FYI.

This story is over 5 years old.

Film

Džeki Čen bi samo mir u svetu, da peva i da bije

Porazgovarali smo sa ovom legendom akcionog filma o njegovom novom filmu "The Foreigner"

Novi film Džekija Čena „Stranac", rađen po romanu The Chinaman Stivena Ledera, bavi se skromnim vlasnikom londonskog restorana (Čen) koji traži osvetu zbog pogibije ćerke (Kejti Leng) u napadu IRA. Pošto više nema šta da izgubi, ožalošćeni otac pokušava da od političara i bivšeg člana IRA (Pirs Brosnan) dobije imena terorista, pa tako počinje da se odmotava klupko političkih zavera i mračne prošlosti.

Reklame

„Stranca" najavljuju kao novi Taken, a ovaj akcioni triler nudi eksplozivne scene borbe – što ne treba da iznenađuje imajući u vidu reputaciju glavnog glumca, kao i režisera Martina Kempbela ( GoldenEye, Casino Royale). Ipak, i centru pažnje su Džeki Čen i njegovo tumačenje hladno osvetoljubivog Kvana.

Javnost nije navikla da vidi šezdesettrogodišnjeg glumca u dramskoj holivudskoj ulozi – Čen je ipak poznat po akcionim komedijama. Ipak, on kaže da ovaj film planira već desetak godina, i još uvek ima čitav niz ideja za sledeći projekat. A nije sasvim ni digao ruke od akcionih komedija.

Pričali smo sa Čenom o pripremanju američke javnosti na filmove kakve bi on hteo da snima, o poruci mira koju kaže da „Stranac" nosi, i o tome zašto je došlo vreme da se snimi četvrti Rush Hour – ali ne i Shanghai Dawn.

VICE: Ranije ste izjavljivali da želite da vas pamte kao glumca koji se bori, a ne borca koji glumi. Zašto vam je razlika tako važna?
Džeki Čen: Zbog predistorije. Svi moji prijatelji koji su nekad bili zvezde akcionih filmova, danas ne postoje. Koliko akcionih zvezda se još bavi filmom? Uvek se pojavi neko nov, tome nema kraja. Bio sam svestan toga još sa tridesetak godina.

Zato sam unapred pripremao filmove koje ću jednog dana snimati. Prethodnih dvadeset godina, ako ste gledali moje filmove u Kini i Americi, mogli ste da primetite da se menjaju likovi, menja se scenario, akcija, gluma. Već dugo i polako pripremam publiku da me prihvati kao glumca, da ima stav „gledaćemo Džekija čak i ako ne snima akciju ili komediju".

Reklame

To nije lako, potrebno je mnogo vremena, ima i rizika. Shinjuku Incident i Heart of Dragon bili su dobri filmovi, ali nisu dovoljno novca zaradili – onda produkcija odmah poželi da me vrati na akciju, što nije u redu. Danas me ne zanima zarada. Kritika mi je mnogo značajnija. Pre četrdeset godina imao sam stav da je uspeh kad dovoljno ljudi dođe u bioskop, ali to nije tačno. Potrebno je da ljudi zapamte film kad ga pogledaju, to je znak dobrog filma. Hoću da se ljudi sećaju mojih uloga.

Da li je „Stranca" bilo moguće snimiti i ranije, ili tek sada u poznim godinama karijere?
Bitno je iskustvo. Ranije ne bi išlo – ja kad uzmem scenario, dopišem sam šta hoću u zavisnosti od svojih godina. Koliko sam star, šta mogu da odglumim? U ono vreme sam stalno pravio neke grimase [kez, smeh] ali to danas ne ide, nisam više mlad.

Radije bih snimao nešto kao Taken ili American Sniper. Toliko se američkih filmova snima, kako meni nikad ne zapadne takav scenario? Zašto mene ne uzmu za takve uloge? Pirs [Brosnan] sad može da snima Mamma Mia 2! Obožavam Mamma Mia! Ako može Pirs, mislim da mogu i ja – bilo bi tuče, akcije, igranja, pevanja. Nadam se da će me pozvati za treći deo.

Mnogi na Azijate još gledaju kao na strance. U filmovima kao što su Rush Hour ili Karate Kid, holivudski je stereotip da glumac iz Azije nosi sporednu ulogu. Da li vaš lik Kvana izaziva taj strah od nepoznatog?
Ne bih rekao, to zavisi od scenarija. Svi su nekad stranci, čak i Amerikanci. Niko ovde nije domaći. U filmu osim terorizma bavimo se i ljubavlju i jedinstvom. Kažemo napadačima da nije u redu ubijati tolike nevine ljude. Zato sam i hteo da ga snimim.

Reklame

Kad se radi na filmu, neophodno je nekako doprineti društvu. Toliko je prirodnih nesreća, a čovek još i sam dodaje na to svakog dana. Ja se trudim da zastupam mir i ljubav. Kad bismo svi širili te poruke, imali bismo mir u svetu.

Kad ste rekli da ne želite više da snimate velike akcione filmove, pomislila sam da nikad nećemo videti četvrti deo Rush Hour serijala. Zašto ste se predomislili?
Kad mi dođe američki scenario, uvek je nešto kao: policija u Hong Kongu, tajne službe u Kini, falsifikovan novac, mafija… Ništa mi se to ne sviđa. Kako za Rush Hour tako i za Shanghai Noon, hteli suz da prave Shanghai Dawn, Shanghai Nights, ali ne vredi kad je scenario očajan! Oteli poslednjeg kineskog cara, otac Ovena Vilsona valja oružje, ja krenem da pomognem caru, otkrijem da mi je sin među gardistima… Čim pročitam, odmah im ga vratim.

Ali pre mesec dana, Bret Ratner mi je nabacio jednu ideju, pa sam pomislio „ovo može". Prošle nedelje sam video prvu stranicu scenarija i pristao. Najzad su mi ponudili nešto novo, umesto falsifikatora i mafije i opijuma i tako toga.

Da li da očekujemo nove ili stare likove Lija i Kartera?
Isti je tim ali nova priča, nova lokacija. Pristao sam da to snimim jer sad imam „Stranca", sledeći bi trebalo da bude komedija. Možda posle Rush Hour 4 snimim i Karate Kid 2.

Kako mislite da će Džeki Čen ostati ljudima u pamćenju?
Nadam se da će me pamtiti kao kvalitetnog i svestranog filmadžiju, već sam dokazao da mogu svašta da budem – režiser, scenarista, pevač, kaskader, koordinator – ali pre svega sam dobar glumac i dobar učitelj. Prosto jedan dobar čovek.

Još na VICE.com:

Nepisana istorija filma "Jackass"

Čoveče, novi film Vesa Andersona nam stiže za godinu dana!

Kako da znate da li film cilja Oskara