Politika

Mrtvi pingvini nastavljaju da se pojavljuju na obalama Novog Zelanda. Evo zašto.

Lokalno stanovništvo ne prestaje da nalazi čitava jata malih plavih pingvina kako trule na obali, a za njihovu smrt nisu krivi uobičajeni osumnjičeni.
Gavin Butler
Melbourne, AU
Kororā little blue penguin dead on beach
Korora, poznata i kao mali plavi pingvin, predstavlja najmanju vrstu pingvina na svetu. Fotografija: Shutterstock/Andrea Geiss

Najmanje 452 primerka najmanjih pingvina na svetu pronađeno je mrtvo na plažama Severnog ostrva na Novom Zelandu u proteklih šest nedelja, a više od polovine tog broja u proteklih deset dana.

Korore, ili mali plavi pingvini, u prirodi žive na Novom Zeland ali su “pod rizikom” i “u opadanju”, prema Odseku za Očuvanje (Department of Conservation, DoC) ove zemlje. Uobičajeno, njihova najveća pretnja su psi, divlji predatori i motorna vozila, za koja je poznato da udaraju ptice kada one izlaze na obalu između maja i juna, udaljavajući se i do 1,5 kilometara od mora kako bi sagradile svoja gnezda.

Reklame

Ovi primerci bili su nešto drugačiji. Na stotine korora otkrivenih u proteklih mesec i po dana pokazuju malo ili nimalo znakova da su bili napadnuti i u više slučajeva se pojavljuju u sličnim stupnjevima razgradnje, nešto nalik masovnom izumiranju.

Lokalno stanovništvo je na plaži “Ninety Mile” sakupilo ukupno 183, dok su drugi iz obližnjeg naselja Cable Bay pronašli više od 100 primeraka koji su izbačeni iz mora i ostavljeni  da trunu na obali.

Eksperti veruju da ove ptice umiru od gladi i da je to posledica globalnog zagrevanja, jer povećanje temperature tera ribe kojima se pingvini hrane u hladnije vode, koje su preduboke da bi ih oni došli do njih.

2021. godina bila je najtoplija godina na Novom Zelandu prema godišnjem klimatskom izveštaju sprovedenom od strane Nacionalnog instituta za vodu i atmosferska istraživanja (National Institute of Water and Atmospheric Research) što je dopunila istraživačica sa Novozelandskog instituta za istraživanje klimatskih promena (New Zealand Climate Change Research Institute) Nathanael Meliac rekavši za Radio Novi Zeland, u januaru, da vode koje okružuju zemlju “pulsiraju i do tri stepena [celzijusa], neumoljivo podižući temperaturu površinskog sloja vazduha”.

U drugim slučajevima, eksperti smatraju da korore umiru od hipotermije jer nedostatak hrane primorava pingvine da se oslobode potrebnih masti koje održavaju njihova tela toplim.

Reklame

“Sva pronađena tela bila su ispod prosečne težine. Ove ptice teže između 800 i 1000 grama, ali pronađene su bile oko polovine te težine”, Grim Tejlor (Graeme Taylor), generalni naučni savetnik u Novozelandskom Odseku za očuvanje (DoC), rekao je za Gardijan (Guardian) ove nedelje.

“Na njima nije bilo telesne masnoće, jedva da su se mogli videti mišići. Kada dođu u stanje mršavljenja, oni ne mogu da rone.”

Tejlor takođe veruje da bi broj mrtvih korara koje se pojavljuju mogao biti znatno veći od onoga poznatog javnosti, kako i zbog toga što su neke jedinke sahranjivane od strane prolaznika. On procenjuje da bi broj mrtvih jedinki od početka maja mogao da premašuje pet stotina i da se približavai cifri od 1000.

Istraživači procenjuju da je ostalo manje od 500.000 odraslih polno zrelih jedinki ove vsrste.

Ali, ako temperatura nastavi da raste, kaže Tejlor, onda bi se mogli očekivati više ovakvih događaja masovnog izumiranja-smanjujući celu populaciju pingvina u toplijim regijama Severnog ostrva.

“U prošlosti, mogli ste imati mnogo dobrih godina za kojima bi usledila jedna loša u kojoj umre puno ptica, ali onda bi se one oporavile u tim dobrim godinama. Ali ako se balans okrene više ka tim lošim godinama, onda oni neće biti u mogućnosti da se oporave.” rekao je Tejlor za Radio Novi Zeland.

“Ovo zapravo ne uključuje samo mlade, sada i odrasli umiru takođe, što je još gore, jer ako odrasli umru, znamo da se neće vratiti sledeće sezone kako bi obnovili populaciju.”

Korore nisu jedine koje su pod rizikom. Populacije ostalih morskih pticama u toplijim regijama Severnog ostrva su se takođe drastično smanjile u proteklih 10 godina. U nekim slučajevima imamo primere nestanka čitavih kolonija.

“Izgubili smo cele kolonije titija/ovčije ptice/čađavog strižnika”, rekao je Tejlor. “Njihov broj se polako smanjivao, ali onda je vrtoglavo opao od otprilike 2010 pa nadalje. Od tada, mogli smo videti čitave kolonije kako nestaju.”