FYI.

This story is over 5 years old.

vesti

Popravite više te muzeje umesto što pravite policijske performanse ispred njih

​Akcija kojom su građani želeli simbolično da otvore Muzej savremene umetnosti i obeleže pola veka od njegovog osnivanja, ujedno podsetivši vlast na obećanja da će biti, posle rekonstrukcije, otvoren na dan jubileja, pretvorila se u jedan od...
Foto: Bojana Janjić

Fotografije: Bojana Janjić

Visoka trava oko Muzeja savremene umetnosti u Beogradu, polomljena stakla na derutnoj zgradi, i kordon koji čuva muzej od ljudi koji mu žele dobro. Od svih sumanutih prizora koje smo videli poslednjih godina, ovaj najrečitije govori o tome da našom zemljom upravljaju osobe koje ne bi smele da poseduju elementarnu poslovnu sposobnost, kojima ne bi trebalo poveriti ni drvenu kocku na čuvanje.

A ovaj opis uključuje i izvanredno dizajniranog mediokriteta, nekadašnjeg pulena Nebojše Čovića, i cinika koji je ćutanje, indolenciju i glacijalnu sporost u obavljanju svog posla doveo do neslućenih visina, znajući da zarad ostanka u vlasti ne mora da radi baš ništa, osim da i dalje bude tako razbarušen i kulturan, praktično njen nesupstancijalni, malograđanski alibi pred onima koji joj spočitavaju nedostatak rafinmana.

Reklame

Čak i takav, nehajno razbarušeni državni činovnik koji živi u tako visokim sferama kulture da do njega ne dopiru činjenice da tokom njegovog mandata komunalni policajci fizički napadaju novinare zbog snimanja kafane, a najuglednije kulturne ustanove u zemlji postaju i ostaju taoci prljavih tenderskih dilova, verovatno je bio zapanjen kada je video da se ispred nekoliko stotina ljudi koji su došli da podsete vlast na njeno jalovo obećanje o otvaranju muzeja obreo kordon policije.

Akcija kojom su građani želeli simbolično da otvore Muzej savremene umetnosti i obeleže pola veka od njegovog osnivanja, ujedno podsetivši vlast na obećanja da će biti, posle rekonstrukcije, otvoren na dan jubileja, pretvorila se u jedan od najbizarnijih događaja u istoriji građanskih protesta u Srbiji: između muzeja i građana postavljen je kordon policije koji je razdvajao istorijsko zdanje od ljudi koji su vandalski pozivali na njegovu rekonstrukciju i otvaranje.

Od svih teorija koje sam čuo o tome kako je došlo do tako spektakularnog poraza bezbednosne pameti, najlogičnija je sledeća: prijava skupa, u kojoj su bila imena istih ljudi koji su odgovorni za akcije u okviru inicijative "Ne da(vi)mo Beograd" aktivirala je "crvene lampice" u glavi nekog policajca koji je zaključio, nemajući pojma o čemu je zapravo reč, da je ova akcija nekako uperena protiv Beograda na vodi i njegovog tvorca.

Usledila je, po automatizmu, komanda da se pošalje dežurni odred policije da štiti… nešto. A šta je to nešto, u to se ovaj čovek nije udubljivao, kao što se verovatno nije udubljivao ni u razloge za uklanjanje kordona, kada mu je sa visokog mesta stiglo naređenje da dozvoli ljudima da priđu stepenicama zgrade i tu ostave satove, simbole izneverenih obećanja i davno probijenih rokova.

Reklame

Koliko je sve to bilo smešno i jadno govore i reakcije zaposlenih u muzeju: niko od tih ljudi nije akciju simboličnog "otvaranja muzeja" shvatio kao uperenu protiv njih, a neki čak nisu ni znali da se ispred nesuđenih posetilaca i ulaza u muzej obreo kordon policije. A ljudi koji poznaju prilike u ovoj ustanovi se slažu da u skorašnjoj prebrzoj sukcesiji direktora MSU nekako nije bilo baš groznih kadrovskih grešaka, i da odgovornost za sadašnje stanje muzeja uglavnom ne leži u njenoj upravi.

U ovoj konkretnoj situaciji, radovi na rekonstrukciji, koja sa pauzama traje još od 2007, prekinuti su zato što je Ministarstvo kulture pritiskalo tendersku komisiju muzeja da odabere izvođača radova koji je sugerisan sa najvišeg mesta. Argument direktora Jovana Despotovića glasio je da mu ne pada na pamet da angažuje izvođača koji će radove u realnoj vrednosti od 800 miliona dinara obaviti za 450 miliona. "Neću sutra da sanjam da li će zbog loše odrađenog posla pasti plafon i nekog posetioca ubiti", rekao je Despotović. Usledili su, dabome, novo odlaganje radova i inicijativa Ministarstva kulture za njegovu smenu.

Geneza problema sa MSU, dakle, nalazi se u običnoj korupciji i u potpunom odsustvu političke odgovornosti. Ministar je rekao da prihvata odgovornost za stanje u muzeju, i ostalo je na tome, jer, eto, mi, sada znamo da je on odgovoran, i to mu je najveća kazna.

Ne, ministre, najveća kazna je da odeš jer nisi ispunio veoma važno obećanje, ono ti je bilo toliko važno da si postavio jebeni sat da otkucava do otvaranja muzeja, garantovao si za to svojim ugledom i ugledom ministarstva koje vodiš. Pokušaj da, kao običan radnik u prodavnici ili vulkanizerskoj radnji, zasereš nešto preko svake mere, i da posle toga kažeš šefu: "Prihvatam odgovornost, šta sad, dešava se."

I na sve to, a ovo je mnogo veći problem jer predstavlja nagoveštaj vrlo opasnih razvoja situacije u Srbiji, tvoje kolege, iz te iste vlade koja ne ume da obavi prost posao sređivanja jedne zgrade, šalju policiju da brane muzej od ljudi koji su došli da mu pomognu, da skrenu pažnju javnosti koliko ste temeljno i, pun intended, radikalno usrali posao koji su vam građani poverili.

Ako ništa drugo, bar ste napravili performans kakav u Muzeju savremene umetnosti do sada nije viđen. Malo je prvoloptaški i sveden na poslovični kontrast između pandura i kulture, ali ste nas ipak dobro zabavili. A sada popravite i otvorite te jebene muzeje umesto što kačite digitalne satove po njima.

Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu