Reklame
Skidanje na plaži nije nimalo prijatno. Leto je prošlo, a ja uopšte nisam obukao bermude. Jednostavno mi je lakše da izbegnem ceo taj stres zbog pogleda drugih ljudi. Kada mi je bilo baš loše, nisam imao vremena ni za šta. Odem na posao, a posle toga jurim bajsom do Lida da bih uhvatio malo sunca jer sunčevi zraci „navodno" pomažu.Tada sam se sakrio negde sa strane. Došao je klinac jer mu je lopta pala baš pored mene. Mali je zastao i kada me je ugledao, sav se ukipio. Faca mu je bila takva da je samo je falila muzika iz horor filmova u pozadini. Došla je njegova keva i kao, „eeee Filipe, dolazi ovamo brzo!". Ljudi su preplašeni, a ni ne znaju šta je psorijaza i da nije prenosiva bolest.Pročitajte i: Ovako je kada imaš rak sa dvadeset godina
Reklame
Lek za psorijazu faktički ne postoji, ali ima mnogo terapija kojima možeš da kontrolišeš bolest. Postoje različite kreme i masti, fototerapija, kao i biološki lekovi koji daju možda najviše rezulata, ali su preskupi.Prvi moj sustret sa lekarom bio je na kožnom odeljenju gde sam dobio lek "Neotigason", bez ikakvog upozorenja na njegova negativna dejstva. Kada piješ taj lek suše ti se usta, boli te želudac, otežano pričaš. Posle pet dana sam ukapirao da mi lek ne prija i prestao da ga pijem.Sa "PUVA" terapijom, koja je zapravo imitacija sunčevih zraka, bude mi za nijansu bolje. U jednom trenutku shvatiš da je naš zdravstveni sistem takav da nemaš adekvatno lečenje, i bukvalno se hvataš za slamku trošeći abnormalne pare na nadrilekare. Čajevi, kreme, "čudotvorna baba iz neke vukojebine", "čudotvorni Milojko sa neke tamo planine"… svi oni imaju lek koji će tebi da pomogne, a zapravo samo trošiš pare. Kad sve saberem, ja sam jedan solidan folksvagen pasat podelio čudotvorcima.Imaš te neke kremice koje navodno pomažu, ali lekari ti prepišu samo par tubica koje potrošiš bukvalno za par dana. Onda odeš do apoteke koja prodaje te masti na crno i kao da kupuješ heroin, čekaš da svi odu pa ispod tezge to uzimaš
Reklame
Reklame
Pogledajte i naš dokumentarni film o jednoj od najvećih urbanih legenda Londona "U potrazi za Spitmenom":
Tada mi je bilo najteže u životu jer bukvalno nisam znao šta me čeka. Iz nekog blagostanja, kada potpuno zaboraviš na svoju bolest i izađeš iz uloge pacijenta, zapravo ukapiraš da ti taj lek više nemaš. Dok sam ga pio, na neki način sam bio i aktivniji, srećniji i veseliji od zdravih ljudi, jer tada shvatiš šta znači život.Prošao si kroz neke svoje krugove pakla, pa taj isti život posle mnogo više ceniš. Euforiju koju sam tada osećao nikome ne mogu da objasnim i sada shvatam onu rečenicu „Zdrav čovek ima hiljadu želja, a bolestan samo jednu". Sećam se da sam došao kući očajan, plakao ženi, danima gledao u plafon. Nekako mi se čini kao da je lakše ljudima koji pate od neke neizlečive bolesti. Nema mi spasa, pa ili ću se pomiriti sa tim ili neću.
Reklame
Moj sadašnji posao se zasniva na direktnoj prodaji, odnosno svakodnevnom razgovoru sa ljudima, a pritom mi nije do života. Smeškam se, a uopšte mi nije do smeha. To je takva psihička igra da se čovek lomi u svakom trenutku. Ja sad kada pogledam, sebe mogu da nazovem dvoličnim, jer sam jedan čovek na poslu, a potpuno sam drugi čovek kad dođem kući. Taj balans stanja uma sa kojim se ti suočavaš svakog dana je prilično težak i za psihički najstabilnijeg čoveka.U nekim trenucima primetim da mi je samopouzdanje poljuljano. Dešavalo mi se da ležim danima, da jednostavno ne progovaram. Ponekad se zapitam kako je moja žena sa mnom i dalje, jer sam svestan kroz kakve muke i ona prolazi pored mene.Taj stres i nervoza se akumuliraju danima i u jednom trenutku puknu. Onda postanem svestan da ne mogu tako da se ponašam i da moram da se borim kako zbog sebe tako i zbog žene i ćerke. Njih dve su, pored prijatelja, moja najveća podrška i snaga.Sada sam član udruženja "Pacijenti protiv psorijaze". Udruženje su osnovali sami pacijenti kako bi organizovali aktivnosti koje doprinose edukaciji o tome šta je, zapravo, psorijaza. Želimo da objasnimo ljudima da to nije prenosiva bolest i da svi mogu slobodno da se rukuju sa nama.Jednostavno ti sopstvena inteligencija ne dozvoljava da kukaš nad svojom sudbinom i da zvučiš kao stih u narodnoj pesmi „Što me majko rodi ovakvog da se mučim"
Reklame
Psorijaza je jako zajebana stvar jer nekad misliš da si diskriminisan, iako u nekim situacijama možda i nisi. Oboleli sa velikim promenama na koži se sami sklanjaju kako drugima ne bi izgledali čudno. Ljudi ne smatraju da si ti ozbiljno bolestan pošto te vide da funkcionišeš, ali samo ti znaš kako ti je. Ukoliko imaš adekvatno lečenje, realno možeš i da zaboraviš tu priču o socijalnoj diskriminaciji. Sve ostale diskriminacije zavise od samog čoveka, ali koliko god da si jak, opet to nekad ume da te zaboli.Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i InstagramuPREPORUČUJEMO: Eagles of Death Metal o terorističkom napadu u Parizu