FYI.

This story is over 5 years old.

putovanje

Mačete i kornjače: sve što su ljudi uspešno prokrijumčarili na aerodromu

"Nisam mogao da bacim gram kokaina. Moja je baka proživela rat, mene je naučila da se nikad ništa ne baca."

Originalno objavljeno na VICE Španija.

Uprkos svom trudu, ne mogu da izbegnem paniku kad god treba da prođem kroz sigurnosni terminal na aerodromu. Znojim se kao da sa sobom nosim deset mitraljeza, dvadeset kila belog, i raščerečen leš. Obično je suvišno, iako je jednom prilikom bilo razloga za paniku jer sam slučajno u ruksaku ostavila svoj švajcarski nož pa su mi ga carinici oduzeli.

Provere se vrše iz vrlo dobih razloga, ali ne ide sve baš uvek onako kako je zamišljeno. Razgovarali smo sa šestoro ljudi koji su imali više sreće od mene u krijumčarenju raznih sumnjivih stvari.

Reklame

DROGA

„Bezbroj puta sam nosio drogu kroz carinu na aerodromu – kokain, marihuanu, LSD, hašiš, sve redom. Obično samo prošetam sa drogom u džepu i niko ništa ne primeti. Kad ti prtljag provere skeneri, tebe više niko i ne gleda. Jednom prilikom sam iz Portugalije vratio gram kokaina u Španiju, ostalo mi je od dočeka sa prijateljima i nisam mogao da ga bacim. Moja je baka proživela rat, mene je naučila da se nikad ništa ne baca."

– Havijer*

POVELIKO SEČIVO

„Godinama sam volontirao sa Esplai izviđačima i na ekskurzije nosio poveliko sečivo – otprilike kao mačetu. Tokom leta, vodilo smo decu na kampovanje po planinama.

Jedne godine sam se spakovao za kamp u Sevilji i slučajno poneo nož od prethodnog puta. Kad smo leteli iz Barselone nije uopšte bilo problema, skener ništa nije primetio. Ali pri povratku su me zamolili sa izvadim sve što imam u torbi. Nisam razumeo na šta misle, počeo sam mino da vadim jednu po jednu spakovanu stvar… kad ono odjednom, evo i mačete. Morao sam da im je ostavim, ali neverovatno mi je da sam nehotice uspeo da je provučem kroz carinu na prvom letu."

– Mark*

ŽIVA KORNJAČA

„Imao sam 12 godina, putovao za Barselonu sa roditeljima. Jednog dana sam na Las Ramblasu video da prodaju kornjačice za 5 EUR, i kupio jednu od džeparca.

Moji su poludeli kad sam he doneo u hotelsku sobu. Na aerodrom sam došao sa njom u akvarijumu, ali ga kroz skener provukao praznog – kornjaču sam sakrio u tatinoj kutiji cigareta. Ušli smo u avion bez problema, nisu hteli da pretresaju klinca od 12 godina na porodičnom putovanju. Na letu sam napunio akvarijum, vratio kornjaču, i tako smo zajedno otputovali do Argentine."

Reklame

– Tomaz

RAZREĐIVAČ I SKALPELI

„Kao arheolog, pre godinu dana sam putovala u Kasteljon na istoku Španije zbog jedne restauracije. Dok smo se u povratku vozili ka aerodromu, shvatili smo da nam karte ne omogućuju ček-in prtljag, a u torbama smo nosili sve i svašta: skalpele, špriceve, razređivače, razne noževe. Ipak, na carini su uzeli samo moj perorez, a sve ostalo smo uspeli da unesemo na let."

– Mireja

DESET ŠURIKENA

„Putovao sam Evropom sa prijateljima, i u Bugarskoj smo kupili deset šurikena – nismo se ni pitali da li ćemo moći sa njima da putujemo. U povratku smo odlučili da ih podelimo, po dve u svaki od pet kofera. Sećam se da su moji bili zavučeni između gaća. Niko ništa nije primetio, pa smo u Madrid doputovali naoružani nindža-zvezdama.”

– Alehandro

DŽINOVSKI NEČEKIRAN KOFER

„Pre izvesnog vremena na aerodromu u Sevilji, kasnila sam na let pa su me pustili da preskočim skenere. Vukla sam sa sobom ogroman crni kofer, veći od mene. Ne znam ni kako bih ga provukla da su hteli da mi ga skeniraju.

„Nije u njemu bilo ničeg sumnjivo, samo snimateljska oprema – kamere, objektivi, mikrofoni – ali mogla sam da spakujem šta god da sam htela. Tek posle sam se zamislila pa me je uplašilo koliko je u stvari lako uneti džinovski nečekiran kofer na let bez provere, čisto onako na reč.

– Marija

*imena izmenjena radi zaštite identiteta