FYI.

This story is over 5 years old.

Da li je sranje

Da li je film "The Cable Guy" u stvari sranje

Crna komedija Džima Kerija koje je stvorila razdor ostarila je bolje nego što biste pomislili.

Ovaj članak je prvobitno objavljen na VICE US.

U sumornom pogled na usamljenost TV generacije, komediji Bena Stilera iz 1996, The Cable Guy, Metju Broderik u glavnoj ulozi igra običnog momka kome treba da se priključi kablovska televizija, pored Džima Kerija, koji ga uhodi i kome je očajnički potreban prijatelj. „Čip Daglas“ je ime kojim se tip iz kablovske predstavlja Broderikovom liku, Stivenu; nakon serije nelagodnih situacija između njih dvojice, novopečeni samac Stiven donosi žaljenja vrednu odluku da prihvati Čipov poziv da se narednog dana druže.

Reklame

Njihovo upoznavanje se brzo intenzivira kada Čip počne da dovodi stvari do ekstrema i manifestuje neke uznemirujuće (mada, priznajemo, zabavne) oblike ponašanja. Nakon što se Čip potrudi da ponovo spoji Stivena i njegovu bivšu devojku, Stiven se distancira od Čipa i njegovog uhođenja. To natera Čipa da preduzme još odlučnije korake da uništi Stivenov život, što kulminira dramatičnom scenom tuče na džinovskom tanjiru satelitske antene.

Teško je reći da li je Kerijev lik zlokobna sila, ili jednostavno nema predstavu kako interakcije među ljudima funkcionišu. Sa flešbekovima na njegovo mračno detinjstvo, kada je bez igde ikoga sedeo sam ispred televizora, publika jednostavno mora da se saoseća s njim. U jednom trenutku kratkog Čipovog i Stivenovog prijateljstva, večeraju zajedno na Srednjevekovnoj gozbi, gde je Čip redovan svake nedelje. Čak i svakodnevni čin, kao što je večera, za Čipa mora da izazove senzaciju; njemu je potrebno da ga predstava neprekidno zabavlja, a njegovo uživanje je još veće kada otkrijemo da ih je obojicu prijavio da dobrovoljno učestvuju u spektaklu.

The Cable Guy se pojavio samo dve godine nakon Kerijevog niza hitova na bioskopskim blagajnama, među kojima su bili i Glupan i tupan, Maska i Ejs Ventura: detektiv za kućne ljubimce. 1994. je takođe bila i godina Stilerovog rediteljskog debija, Stvarnost ujeda, koji je izazvao pomešane kritike, ali je od tada postao kultni klasik. Znatan pomak od Kerijevih otkačenih i napornih, ali dopadljivih likova iz filmova iz 1994, u filmu The Cable Guy publika je možda po prvi put mogla da vidi Kerija u ulozi odbojnog i pakosnog lika (Naravno, 1995. je igrao negativca u Betmenu zauvek, ali njegov Ridler teško može da se smatra za pakosnog, pa čak i odbojnog).

Reklame

Iz ovog razloga, iako je The Cable Guy dobro prošao na bioskopskim blagajnama, ovaj film je dočekan pomešanim recenzijama kritičara. Mnogi su ocrnili film zbog toga što Kerijev lik nije kao oni koje su su znali i voleli; Rodžer Ebert je napisao, „Želimo da nam se Džim Keri dopadne. Film koji učini da nam se ne dopadne je strateška greška“. Kerijeva uloga je drugačija od likova iz njegovih prethodnih uspeha na bioskopskim blagajnama, ali da li film duguje publici da mu stalno dodeljuje iste uloge?

Možda Džim Keri koga je publika volela 1994. uopšte i nije bio pravi Džim Keri. U dokumentarcu koji je nedavno prikazan na Netfliksu, Jim & Andy: The Great Beyond, Kerija intervjuišu o do tada neviđenim snimcima iza scene dok je radio na biografskom filmu o Endiju Kafumanu, Čovek na mesecu. Njegov metodični pristup ulozi Endija, nalik Kaufmanovom (I onom Endijevog alter-ega Tonija Kliftona) doveo je do haosa na snimanju koji su izazivale sve tri ličnosti – Džim, Endi i Toni. Tokom intervjua, Keri je ovako govorio o publici, kada se pričalo o njegovim počecima u komediji: „Zapitao sam se, šta oni žele?“.

The Cable Guy se pojavio samo dve godine nakon Kerijevog niza hitova na bioskopskim blagajnama, među kojima su bili i Glupan i tupan, Maska i Ejs Ventura: detektiv za kućne ljubimce. 1994. je takođe bila i godina Stilerovog rediteljskog debija, Stvarnost ujeda, koji je izazvao pomešane kritike, ali je od tada postao kultni klasik. Znatan pomak od Kerijevih otkačenih i napornih, ali dopadljivih likova iz filmova iz 1994, u filmu The Cable Guy publika je možda po prvi put mogla da vidi Kerija u ulozi odbojnog i pakosnog lika (Naravno, 1995. je igrao negativca u Betmenu zauvek, ali njegov Ridler teško može da se smatra za pakosnog, pa čak i odbojnog).

Reklame

Iz ovog razloga, iako je The Cable Guy dobro prošao na bioskopskim blagajnama, ovaj film je dočekan pomešanim recenzijama kritičara. Mnogi su ocrnili film zbog toga što Kerijev lik nije kao oni koje su su znali i voleli; Rodžer Ebert je napisao, „Želimo da nam se Džim Keri dopadne. Film koji učini da nam se ne dopadne je strateška greška“. Kerijeva uloga je drugačija od likova iz njegovih prethodnih uspeha na bioskopskim blagajnama, ali da li film duguje publici da mu stalno dodeljuje iste uloge?

Možda Džim Keri koga je publika volela 1994. uopšte i nije bio pravi Džim Keri. U dokumentarcu koji je nedavno prikazan na Netfliksu, Jim & Andy: The Great Beyond, Kerija intervjuišu o do tada neviđenim snimcima iza scene dok je radio na biografskom filmu o Endiju Kafumanu, Čovek na mesecu. Njegov metodični pristup ulozi Endija, nalik Kaufmanovom (I onom Endijevog alter-ega Tonija Kliftona) doveo je do haosa na snimanju koji su izazivale sve tri ličnosti – Džim, Endi i Toni. Tokom intervjua, Keri je ovako govorio o publici, kada se pričalo o njegovim počecima u komediji: „Zapitao sam se, šta oni žele?“.

JOŠ NA VICE.COM:

Adam Sendler je zapravo genije

Trejler za novi film Adama Sendlera… izgleda dobro

Koautor ’Rika i Mortija’ ima neke savete o životu sa depresijom