ljude opsednute anime filmovima Sailor Moon, Neon Genesis Evangelion i Final Fantasy. Time je obeležen početak njenog četvorogodišnjeg foto projekta, "Proglašena otuđenost".

Reklame

"Počelo je kada je jedna od mojih prijateljica počela da provodi skoro svo svoje slobodno vreme praveći anime kostime da bi učestvovala na anime festivalima"; kaže Kozanova. "U to vreme, nisam imala pojma o kosplej kulturi. Uglavnom sam se bavila temama izgubljenih tradicija mog rodnog grada, i već je bilo dovoljno komplikovano. Kosplej kultura je još manje pogodna ovoj zemlji, i želela sam da razumem zašto ovi ljudi u svojim dvadesetim i ranim tridesetim traže bekstvo iz svojih dnevnih života u tako drugačiju kulturu, kroz igranje virtuelnih likova".

Iako je većina kosplejera počela sa interesovanjem za japanske anime i mange, likovi iz kompjuterskih igara, Diznijevih crtaća, Marvel stripova, pa i čak ruskih bajki, takođe su postali jako popularni. Ruskim milenijalsima u "Proglašenoj Otuđenosti" poznata je ideja krize identiteta - ne samo na ličnom nivou, već i na nacionalnom. Tokom svog detinjstva i adolescencije tokom '90-ih, gledali su raspad Sovjetskog Saveza i njegovih vrednosti, ostavljajući za sobom ništa drugo osim ogromne - i još uvek nepopunjene - kulturne praznine. Igra sa kostimima je postala ono neophodno utočište koje pruža osećaj zajedništva, uz zajedničke ciljeve i strasti.

"Kosplejeri su okupljeni u malim grupama i vežbaju u sportskim klubovima, pozorištima, privatnim domovima, otvorenim prostorima i stadijumima", priča Kozanova. "Kada sam ih prvi put upoznala, vežbali su u jednom od bivših klubova Sovjetske omladine. Na početku sam putovala sa njima na kosplej festivale i dolazila na lokalne događaje. Učestvovala sam u kosplej foto sesijama i momentima šivenja kostima… Želela sam da uđem dublje u svet te nekolicine ljudi koje sam izabrala za projekat".

Reklame

Većina Kozanovinih likova su mlade žene uslikane u sred transformacije u izabrani kosplej lik. "Za njih je to prilika da budu slobodne i savršene", objašnjava Kozanova. "Ko ne bi želeo da bude najzanimljivija, atraktivna, prelepa žena o kojoj svi sanjaju, makar na jedan dan ili jedan trenutak na sceni?".

"To je savršeni način da sakriješ svoju stidljivost i nesigurnosti ispod maske koju pozajmljuješ od svog omiljenog heroja, stvorenog da bude savršen onoliko koliko stvarni ljudi nikada ne bi mogli da budu. To više nisi ti. Možeš da budeš slobodan i da radiš ono što želiš. Mogu da nose najotvorenije kostime sa najkraćim suknjama, ali sve funkcioniše suprotno od regularne kratke suknje. Ona postaje oružje, koje štiti mnogo više nego što otkriva".

Možete da uočite sve površne kosplej trope u Kozanovinim fotografijama, poput perika i šiljavih vilenjačkih ušiju, ali njihov značaj ide mnogo dublje od površine. Njihovo stvarno značenje leži negde u tome kako da izbegneš teret realnosti kroz stečene identitete. To je nešto što svi radimo, na jedan ili drugi način".

"Fokusiram se ne samo na linove u njihovoj konačnoj fazi performansa ili kostimiranja. Fascinira me trenutak transformacije iz obične osobe u heroja", objašnjava Kozanova. To je ono što prikazujem u svom radu. Prikazujem ih ne samo u bilo kojem kućnom okruženju ili nasumičnom mestu u gradu. Beležim svet iz kojeg žele da pobegnu, i pokazujem konačnu fazu u kojoj žele da budu, jer verujem da stvarnost leži negde između njih".

Reklame

Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu