Foto via Pixabay
Osim što za levičarsku politiku cilj zapravo nije osvajanje vlasti ne izborima; cilj je da nam zapravo bude bolje. A nije nam bolje. Sve što mrzimo i dalje je i te kako prisutno: ogromna nejednakost, ubistveni ratovi, opšti osećaj da živimo u najsloženijoj mašini za mučenje u istoriji. Jer uprkos svim svojim uspesima na lokalnim i nacionalnim izborima, levica koja se bori protiv stroge štednje nije uspela da zaustavi strogu štednju; internacionalistička levica nije uspela da zaustavi imperijalističke avanture ili spreči davljenje ljudi u Mediteranu; anti-hegemonijska levica nije uspela da smisli ubedljivu priču sem one koju joj je u amanet ostavila autoritarna desnica.
Uopšteno uzev, tvrda levica najčešće sporo uči; zato i dalje imate na hiljade ljudi koji misle da je prodaja novina na univerzitetskim kampusima produktivna revolucionarna aktivnost. Ali ako želimo da naučimo nešto iz svega onoga što se dešavalo 2015. godine, ovo ne bi bile loše početke tačke.UVAŽENOST NIKOM NIJE OD KORISTIPročitajte i: Janis Varufakis, rok zvezda grčkog odbacivanja mera štednje

Reklame
Reklame
Photo by saulalbert
Reklame
Foto Chris Bethell/Oscar Webb
Laburisti su nominalno bili protiv stroge štednje: protivili su se merama Torijevaca, bili su energično protiv njih, ali su na kraju ipak glasali za njih. Siriza je bila protiv stroge štednje: protivila se totalnom uništenju grčkog društva istovremeno ga sprovodeći u delo. Dok nas finansijska tela koja upravljaju svetom potpuno predano vode pravo u bezdan, ideja da bi neka vlada mogla da okonča strogu štednju i ujednači bogatstvo, dok sve drugo ostane suštinski isto, nije razumna već sumanuta. Bilo bi teže vratiti se lepoj posleratnoj socijaldemokratiji nego sprovesti potpunu revolucionarnu rekonstrukciju države. Ako ozbiljno mislimo da izgradimo bolji svet, protekla godina bi trebalo da nas nauči da ne budemo protiv štednje, već za komunizam.Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i InstagramuPREPORUČUJEMO:Ova liderka Satanističkog hrama piše blog o svom abortusu