DSCF2952

FYI.

This story is over 5 years old.

Intervju

Janja Lončar, muzička urednica serije "Jutro će promeniti sve": Ljudi hoće drugačiji život

"Nemam ništa protiv narodnjaka, ali to nije svet koji smo u seriji pravili, niti priča koju smo pričali."

Janja Lončar je jako zauzeta ali mi tokom telefonskog razgovora to stavlja do znanja na najšarmantniji mogući način. Neviđeno je pozitivna i sa njom sve može, samo da imamo malo osećaja jedni za druge. Shodno tome odabiramo mesto i vreme sa kojim smo svi zadovoljni. Verujem, a kasnije mi je to potvrdila kroz razgovor, da je takva vrsta slušanja bila potrebna i za komponovanje muzike za seriju čije se javno gledanje finala u Jugoslovneskoj kinoteci već razgrabilo.

Reklame

Janja upada u kafić, pozdravljamo se kao da se znamo sto godina. Kako je sela, tako mi priča da od kolega dobija pohvale za muziku, mada je evo baš pre nego što ćemo se naći dobila i pohvalu sa jednim "ali". Ovog puta je to - "ali" gde su tu narodnjaci?

Ona mi kaže da je njena odluka bila da ih nema.

"Nemam ništa protiv narodnjaka, ali to nije svet koji smo u seriji pravili, niti priča koju smo pričali. Kao što je u seriji i Beograd ipak neki malo drugačiji Beograd", govori Janja, tonom kojim se niti pravda niti nekog napada.

Ova mala dijaloška scena savršeno objašnjava zašto sam povodom finala serije od svih poželela da razgovaram baš sa njom. Ne sećam se kada se o muzici neke domaće serije pričalo u jednakoj meri, kao i o samo seriji, i kada je muzika bila taj dodatni element bez koga serija ne bi bila to što jeste.

Ipak, najjači utisak od svega je to što je domaća alternativna scena, zahvaljujući Janji dobila neka nova krila, novu energiju, kao da joj je vratila samopoštovanje onda kada je scena sama krenula da diže ruke od sebe. Ali to je samo moj, možda i pogrešan utisak, zato je Janja bila tu preda mnom, raspoložena da mi da odgovore na sva moja pitanja. Ja sam naravno, kao svaka dobra štreberka, krenula od onog osnovnog.

1544192765217-DSCF2887

VICE Srbija: Koliko se dugo baviš muzikom i na koje sve načine?
Janja Lončnar: Od malena sam u muzici, mama je svirala violinu a njen rođeni brat, ujka koji mi je bio idol je svirao u grupi "Lole". Ali sam istovremeno zavolela i film jer me tata svaka nedelje posle ručka vodio da idemo u biskiš. Tu sam gledala svašta, pola nisam razumela, ali bilo je to svake nedelje. Početkom srednje škole ja sam već pričala o tome kako želim da pravim muziku za filmove. Malo sam se lomila da li da upišem kompoziciju ili FDU jer volim oba, ali sam ipak upisala FDU jer sam tamo naučila i o dramaturgiji muzike ali i o filmu generalno.

Reklame

A na FMU se ipak gaji individualizam. U primenjenoj muzici ti moraš da se odričeš toga jer nije ovde tvoja muzika najvažnija od svega. Ona radi za nešto. Prvu muziku za film sam radila već sa dvadeset godina i to je bilo grozno. Mislim dete, nemam pojma ništa. Ali to znači da se ja sad time bavim već 26 godina. Tako da malo više nije okej da ne bude dobro.

U tom trenutku ja provlačim kako je sa toliko godina radnog staža u Americi na primer vidim kao neku opaku CEO ženu koja je na čelu muzičkog studija koji radi samo ozbiljne stvari. Tu se malo našalimo, ali nema nikakvog lamenta ni kuknjave. Janja radi to što voli dosledno i najbolje što ume, Janja je slobodna i to ima cenu. Zato prelazim na sledeće pitanje.

Muzika u seriji je toliko važna, da neke epizode ne samo što nose naziv po pesmi nego se čini da su rađenje po emocijama koje pesma nosi u sebi. "Teške boje" su najdirektniji primer. U kom trenutku u procesu pravljenja serije si se uključila i kako je to izgledalo?
Ja sam uključena u taj proces odavno, u smislu dok se još i pisalo. Mi smo imali razgovore, sastajali smo se. To je tad naravno bilo lutanje. Ipak se na kraju sve svede na to da ti moraš da pogledaš materijal. Jer tu onda imaš svašta, i tempo i režiju i boju, i atmosferu, baš sve. Nije ovde ništa bilo lako, a u celoj priči jako je bila važna muzika jer se serija bavi mladim ljudima. A to je ovde retkost. Mladi ljud su u ovoj državi skrajnuti i to je jedan veliki problem.

Reklame

Jeste, ali ova serija im se ipak obraća i to na jedan drugačiji način.
Da, zato je važna, da se mladi ljudi dobro osećaju u svojoj koži, jer je o njima, o običnim mladim ljudima koji imaju svoje probleme. Jer ja sam živela u neko drugo vreme i teško se uklapam u sve ovo, ja sam videla i nešto drugo. Zato mi je interesantno ali i poražavajuće da su se i moje generacije pronašle u ovome. Svi smo mi ti koji su završili faks i ne znamo šta ćemo. Ja imam četrdeset i šest godina, i to nije okej. Ova serija je još važna i da se roditelji neke stvari zapitaju. Nije to samo za mlade. Čula sam kako kažu - kako to da ova deca toliko piju? Pa piju kad nemaju šta drugo da rade, a kako je tek u unutrašnjosti.

1544192824427-DSCF2949

Ja sam čula još i komentar – jao deco pa vama baš nije lako.
Jeste ali i to je relativno, nigde nikom nije lako. Stvar je u tome kako se ti postaviš. Svako u svom malom svetu treba da menja nešto. Tako sam ja i pristupila ovoj seriji, ja se bavim muzikom, komponujem muziku za filmove, serije i pozorište. I ja jedino kroz to mogu nešto da uzburkam. Tako su i reditelji koji su me zvali radili seriju o sebi, ali iskreno, i to je ono što je najbolje. I zato je cela stvar bila borba, nekad i mučenje. Po pet šest dana smo nekada birali pesmu za scenu. Vrlo se vodilo računa o tome, šta ta pesma i na kom nivou radi – na niovu ritma, harmonije, atmosfere, teksta? Tako je postojala gomila dobrih pesama koje su dobre same za sebe, ali jednostavno nije leglo. Nije leglo, to je pravi izraz.

Reklame

Pesme kojih bendova si poželela da staviš, ali prosto nisu legle?
Ček da se setim, bilo ih je. Nisu uspeli da stanu Stray dogg, Sitzpinker, Dogs in Kavala, Igralom, Klotljudi. A one koje sam stavila želela sam još više da stavim.

Jer ja sam stvarno na misiji, i oduvek sam bila. Smatram da radim neku vrstu javnog posla i moram da budem odgovorna ali ne moram uvek da podilazim. I ne mora uvek da se podilazi, naša publika je mnogo pametnija nego što je tretiraju.

Dok sam gledala seriju imala sam utisak da domaća "alternativna" scena proživljava krizu koju proživljavaju junaci u seriji. Ima jako puno kvalitetnih bendova i muzike, ali nikako da krenu da pune sale, naplate svoj rad, dožive neku vrstu afirmacije, "uozbilje se"… Koje je tvoje mišljenje o našoj alternativnoj pop-rok sceni, da je tako nazovemo u nedostatku bolje reči? Koje su joj loše a koje dobre strane?
Postoje dve struje, na našoj alternativnoj sceni, mada kapiramo zašto je taj naziv faličan, pop ne bi trebalo da je alternativan, ali hajde. Znači imaš ljude koji su jako hermetični, zatvoreni i ne obnavljaju publiku, a nekima čak nije ni stalo do toga. Što je okej. Imaš ljude koji prave muziku za manji broj ljudi i to je ok. Ali problem je što nemamo pop muziku, tu ima neka rupa. Imamo rok, imamo elektro koji se nigde ne čuje, što je šteta. Mislim sluša se to, ali toga nema nigde na radiju, na televiziji. Mene su malo zbunili neki mladi ljudi koji sad slušaju "EKV", mislim dobar je EKV ali nije iz ovog vremena. Nego da se vratim. Postoje bendovi koje širenje publike ne zanima, bendovi koje možda zanima a ne znaju kako bi, i postoje bendovi kao, šta znam, "Artan Lil" i "Repetitori" koji su krenuli malo da pune sale. Ali ne dovoljno. Mada tu dolazimo do medija. Mediji ne pomažu. Zato je ova serija bila dobra. Nije bezveze da se ovi bendovi pojave na RTS-u. Gde bi se oni pojavili, ako ne tamo. Nigde?

Reklame
1544110317406-DSCF2864

Čini mi se da je serija doprinela tome da scena živne – šeruju se pesme, konačno imamo Jutjub i zvanične i nezvanične plejliste muzike domaće serije. Taj talas pozitivne energije očigledno treba iskoristiti. Čemu možemo da se nadamo u budućnosti – zajedničkom koncertu, kompilaciji?
Biće kompilacija od dvadeset pesama od kojih su moje tri autorske. Ja jesam potpisana kao urednica kompilacije ali nisam izabrala baš sve pesme jer mi imamo sto pesama a ušlo je ipak samo dvadeset. Mislim super je kompilacija, ali mi je žao što to nije mnogo hrabrije, što nema više novih bendova. A sedamnaest bendova, to nije ništa. Mada sad imamo celu zvaničnu plejlistu na Jutjubu i tamo će izlaziti sve nove pesme kako izađe koja epizoda.

Meni je logično da bendovi koje si na neki način okupila ovim saundtrekom iskoriste priliku, i nekako iscimaju jedni druge da se pod okriljem serije sastanu i naprave neku veliku svirku.
Pa to bi bilo lepo…

Kada bi svako od četiri glavna junaka bili pesme, koje bi pesme bili?
Saša - Sana Garic – Mantra, Ljuba - Stuttgart Online - Gubitnici (ne mislim da je gubitnik, više zbog atmosfere pesme i delimično reči), Anđela - Lira Vega – Kristal, Filip - Jarboli – Zabluda.

1544110391959-DSCF2957

Kako ti se čini domaća trep scena na kojoj odrastaju "neki novi klinci“? Misliš li da su oni nosioci nekog novog bunta?
Okej mi je to. Mladi moraju da imaju neki bunt u sebi, a neko vreme ga nije bilo. Bila sam u kontaktu sa klincima tokom tih emisija tipa "X faktor" na kojima sam radila i bilo mi je čudno zašto lepa devojčica od 17 godina peva u crkevnom horu i peva narodne pesme o Kosovu. Zašto?

Reklame

Ona treba da peva o ljubavnim problemima, zaljubila se, pa pati. Kao da su penzioneri, a oni treba da kad izrastu u neke ljude da su probali i ovo i ono, da su prošli neke stvari. Mislim to su divna deca nema šta, ali ovakav kakav je svet, bolje da se više otvore.

Ali što se trepa tiče, bunt se tu prikazuje malo i kroz glorifikaciju kriminala kao kontra uništenim vrednostima zemlje koja više ne postoji. To je barem moje tumačenje. Ne znam kako ti to vidiš?
Dobro ti je tumačenje. Ja uopšte ne krivim mlade za to, ja krivim sistem koji je takav kakav jeste. Krivim medije i autore koji se bave temom kriminala ali tako da kriminalce simpatišu a ne da imaju svoj autorski komentar. Mislim ti danas, ako želiš, klince u srednjoj školi možeš da vodiš na rok koncert. Ali neće niko da se cima. Mi se ovde svi i dalje borimo da preživimo i onda se ne bavimo nadogradnjom. Niko se ne bavi mladima. Niko, ni u osnovnoj, ni u srednjoj školi, pa onda dođu na faks i samo su tako bačeni nekako. Zato individualno svako treba da radi šta i kako može. Dobila sam priliku da radim seriju na RTS-u i ja sam napravila baš ovakav koncept. Nije najkomercijalniji ali jeste nešto kvalitetno i drugačije. A biće i trepa u epizodama koje dolaze.

Molim te mi napravi tvoju mini top listu domaćih pesama koje su izašle 2018. godine a koja nam prolazi kroz prste dok pravimo ovaj intervju.
Aufwiedersehen - Afrika (mnogo dobri uživo), Virvel – Dani, Svemirko - 34 5 i ceo album Tunguzija, LP Elektro – Teleportation.

Mnogi su i u svetu i u Srbiji proglasili smrt rok muzike. Šta imaš da poručiš hejterima?
Ljudi treba da se opuste. Danas je, što se muzičara i umetnika tiče, sve stvar individualnosti. Da li će se izraziti kroz elektro, ili rok, ili šta god. Samo treba da budu hrabri. Ja često kombinujem instrumente koji možda ne idu u neki žanr, ako uspe super, ako ne bacim.

Autor treba da bude žanr za sebe?
Tako je. Sve je već viđeno. Ali ako je iskreno, to će doći do ljudi. Međutim, sad se prave klonovi. Jedan bend provali neku foru, bude autentičan i onda ide jedno deset istih bendova iza njih.

Hoće li biti druge sezone serije?
Pa ne znam. Znaš mi smo se umorili, svi kao autori. Mnogo je to teško jer nije bilo para, i onda ne možeš sve da uradiš najbolje što možeš. To najviše utiče na reditelje ali bogami i na muziku. Zašto nisam imala pare da imam bend, ili još jednog kompozitora? Nisam naravno, nego sediš sam kod kuće pa cediš. I onda se i emotivno i svakako iscrpiš. Zato je meni onda bezveze kada se sve ovo neargumentovano kritikuje. Kada se pljuje. A ti nikad ništa nisi uradio, pogotovu ne u ovakvim uslovima.

Što se kritike muzike tiče. Ne može drugačija muzika da stoji. Nije tako pisano, nije tako ni režirano. Time se ova serija ne bavi i ćao, preživite to. Prihvatite neke ljude koji hoće drugačiji život.

Na kraju, je l' te ljudi smaraju sa Bajaginom pesmom kada se predstaviš?
E, pa i ne (smeh), nazvana sam po baki, a "Lepa Janja" je u stvari jedna starogradska dosta tužna pesma, ali o tome drugi put.