Gde je moja kapa, pita me ljubazni poljski fotograf već peti put. On meni drugarske fotografije sa i oko glavnog terena, ja njemu drugarske suvenire. Hoće baš da na kapi piše Srbija, znam da neće biti teško da je nađem u Knezu. Humor je prijatnom brki malo ostario, pita da li je OK da tu kapu nosi uz hrvatsku majicu. Fotografisao mi je Noleta, Jelenu, Janka, Viktora i ostale bezbroj puta, zna da ih nema više ovde u Njujorku, te je mislio da naši novinari više nemaju puno posla. Ali na ekranima u novinarskom centru lako je pogledati raspored po državi koja vas interesuje.
Reklame
U kategoriji 'Serbia' na ekranu vidimo samo Olgu Danilović: borila se naša vatrena juniorka na dva fronta, u singlu i i dublovima. U singlovima je počela odlično, 5:1 za nju i za nas, a onda je njujorški jak vetar vrtlog meča okrenuo u drugom pravc. I tako sve do kraja koji nama nije odgovarao. Olgu posle današnjeg poraza u singlu čeka još jedan meč a ona ga, kao i svi drugi teniseri, čeka u loži za igrače.
Prilazak loži strogo je kontrolisan, lepo pišu sva slova kojima je unutra dozvoljen pristup. Slova nam vise na akreditaciji oko vrata, abeceda imanja i nemanja pristupa, klope, sedišta, intervjua i drugih elemenata svakog teniskog turnira. Ako kompjuter u ruci drugarski zapišti, redar vas pušta. Ako zakuka kao stara faks mašina, nema dalje. Igrači su A ili J, novinari su M. Sva tri slova su na spisku, stoje tesno jedno do drugog. Iza ovih vrata i novinari i igrači treba da se slažu. Na vratima stoji redar koji podseća na Kajzera Sosu iz filma Dežurni krivci, ne šepa, ali se i ne smeje.U loži ima svega, sem kreveta. Verovatno je ideja takmičar ne mora baš da navije budilnik pred meč. Doduše, tu je i "tiha soba", sa debelim roletnama i zidovima, mala oaza mira i tišine na inače vrlo bučnom stadionu. Upravo ovde u Njujorku, buka tenisa povećana je na maksimum. Tiha soba verovatno nije dovoljno velika za sve koji bi tu da se sakriju.
Odmor
Stoni fudbal
Šah
Reklame