Jasminko Halilović, prvi iz BiH na Forbsovoj listi uticajnih mladih lidera

Sa Halilovićem, osnivačem Muzeja ratnog detinjstva u Sarajevu, razgovarali smo o Forbsovoj listi, Muzeju i "deci rata".

|
22 Januar 2018, 1:38pm

Foto: Jasminko Halilović

Jasminko Halilović rođen je 1988. godine u Sarajevu, u Bosni i Hercegovini, tada jednoj od jugoslovenskih država. Do sedme godine odrastao je pod granatama i snajperima. Mirela Pločić, njegova prva simpatija i drugarica iz detinjstva poginula je tokom opsade. Skoro trideset godina kasnije, Halilović je imao ideju da joj posveti knjigu. Knjiga o Mireli prerasla je u Muzej ratnog detinjstva u Sarajevu, posvećen deci rata u Bosni i Hercegovini devedesetih godina.

Ovaj projekat kandidovao je Halilovića za tradicionalnu Forbsovu listu najuticajnijih mladih lidera na svetu. Danas je objavljeno da je ovaj dvadesetdevetogodišnjak ušao u konačnu Forbsovu listu "30 ispod 30", najuticajnijih ljudi na svetu mlađih od trideset godina. Reč je o listi koja se objavljuje u više kategorija u SAD-u, Evopi i Aziji. Između ostalog, na listi su se prethodnih godina našli i Novak Đoković, ASAP Rocky, Ema Votson, Dejan Bojanić...

Među tridesetoro mladih lidera u kategoriji "Prava i politika" koji se "bore za vaša prava i bolje upravljanje", ovde godine našlo se i ime Jasminka Halilovića, što ga čini prvom osobom iz Bosne i Hercegovine na ovoj listi.


O našoj poseti Muzeju ratnog detinjstva pročitajte u posebnoj priči:


Kada smo početkom prošle godine posetili Muzej ratnog detinjstva u Sarajevu, teško je bilo pretočiti utiske u reči. Ništa što ste pročitali, čuli ili gledali o ratu ne može vam dočarati užase i komplikovanost odrastanja pod granatama kao što to može, recimo, Melihin Plavi Zeka koji joj je ulepšavao dane pošto joj je ubijen brat, kojeg se ni ne seća. Muzej ratnog detinjstva na način jedinstven u svetu govori o atmosferi, svakodnevnom životu i posledicama ratnog detinjstva.

Meliha se ne seća brata kojeg su ubili iz majčinih ruku. Posle toga su živeli u izbeglištvu. Jedino što je uspela da sačuva je plavi zec koji je osmehom i bojama uspeo da je razveseli tih tmurnih dana. Foto: Irfan Ličina

Muzej ratnog detinjstva - jedini tog tipa u svetu - otvoren je u januaru 2017. godine u Sarajevu, a iste godine nagrađen je u okviru "Muzejske nagrade Veća Evrope" koja se dodeljuje u okviru programa "Evropski muzej godine". Govori se o tome da Muzej ratnog detinjstva danas razvija projekte u Libanu, Ukrajini i SAD-u.

Istraživajući sudbine "dece rata" u Bosni, Halilović i tim muzeja zaključili su da oni nisu isključivo i samo žrtve. Mnogi od njih danas su jaki, stabilni, kreativni i snažni mladi ljudi koji se i dalje bore za svoje mesto.

Dobivši svoje mesto na Forbsovoj listi najuticajnijih mladih ljudi, Jasminko Halilović nesumnjivo potvrđuje ovu tezu. Zato smo ga pozvali, porazgovarali sa njim o ovom priznanju, planovima, i budućnosti u regionu. Kratko, naravno. Danas ga je bilo teško dobiti.

VICE: Jasminko, čestitamo. Kakav je osećaj i kako je došlo do toga da budeš prvi Bosanac na Frobsovoj "30 ispod 30" listi, kako si napisao na Fejsbuku?

Jasminko Halilović: Hvala na čestitkama. Prije nekoliko mjeseci obaviješten sam iz Forbes-a da sam nominiran za listu, a zatim i da sam među finalistima. Danas, kada je lista objavljena, shvatio sam da sam uvršten na nju. Nominirali su me novinari i saradnici Forbes-a, a zatim je listu odabrao njihov stručni žiri.

Na Fejsbuku si napisao da si se uvek pitao da li je moguće biti globalno konkuretan kada živiš i radiš u jednoj maloj zemlji u razvoju. Šta misliš da je tebe u ovom slučaju učinilo konkurentnim?

Mislim da me predan i naporan rad na Muzeju ratnog djetinjstva, te kontinuirana želja da budemo ravnopravni na svjetskoj muzejskoj sceni, ili da čak kreiramo neke od trendova, učinilo konkurentnim za ovakvo priznanje. Osim Muzeja ratnog djetinjstva, osnivač sam i predsjednik Udruženja Urban, koje je jedna od najvećih kulturnih organizacija u regiji. Također sam suosnivač i nekoliko privatnih biznisa.

Muzej ratnog detinjstva u Sarajevu posetili smo i pisali o njemu prošle godine. Ovog meseca muzej proslavlja godinu dana postojanja. Kakav ti je utisak - kako su tvoj rodni grad i ostatak sveta prihvatili muzej?

Prezadovoljan sam prvom godinom rada Muzeja. Nedavno smo dobili Muzejsku nagradu Vijeća Evrope za 2018. godinu koja je zaista ozbiljno i veliko priznanje.

Utiske je najbolje čitati na internetu, ima ih mnogo, i raznoliki su, u zavisnosti od toga ko i iz kojeg ugla sagledava Muzej. Ali, dominantno su pozitivni, puni nade i ljubavi.

MRD čeka uzbudljiva budućnost, posebno na međunarodnom planu gdje smo već započeli projekte u nekoliko država. Želimo da on izraste u internacionalno relevantnu instituciju koja će okupiti bivšu i sadašnju ratnu djecu i slati snažnu poruku mira.

Deca rata su nesumnjivo žrtve rata. Međutim, neretko, nailazimo na paradoks - mnogi će reći da im neka od sećanja na odrastanje u ratu bude nostalgiju, a često i vidimo da deca rata izrastu u jake, stabilne i čvrste ljude. Kakva si iskustva doživeo u tom smislu?

Jedan od ciljeva Muzeja ratnog djetinjstva je da utječemo na tu percepciju da su djeca isključivo žrtve. Mi se trudimo pokazati da su djeca snažna, kreativna, da utječu ne samo na svoju, već i na svakodnevnicu ljudi oko sebe. To naravno ne znači da djeca istovremeno nisu i žrtve konflikta i da ne trpe strašne posljedice, i upravo o tim posljedicama Muzej govori. Mnogi ratovi, uključujući i ovaj posljednji u BiH, nažalost su snažno usmjereni na civile, i zbog toga imamo velika stradanja djece. MRD pokušava doprinijeti razumijevanju složenosti posljedica ratova na djecu.

Ljuljaška u mraku nalazi je poslednji eksponat koju će te videti na izlasku iz muzeja. Foto: Irfan Ličina.

Na kraju, kada analiziraš današnju sliku regiona, rastavljenog upravo u ratu koji je mnogoj deci oduzeo detinjstvo, jesi li optimista?

Teško je biti optimista u našem regionu. Svi koji imamo i zrno zdravog razuma znamo šta treba: odgovorniji i pošteniji odnos prema društvu, odgovornija i poštenija politika. Ali niko od nas još uvijek nije odgovorio ko će to uraditi. Nadam se da nova generacija hoće, jer ova koja trenutno kreira našu stvarnost zasigurno neće.

Jasminko hvala na razgovoru.

Još na VICE.com:

Priča o tunelu spasa i nade u ratnom Sarajevu

Sarajevo: kako je umrla Jugoslavija u malom