FYI.

This story is over 5 years old.

Svaštara

Potresne fotografije kroz objektiv serijskog ubice

Detektivi iz odeljenja za ubistva iz Kalifornije pronašli su na stotine fotografija neidentifikovanih žena.

Detektivi iz odeljenja za ubistva Hantington Biča u Kalifroniji su 26. jula 1979. godine pronašli na stotine fotografija neidentifikovanih žena u pretincu u Sijetlu koji je pripadao čoveku po imenu Rodni Alkala. Oni su istraživali ubistvo 12-godišnje Robin Samsou, koja je mesec dana ranije viđena kako priča sa Alkalom. Njene minđuše pronađene su u pretincu zajedno sa fotografijama.

Alkala je osuđen na smrt 8. maja 1980. godine, ali je uspešno uložio žalbu na presudu 1984. godine, tvrdeći da je uključivanje prethodnih osuda u ovaj slučaj uticalo na odluku porote. Njegovo naredno suđenje 1986. godine takođe je bilo poništeno zato što sudija "nije dozvolio odbrani da razvije i predstavi dokazni materijal povodom ključnih tačaka u slučaju". Alkala je najskorije osuđen u martu 2010. godine i ponovo je dobio smrtnu kaznu.

Reklame

Uprkos poteškoćama da se njegove presude održe, niko nije mnogo sumnjao u to da je Alkala plodan ubica. Na tri suđenja između 1980. i 2010. godine dokazano je da je ubio sedam mladih žena, a detektivi tvrde da taj učinak nije kompletan. Zastupajući tu teoriju, Policijska služba Hantington Biča je na kraju poslednjeg suđenja javno objavila Alkaline fotografije, nadajući se da bi bar neke od na stotine žena mogle biti identifikovane ili potvrđene kao nestale.

"Šačica žena (manje od 30) javila se da je pozirala za te fotografije", saopštio je detektiv Patrik Elis. "U njegovoj zbirci su se našle koleginice, drugarice sa studija, devojke, članice porodice i nepoznate žene, ali je manje od deset njih priznalo da ga lično poznaje." Uprkos tome što su od 2010. godine dobili na stotine poziva, Elis priznaje da nijedna od žena nije bila povezana sa slučajem nestalih osoba. Policijska služba Hantingtona Biča je od tada uklonila identifikovane žene sa svog sajta, ostavivši samo neprepoznate slike, a slučaj je ostao delimično otvoren. Nijedna od žena sa fotografija objavljenih u ovom članku nije identifikovana.

Bivši detektiv Stiven Mek takođe je radio na slučaju Hantington Biča iz 2010. godine protiv Alkale. On smatra da je "više nego verovatno" da su neke od fotografisanih žena ubijene. "Apsolutno ne sumnjam da ima još žrtava", kaže on. "Pre nekoliko nedelja sam čuo nekoga da kaže da je ta brojka 150, ali ja ne mislim da je toliko visoka. Mislim, međutim, da je dvocifrena."

Reklame

Rodni Alkala je rođen u San Antoniju, u Teksasu, 1943. godine, ali se preselio u Los Anđeles kad je imao 12 godina. Nakon kratke i neuspešne karijere u vojsci (otpušten je zbog poremećaja ličnosti), počeo je da studira primenjenu umetnosti na Univerzitetu u Los Anđelesu i diplomirao 1968. godine, kada je počinio svoj prvi dokazani zločin. Čovek je za volanom svojih kola video kako namamljuje osmogodišnju devojčicu u auto i pratio ga do njegovog stana u Holivudu. Kad je stigla policija, zatekla je devojčicu silovanu, pretučenu i jedva živu, ali je Alkala nekako uspeo da pobegne. Preselio se u Njujork pod lažnim imenom i upisao se na Univerzitet u Njujorku, gde je studirao pod Romanom Polanskim. Kao po ironiji sudbine, suprugu Polanskog će naredne godine ubiti Čarls Menson, a sam režiser će nekoliko godina kasnije biti optužen za seksualno zlostavljanje 13-godišnjakinje. Ali Polanski je naučio Alkalu da koristi kameru, a ovaj je započeo karijeru kao samoproklamovani "modni fotograf".

"Imao je, što se kaže, dobru žvaku, a to je dobro prolazilo kod devojaka", objasnio je Mek. "Mislim da prosečan muškarac — a sebe smatram prosečnim — verovatno neće prići zgodnoj devojci u baru iz straha da će dobiti dvojku. E, pa on nije zazirao od toga da se obrati bilo kome. Uspevao je da ih nagovori da mu poziraju i to mu je skoro svaki put polazilo za rukom."

Tako je i uspeo da nakupi tako pozamašan portfolio, uključujući portret 23-godišnje stjuardese iz Njujorka Kornelije Krili, koju je zadavio 1971. godine. To mu je postao modus operandi, što je dovelo do nova tri ubistva 1977. godine: 23-godišnje Elen Huver i 18-godišnje Džil Barkomb, obe iz Njujorka, i 27-godišnje medicinske sestre iz Malibua Džorždije Viksted. Alkala se 1978. godine pojavio u ABC-jevom kvizu Ko će koga, gde je pobedio dvojicu takmičara i osvojio večernji izlazak sa ženom po imenu Šeril Bredšo. To se, međutim, nije desilo, jer je Bredšo smatrala da se ovaj ponašao "jezivo" iza scene. Kako je ispričala CNN-u 2010. godine: "Bio je miran, ali je istovremeno upadao u reč i bio napadan kad god bi mu to palo na pamet. Postao je vrlo odbojan, nepristojan i napadan kao da se trudio da zastraši. Na kraju ne samo da je uspeo da mi se ne svidi, već je i ubedljivo najjeziviji muškarac koga sam u životu upoznala."

Reklame

Kasnije iste godine Alkala je ubio 32-godišnju Šarlotu Lemb, a potom 1979. godine i 21-godišnju Džil Parento, obe u Los Anđelesu. I konačno, 20. juna 1979. godine, Robin Samsou je nestala na putu za čas baleta i policija je upala u Alkalin stan gde je pronašla račun za skladišni pretinac u Sijetlu. Alkala se od tada nalazi u državnom zatvoru Sen Kventin.

"Doživeo sam taj slučaj prilično lično", prisetio se Mek, koji je danas u penziji. "Bio sam patroldžija u Hantington Biču kad je Robin oteta. Zapravo stalno mislim na njihove fotografije — poznatih žrtava. Elen Huver iz Njujorka i devojaka iz Los Anđelesa, kao i naše devojčice iz Hantington Biča. Znate, to je promenilo način na koji sam odgojio svoju decu, šta sam im dozvoljavao da rade. Nakon toga nisam smeo deci da dopustim da idu na plažu."

Među ženama za koje se sumnja da su postale Alkaline žrtve je i 19-godišnja Pamela Džin Lembson iz San Franciska. Ona je nestala 1977. godine nakon što je ispričala prijateljicama da ide da se nađe sa fotografom. Policija kaže da nema DNK dokaze za to, ali opisi svedoka se ubedljivo poklapaju sa Alkalinim profilom. Isto tako, policija iz Sijetla je ubeđena da on stoji iza ubistava dve tinejdžerke počinjenih 1977. i 1978. godine, ali ponovo nema dovoljno dokaza za presudu.

Njegova sposobnost da izbegne presudu često je pripisivana njegovom neobično visokom koeficijentu inteligencije, koji je navodno 135. Ali Mek misli da je samo imao sreće.

Reklame

"Razgovarao sam jednom s njim", kaže on."Ima visok IQ, tvrde svi, ali ne mislim da je ni izdaleka toliko pametan kao što on to misli. Napisao je knjigu po imenu Vi, porota i pročitao sam je, ili sam bar pokušao, a ona apsolutno nije imala nikakvog smisla. Bila je to samo gomila lupetanja. On nije lud, njega je pokretala čista seksualna izopačenost i zadovoljstvo."

Ako prepoznate bilo koju ženu iz ovog članka, molimo vas da kontaktirate detektiva Patrika Elisa na: pellis@hbpd.org

Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu