Naučiti hodati i boriti se: Mai Tai za tajlandsku Novu godinu

FYI.

This story is over 5 years old.

Sport

Naučiti hodati i boriti se: Mai Tai za tajlandsku Novu godinu

Borbe se održavaju i danju i noću.

Fotografije: Wor. Watthana Muay Thai Gym

U danima pred tajlandsku Novu godinu, saobraćaj je spor kao puž. Saobraćajna policija zatvara jednu traku autoputa na ulazu u Bangkok da bi pokrenula zastoj koji je nastao na izlasku, ali čak i sa tri otvorene trake putevi ostaju zakrčeni. Songkran. Doba godine kada se na hiljade manuelnih radnika vraća kući na selo da proslavi tajlandsku Novu godinu sa porodicom. U zavisnosti od vašeg konačnog odredišta, od glavnog grada do Isaana za vožnju vam u proseku treba šest do osam sati. Tokom pet najopasnijih dana vožnje u Tajlandu, ponekad vam treba i dvadeset četiri časa.

Reklame

Uz masivan priliv ljudi koji odlaze kući za praznike, lokalne vlasti i hramovi održavaju festivale koji služi i za sakupljanje sredstava. Ideja je da će oni koji naporno rade u gradovima da bi zaradili gotovinu doći kući osećajući se velikodušno i želeti da se pokažu pred porodicom. Za Songkran se održava na stotine Mai Tai borbi kako bi se sakupio novac. Iz vladinih budžeta izdvajaju se sredstva za događaje tokom kojih se održavaju koncerti i Mai Tai borbe. Lokalne vlasti angažuju promotere za regrutovanje boraca, iznajmljuju ring i okupljaju sudije. Vlasti potom traže sponzore i nameću prodaju karata uticajnim članovima zajednice. Na dan borbi, oni imaju šanse da završe sa skromnom zaradom koja se dalje donira zajednici — ali ne pre nego što napune sopstvene džepove kao naknadu za dobrotvorni rad koji obavljaju.

Borci i promoteri u potpunosti iskorišćavaju ove prilike. Nikad se ne boreći sa sto posto snage, borci zakazuju onoliko borbi koliko mogu. Borbe obično počinju nekoliko dana pre zvaničnog praznika i završavaju se 15. aprila. Sve u svemu, to je nedelju dana borbi. Većina boraca izgubi snagu negde posle petog meča. Neki ih razvuku na čitavu nedelju, ali većina voli da pokupi nagradu što brže, boreći se i do tri puta dnevno.

Promoteri moraju do kraja da iskoriste ograničenu količinu vremena koju imaju, tako da se borbe održavaju i danju i noću. Uprkos tome što je ovo jedno od najtoplijih doba godine na Tajlandu, promoteri se ne daju omesti, i daju sve od sebe da zaštite borce i masu od agresivnog sunca organizujuću borbe u hladu. Ali hlad ne može da zaustavi vlagu, a kako se sunca pomera preko neba, za njim odlazi i hlad.

Reklame

Za Tajlanđane, međutim, to je normalno i savršeno prihvatljivo. Borci su zahvalni na ovoj prilici da zarade, tako da se na žale na vremenske prilike. Songkran je i vreme kad mnogo dece počinje da se bori, a i brojni nekonvencionalni borci pronalaze sebi ravne. Na događaju u Surinu, koji je ko-sponzorisala slavna Imperija Pečindi, dvogodišnji Man-U (ime dobio po Mančester Junajtedu) prvi put ima priliku da zakorači preko konopaca u ring. Na licu mesta dobija dostojnog protivnika; težina im je izmerena isključivo odoka. Man-U i njegov nešto viši protivnik, uprkos tome što je tek nedavno prohodao, uspevaju da razmene udarce kao iskusni profesionalci. Posle jedne dvominutne runde, sudije Pečkasemana presuđuju da je bilo nerešeno. Da bi proslavio svoj trijumfalni debitantski nastup, Man-U kulira sa flašicom mleka u hladu.

U susednoj pokrajini Kalasin, mladi Amerikanac u poslednji čas uskače u ring kako bi se borio protiv pripadnika Tajlandske kraljevske policije. Policajac Dap-A, međutim, nije iskusni profesionalac. Sa 45 godina, počeo je da se bori tek pre dve godine, tražeći način da "unapredi" svoj život. Borio se do sada više od desetak puta, a tokom Songkrana uspeo je da se tuče čak dva puta. Dvadesetšestogodišnji Ilajdža, poreklom iz Denvera, borio se prvi put pre samo tri dana, ali kad mu se ukazala prilika da razmeni udarce sa čuvarom reda, on je to brže-bolje prihvatio. Borba traje pet zabavnih rundi, ali Dap-A-u njegov smiren, hladan i staložen nastup, plus dobar udarac desnom nogom, donosi jednoglasnu pobedu. Trenutno se pregovara za revanš.

Reklame

Kao i u slučaju svih borbi na Tajlandu, uvek su prisutni kockari. Ali ovo nije vreme da se ulaže veliki novac; neki od najvećih obrta dešavaju se upravo tokom Songkrana, a zajednica Mai Taija nikad se previše ne uzbuđuje zbog toga. Borci su bolesni, umorni, izbubecani i, u nekim slučajevima, mamurni. Potpuni nefavoriti uspevaju da se pojave niotkuda i ostvare velike pobede protiv stadionskih šampiona.

Između putovanja i sna, borci učestvuju i u proslavi Songkrana, što podrazumeva odavanja počasti starijima; tradicija važi i za vlasnike vežbaonica i trenere. Cilj ceremonije je da otera baksuz i da se zauzvrat dobije blagoslov. Uz pomoć mešavine pudera za bebe, kurkume i vode, borci se svi zajedno okupljaju u vežbaonici da operu ruke i stopala od svojih duhovnih roditelja.

Vodene borbe vode se tri dana zaredom — u nekim krajevima i duže. Deca se naguraju pozadi u kamionetima ili zauzmu busiju kraj druma i prskaju vodom prolaznike. Niko ne ostaje suv tokom Songkrana, a to podrazumeva i borce koji putuju do ili od borilišta pozadi na kamionetima. Uprkos tome što budu poprskani više puta dnevno, čak i samo kad idu po nudle, svi su dobro raspoloženi. Znajući da će biti pokvašeni, ljudi planiraju unapred u skladu s tim. Ovih dana svaki Tesko ili dragstor prodaje drečave najlonske kese pravljene posebno za to da zaštite vaš telefon i omoguće da fotografišete njim. Pre nego što se odluče za luksuznije varijante (koje idu sa sve uzicom za oko vrata), Tajlanđani koriste kondom sa zavezanim čvorom na kraju kako bi sačuvali svoje Nokije 3310.

Reklame

Ovo je vreme provoda i zabave, i ne samo kad je u pitanju Mai Tai. Svi izgledaju veselo u havajskim košuljama sa kratkim rukavima, koje se za ovu priliku zovu Songkran košulje, a deca koja više ne moraju da se povinuju strogim pravilima u vezi sa frizurom nametnutim u školama, farbaju kosu i izbrijavaju smešne šare sa strane. Porodice imaju retko zadovoljstvo da putuju na lokalne borbe a navijači ovog sporta imaju jedinstvenu priliku da gledaju vrhunske šampione iz Bangkoka koji su došli da zarade malo novca sa strane.

Još VICE:

Trčao sam Beogradski maraton pet sati i 15 minuta 

Kako je biti profesionalna rvačica 

Odajemo počast svim fudbalerima koji su pali zbog vutre