Turbo folk je, takođe, već počeo da dobija svoje prve obrise tamo 1987. godine kada je Džej debitovao na MESAM-u (Međunarodnom sajmu muzike). Ali veoma mala, intimna grupa ljudi u Beogradu je započinjala talas zvuka kakav do tada Jugoslavija nije poznavala. Na kućnim žurkama i u malobrojnim beogradskim klubovima polako se rađala elektornska scena. Kako se Vladimir Ilievski, poznatiji kao DJ Eye seća, kod Sergeja Stojanovića i Stanka Brkovića su slušali prvi esid haus u Beogradu, u klubu Omen, u podnožju stepenica kod današnje garaže na Obilićevom Vencu, sada već davne 1988. godine. Prema njegovim rečima, cela stvar se, zapravo, zahuktala tamo početkom devedesetih:"Deki je je doneo ceo fazon. Ono što ljudi poimaju pod rejvom i kulturom tog vremena, on je to doneo."
Era klubova "Soul Food" i "Buha"
Tada su se, u Buhi, vrtele numere izvođača kao što su „Right Said Fred“, „Madonna“ i u to vreme potpuno neshvatljivo revolucionarni, „The Prodigy“. Marko na to dodaje: "Evil Eddie Richards, veliki Laletov prijatelj je prvi put u Beograd došao 1991. godine. I to ga je doveo Sergej na žurku u Buhi. A on je te godine objavio remiks za Shamen, ’Move any Mountain’, koji je bio na tom maksi singlu." Ubacuje se i Dj Eye: "Imam tu ploču kod kuće. Imao je on njuha da dovede tako nešto novo." Buha je bila svaštara - jedina aleternativa svemu što je u Beogradu postojalo."Jedino gde si mogao da čuješ nešto izmešteno što nije već prošlo filtere disko, fank i soul što je bilo žanrovski profilisano, ali izmešteno od glavnih tokova. U medijima nije bilo ništa. Devedesetdvojka je tada postojala, ja sam radio kao tonac, ali još uvek nije imala sluha za tu (elektronsku) muziku. Ali zamisli ti devedeset i druge godine mi vrtimo u Buhi i izlazi ekipa od dvadeset ljudi ujutru iz kluba u lateksu i koži i velikim mantilima. Devedeset i druge čoveče, ljudi idu na ratište, a ovaj izlazi u lateksu kao u nekom kinki spotu", kaže mi Vlada.Prvi su se, dakle, upoznali Mark Wee i DJ Eye. Marko se prisetio susreta: "Vlada je upravo došao iz Švedske i doneo je sa sobom neke ploče, pa je neki moj ortak koji ga je poznavao bio u fazonu, ako hoćete da vas ja upoznam. I od tada sam ja Mark Wee. On bio DJ Eye, jer kao nosi cvike, a ja nisam imao umetničko ime. Pitao me je kako se zovem, pa je od imena Marko Vajagić bila neka ideja bila da budem Mark V, i onda je on predložio: ’Budi Mark Wee’.""Deki je bio, zapravo, veoma pristojan lik, ali uporan. Bio je jedan od onih tipova koji kada nešto osmisle to ima da se desi, pa ne znam šta."
I bi S.T.R.O.B
"DJ kultura prva probila kulturološke sankcije celog sveta prema nama, jer prvi stranci koji su uopšte dolazili kod nas su, zapravo, bili dj-evi."
U međuvremenu, pošto niko od njih nije imao neku konstantnu rezidenturu rešili su da se kao ekipa na neki način razlikuju od svih drugih dj-eva. Pošto je Mark Wee već imao ime, kao i DJ Eye, Dejan Mirković je Marku rekao: "Ja ću biti DJ S.T.R.O.B." Kada ga je Marko upitao što tako sa tačkama, on mu je odgovorio: "Pa bolje tako sa tačkama, lakše će ljudi da zapamte." Marko je ponovo pitao: "A što bez E na kraju?" Na šta mu je Dejan odgovorio: "Ma Srbija, brate, ko ih jebe. A strob cepa po našim žurkama, to definiše našu muziku i toga nemaš po ovim narošima." I na kraju bi S.T.R.O.B."Morali smo da napravimo ekipu i da imamo neko ime. Sklopili smo ime United DJ’s of Trance, gde Trance nije definisao trans kao muzika, već više trans kao stanje uma, jer je sva ta muzika transcedentalna. Nije to bilo striktno u vezi ni sa hausom, ni tehnom… Već sve što je predstavljalo dobru zabavu koja je naravno po nekoj logici stvari izgledala tako što je uvek prvo muziku puštao Vlada, pošto je haus i nekako mu po vokaciji ide da otvori veče i navuče to na neki više tehno fazon. A onda bismo Deki ili ja preuzimali. Velja, četvrti član je bio više u tim nekim meditativnim, ambijentalnim vodama.""Bili smo u fazonu, hajde da pokažemo ljudima da postoji još nešto osim Džejevog kluba, TV Palme i slično."
"Neka domaća firma je u to vreme angažovala britanskog di džeja Lindsey Edwardsa (muzički duo Tintinout), jer su oni kao sponzori radio stanice u to vreme iscimavali dj-eve iz Londona da dolaze ovde i žive ovde mesecima i puštaju muziku na YU radiju", prisećao se Marko, koji je već odavno ispio svoj red bull dok je sedeo pored Vlade u kancelarijama VICE-a u kasnim poslepodnevnim časovima. Mrak je napolju već padao, a ja sam sebi sipao novu kafu. Na njega se nadovezao Vlada: "Englez je angažovan, plaćan da dođe ovde i vrti muziku svaki dan, ne zna se koliko sati, na radiju. Donese svoj kofer ploča, a možeš da misliš kako je nama izgledalo kada se pojavi Englez sa koferom ploča koji je na engleskoj promo listi izdavača. I još koji je negde nešto vrteo… Oho-ho!"Tintinout je svojevremeno izdao jedan od najvećih hitova za Positiva records EMI Dance Division. To se dešavalo upravo 91. i 92. godine. „’Reel 2 Reel, I like to move it’, Dj Spiller, ’Groovejet’… Ta ekipa“, dodao je Vlada. Lindsey Edwards je ovde bio nekoliko meseci. U Domu omladine u izlogu je bila nameštena radio stanica, postavljeni zvučnici, a uživo se emitovalo to što je on puštao. On je u Beograd preko YU radija doneo dobru strujuj haus i ranog tehno zvuka koji je polako privlačio sve veću publiku.Dejan je za ljubitelje muzike jedna od najvažnijih osoba za koje nikada nisu čuli.
Generator & Industrija
Zmija dodaje: "Ti si imao jedan klub gde se od pet stotina ljudi četiri stotine poznaje. Onih sto su neki novi ljudi. Posle nekog vremena se njih pet stotina zna, a dvesta su neki novi ljudi. Na kraju si imao klub u koji može da stane osam stotina ljudi i u kojem se svi poznaju, gde je ulica zakrčena. I to se nikada neće ponovo desiti. To se samo tada desilo da je cela Vasina ulica potpuno zakrčena zato što neki silni ljudi hoće da uđu u klub u kojem neki ljudi rade nešto što je potpuno drugačije, novo i zanimljivo. A jedna od ključnih osoba koja je svesno ili nesvesno stala na stranu toga i pomogla celu stvar da se desi je DJ S.T.R.O.B. Industrija je bila, da tako kažem, neki bunt prema svemu što se dešavalo. Prema celokupnoj situaciji i u zemlji i prema svemu. Kada se ona desila to je bilo potpuno nepojmljivo za ono vreme. Najbitnije u tome je reći da je DJ S.T.R.O.B. pored toga što je bio prvi dj, bio je i jedan od prvih promotera uopšte cele elektronske muzike. Prvi strani bukinzi su potekli od te Integra ekipe, a pre toga United DJ’s of Trance. Veoma važno reći da je uopšte dj kultura prva probila kulturološke sankcije celog sveta prema nama, jer prvi stranci koji su uopšte dolazili kod nas su, zapravo, bili dj-evi."Neko vreme su radili pod imenom United DJ’s of Trance, dok Velja Mijanović nije rešio da napusti ekipu. "Velja je više stremio da radi produkciju i želeo je da se fokusira na to", objašnjavao je Vlada. Tada su ostali njih trojica i promenili su ime u INTEGRA. I ovaj trenutak je bio početak modernog klabinga koji danas poznajemo u Srbiji. "E, tada smo već bili iz fazona hajde da dovedemo te neke likove koji su dobri dj-evi, a preko te londonske ekipe kao Lindsay Edwards, a da opet ne koštaju mnogo, jer smo imali zatvorenu državu. Ti ne možeš nikoga da dovedeš, jer treba da platiš avionsku kartu, a nemaš letove ka Srbiji. Dolaze do Budimpešte, pa onda autobusom. Laurent Garnie kada je došao prvi put u Beograd, stigao je u pola tri ujutru i čekali smo ga kod Steka u kombiju.""Laurent Garnie kada je došao prvi put u Beograd, stigao je u pola tri ujutru i čekali smo ga kod Steka u kombiju."
Kada se popneš gore ljudi moraju nešto i da vide
Bio je prvi naš dj koji je imao gostovanja u inostranstvu, ali je i neke od prvih tehno ploča doneo u Srbiju kada Srbija nije bila upoznata sa ovakvim zvukom. "On je doneo ceo fazon. Ono što ljudi poimaju pod rejvom i kulturom tog vremena, on je to doneo", počinjao je Zmija. „Isto tako znam da je Deki, osim za taj momenat statusa dj-a, probijanja sankcija i tako to, prvi napravio i korak napred u nekoj revoluciji muzike i razgraničavanju muzike na pravce. Došli su u to vreme neki Grci, Kinetic je bila žurka, DJ je bio Savaas ( Neuro D). Na njegov poziv je Deki otišao u Grčku da radi i nije ga bilo. Baš u tom periodu je upoznao i svoju ženu, Mariju, sa kojom je kasnije dobio i dete, pa ga nismo ga viđali neko vreme. Kada se najzad pojavio doneo je neki potpuno nov zvuk za koji mi do tada nismo ni znali. Jer generalno sva naša saznanja u tom periodu je bilo tih 5-6 dj-eva koji su tada radili u klubu. S jedne strane Marko, Vlada, Velja i Deki. S druge Gordan, Boža i Vlada Janjić. On je onda doneo Witch Doctor ( Armand Van Helden), u vreme kada je muzika bila malo trensi, a on donosi ploču koja je za to vreme ravna, suva, kao da se ništa ne dešava, a u stvari sve se dešava. Zvuk koji nema nikakve veze sa onime što smo slušali pre toga. Prvi je doneo generalno neke tehno tjunove, kao što su Dave Clarke, ’ Red 2’ i ostalo… Ne znamo da li smo mi bili svesni toga u tom trenutku da je on doneo tehno, ali smo samo bili u fazonu, slušaj ovo koliko je gotivno. Tako da je on definitivno uticao na neko prvo i rudimentalno razgraničavanje muzičkih pravaca u elektronskoj muzici u to veme.“"Deki je kako god da okreneš uvek bio vrhunac večeri. Niko od nas nikada nije doživeo takav rispekt."
„Ima još jedna stvar koja je dosta specifična“, nastavio je Marko. „Negde je naša himna u Industriji u to vreme bila ploča Vernon’s Wonderland, u izvođenju Sven Vatha koja je na jednoj strani onako baš dens trek sa izrazitim ritmom, a na B strani je bila više simfonijska verzija, pošto ju je Ralf Hildenbeutelproducitao, a on je više simfonijski tip. On (Dejan) je nama izričito rekao: ’Želim da mi ovo svira na sahrani.’“I tako je na kraju i bilo. Dejan je imao specifične instrukcije koje je dao svojim najbližim prijateljima i svojoj supruzi. Umro je nekoliko meseci kasnije, a sahranjen je u svojim prepoznatljivim cipelama, farmerkama sa tregerima koji su mu se vukli stalno po podu i sa Boy London kačketom uz Vernon’s Wonderland. Njegov kum, Dejan, je u grobno mesto spustio i kasetu V-Tracks, „Heretic Voices“.