FYI.

This story is over 5 years old.

Veze

Ljudi iz Beograda nam pokazuju najčudnije stvari sačuvane iz prethodnih veza

Posebno mesto u našim životima zauzimaju mini-oltari naših prošlih raspoloženja, ljubavi i stanja

Često se dešava da pomislimo da smo raskidom raščistili svaku sponu sa osobom sa kojom smo do juče uživali u slasnim plodovima ljubavi. Bili ti raskidi uživo, ili preko poruke, ma koliko se činilo da nam instant brišu sećanja i osećanja, ne ide uvek baš tako lako. Neki repovi prošlosti reše da nas progone zauvek, a neke uspomene jednostavno sami donesemo odluku da sačuvamo u određenim oblicima koje samo mi raspoznajemo. Postoji mnogo ljudi koji vezuju stvari, prostore, zvukove i mirise za određene uspomene, pa tako posebno mesto u našim životima zauzimaju mini-oltari naših prošlih raspoloženja, ljubavi i stanja. Predmeti iz prošlih veza koje vukljamo sa sobom iz stana u stan zadobili su kultni status na ovim prostorima toliko da je u Hrvatskoj otvoren čitav muzej posvećen samo njima i njihovim pričama. Međutim, nije redak slučaj da ove predmete zadržimo samo zbog njihove praktične strane, pa se često i zaboravi sa koje su planete oni došli.

Reklame

Zamolila sam nekoliko ljudi da iskopaju ove relikvije iz veza i ispričaju mi njihove priče.

SANJA, 28

Šta je ovo uopšte?

Mislim da je neki merač za struju.

Koja se priča krije iza njega?

Upoznala sam ga na Filozofskom. On je bio na istoriji umetnosti, a ja na istom spratu samo drugi smer - arheologija. Zajedno smo imali predavanja engleskog, pa smo se tu skontali. Prvo smo se samo očijukali sa dva kraja učionice, a zatim upoznali, otišli na piće i na kraju smuvali na nekoj kućnoj žurci. Bili smo zajedno malo više od godinu dana. On je bio čudak pomalo. Pisao je i voleo da skuplja stvari sa ulice. Nekako je sve predmete posmatrao kao umetnička dela, pa je u svom stanu imao čitavo skladište izgubljenih predmeta kojima je samo on video svrhu. To mi je tada bilo zanimljivo, sada mi je skroz bezveze. Ovo mi je poklonio kao dokaz svoje ljubavi. Sećam se da sam se obradovala kao da mi je poklonio parfem, a ne otpad sa ulice. Ipak, sačuvala sam ga. Volim da vezujem predmete za uspomene, a ovaj me uvek podseti na taj period fakulteta, slobode i skupljanja đubreta sa ulice.

Gde držiš ovaj predmet?

Tu, na polici. Na njega gledam kao na neku skulpturu dadaizma.

ANDRIJANA, 24

Andrijana, šta imamo ovde?

Čarape mog bivšeg. Čiste su.

Koja je vaša ljubavna priča?

Nismo se dugo viđali, možda tri, četiri meseca. Ali smo tokom tog perioda maltene živeli zajedno. On je iz Beograda i još uvek je tada živeo sa roditeljima, pa je stalno blejao kod mene jer sam ja bila sama u stanu. Raskinula sam jer je bio previše nezainteresovan za mene i šta god da ga pitam bilo mu je svejedno. A meni je postalo dosadno. Ostavio je gomilu stvari kada je otišao, jer sam ga povredila i nije očekivao da ću raskinuti. Dosta stvari sam bacila, ali sam zadržala ove čarape iz prostog razloga jer su mnogo mekane i tople. Ponekad se desi da i zaboravim da su njegove. Sad su moje.

Reklame

MATIJA, 30

Koji predmet si sačuvao iz prošle veze?

Evo, ove hotelske sobne papuče.

Da li imaju neku emotivnu vrednost?

Da, veliku.

Koja se priča krije iza njih?

Papuče su grozne, ali su mi jako drage. Dobio sam ih u jednom hotelu u Helsinkiju, gde sam odseo sa tadašnjom devojkom u zimu 2014. One zapravo predstavljaju pravi simbol vremena koje smo proveli zajedno. Upoznali smo se sasvim slučajno, na nekoj korporativnoj žurci i odmah odlepili jedno na drugo. Mnogo smo voleli da putujemo. Nije važno gde. Često smo samo besciljno tumarali kolima jer nam je prijalo. Slušali smo muziku, pričali, sitno se dodirivali, a opet imali osećaj da se nekuda krećemo i da negde treba da stignemo.

Putovali smo po Srbiji, bili u Bukureštu, Ljubljani, Parizu, išli na koncerte u Zagreb… Posebnu strast smo oboje gajili prema hotelima. Pre samog putovanja trošili bismo sate birajući ih i još toliko čitajući komentare i recenzije. Obožavali smo udobne hotelske krevete, vazdušaste jastuke i miris čistote koju smo uživali da uprljamo. Često se dešavalo da odemo negde i ne napustimo sobu. Naručimo hranu i ceo dan provedemo pred televizorom i ispod pokrivača. Tako je bilo i u Helsinkiju. Bilo je jako hladno, nismo nigde žurili i mrzelo nas je da izađemo napolje. Gledali smo sinhronizovane filmove na finskom i nagađali o čemu ljudi u njemu pričaju, izmišljali situacije, sprdali se. Od celog Helsinkija, najbolje sam upamtio taj deo u sobi. Ne sećam se znamenitosti koje smo posle obilazili. Bili smo zajedno godinu dana i pre svega nam je bilo zabavno u vezi. U krevetu je volela da nosi moje majice i mnogo se lepo smejala. Nažalost, ubrzo nakon Finske naše putovanje je zauvek završeno. Možda su ove papuče simbolično preživele jer sam sa njom stvarno bio papučar, ali sam uživao u tome.

Reklame

MILJANA, 29

Šta je to što držiš?

Ogledalce koje sam dobila davno od tadašnjeg dečka.

Kada i zašto si ga dobila? Zašto ga još čuvaš?

Mnogo je staro. Ne mogu da se setim koje sam ga tačno godine dobila ali mislim da sam još bila u srednjoj školi. Sa tim dečkom sam bila tri godine. Prva ozbiljna veza. Tada su se pokloni kupovali za svaku priliku: rođendan, Dan zaljubljenih, Novu godinu, a ogledalce sam uz buket ruža dobila za neki osmi mart. Sećam se da je u njega došla i neka patetična čestitka kako sam najlepša devojka na svetu. Ne čujem se sa njim, nemam pojma gde je i šta radi i iskreno trebalo mi je vremena da se setim da ovaj predmet potiče iz te epohe. Razlog zašto sam ga sačuvala je što već godinama nikako da odem kod Kineza i kupim ogledalce, pa upotrebljavam ovo koje mi se ne slaže apsolutno ni sa čim. Sećam se da mi se nije svidelo ni tada kada sam ga dobila, delovalo mi je kao da ga je maznuo od keve.

NEVENA, 27

Kakva je ovo knjiga?

Nemam pojma nikada je nisam pročitala.

Koja se priča krije iza nje?

Viđala sam se sa tim Nikolom, koji je kao bio "kul lik" iz grada. Lepo se oblačio, slušao dobrumuziku, i naravno - drogirao se. Nije propuštao izlaske i žurke, sa njim se znalo da četvrtkom, petkom i subotom idemo u klabing. Ja nisam bila iz te priče. Bila sam povučena i sramežljiva štreberka. No, on mi se mnogo dopao i htela sam da mu se svidim po svaku cenu. Sećam se da sam počela da slušam muziku koju nisam do tad. Istraživala sam razne didžejeve, pravila se da svašta znam o toj muzici a nisam imala pojma. Nekoliko puta sam ispala baš glupa. Uglavnom ovo sam kupila na uličnoj tezgi i poklonila mu je, kao foru (još jedan od mojih jadnih napora da ispadnem jednako kul). Međutim knjiga je ostala kod mene i nikad nije otvorena. Ne znam zašto je čuvam.

Reklame

Fotografije: autorka

Još na VICE.com:

Treba li se ženiti u dvadesetim? Istraga

Najbolji i najgori pokloni koje smo dobili za svadbu

Pitali smo naše bivše kako je bilo zabavljati se sa nama