Fotografije mladih regruta francuske vojske tokom obuke

FYI.

This story is over 5 years old.

Fotografija

Fotografije mladih regruta francuske vojske tokom obuke

Svako od njih je bio ponosan što se obučava za vojnika, posvećuje ključnoj ulozi tokom ratova i konflikata i sprema da se susretne sa smrću kao sastavnim delom ovog posla.

Ovaj članak je prvobitno objavljen na VICE France.

Vojnike Trećeg pešadijsko padobranskog puka francuske vojske sam prvi put upoznao u oktobru 2015. tokom trodnevnog kursa o rizicima u konfliktnim zonama. To je bilo neposredno pre nego što je 100 novih regruta pristupilo padobranskom puku i počelo svoju tromesečnu obuku.

Kada novi regrut stigne, prva nedelja im je uvek rezervisana za teorijske časove i druge praktične stvari: odlazak kod frizera, medicinski pregled i eventualna vakcinacija. Kada su spremni, počinje tromesečna intenzivna obuka. Tokom tih tri meseca, pratio sam ovu generaciju novih regruta.

Reklame

Lično sam uvek imao velika predubeđenja o vojci. Čak bi moglo da se kaže da sam bio protivnik vojske. Naravno, nakon vremena provedenog sa regrutima, učestvovanju u njihovim svakodnevnim aktivnostima i podrškom u njihovim izazovima, način na koji sam posmatrao ove momke se brzo promenio.

Iznenadilo me je koliko su polaznici zreli. Bili su kulturni i obrazovani. Većina ih je već imala neku vrstu profesionalnog iskustva: jedan je bio stolar, drugi vatrogasac, a tu su bili i jedan konobar i student umetničkog fakulteta. Neki su se vojsci pridružili jer su to pre njih radili stariji članovi porodice. Niko tu nije bio slučajno.

Tokom intenzivne obuke nije bilo puno trenutaka slabosti ili lispoljavanja ličnih problema. Nakon treninga punog sklekova, preskakanja, trabušnjaka i ostalih vežbi koje se obavlja nakon sportskih aktivnosti, regruti imaju tek dovoljno vremena za tuširanje. Takođe se dešavalo da ih nadležni usred noći bude za noćni marš od 16km.

Polaznici su kroz sve to prošli ojačani kolektivnim duhom uz nezaobilazni surovi tretman nadređenih tokom i nakon vežbi. Niko nije pošteđen.

Svakog jutra, dan je počinjao trčanjem na 7.5km ili plivačkim treningom u javnom bazenu Villefranche-de-Rouergue. Bazen je tokom treninga bio zatvoren za javnost. Nakon toga su imali obuku u strategijama potrage. Naučili su da žive u prirodi: nekoliko dana u nedelji su kampovali na obodu šume. Skloništa su gradili od granja, a zemlju pripremali za spavanje u vrećama.

Reklame

Svakog drugog vikenda, kadeti su mogli da idu na odsustvo. Neki su odlazili svojim porodicama, neki su se viđali sa devojkama ili su međusobno provodili vreme izlazeći u klubove i barove u okolini.

Tokom obuke su neki odustali - zbog manjka motivacije ili prosto zato što im ritam i zahtevi vojske nisu odgovarali. Drugi su otišli zbog povrede. Ali je većina bila ponosna što se obučava za vojnika, posvećuje ključnoj ulozi tokom ratova i konflikata i sprema da se susretne sa smrću kao sastavnim delom ovog posla.

Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu