Mentalno zdravlje

Kako svakodnevni saobraćajni kolapsi u Beogradu utiču na naše mentalno zdravlje

Desetog oktobra obeležen je Svetski dan mentalnog zdravlja. Tim povodom, razgovarali smo sa psihoterapeutkinjom Majom Ševar Vukašinović.
naslovna saobraćaj
fotografije: arhiva VICE Srbija

Svima nam je jasno da život u gradu na mnoge načine doprinosi povećanom nivou stresa. Bilo da vas nerviraju spori šetači, da vam nedostaje da gledate zelenilo, ili da imate prevelika očekivanja od sebe u ovom velikom gradu kako biste ikada bili potpuno zadovoljni, stres na svakoga utiče na različite načine, ali jedno je sigurno - utiče negativno.

Ove godine, Svetski dan mentalnog zdravlja zatekao je Beograđane u periodu svakodnevnih kolapsa u saobraćaju. I iako svi intuitivno dobro znamo da bi bilo mnogo zdravije bilo da trčimo pored kolone u zastoju, umesto da dva sata stojimo u mestu, malo ko od nas bi se zapravo odlučio na tako nešto. Možda je tome razlog što nam stres zaista onemogućava normalno rasuđivanje i planiranje - svakako, u trenutnim okolnostima čini se da i nemamo previše opcija osim da ćutimo i trpimo.

Reklame
1570706378279-Unknown-5-copy

Ipak, potiskivanje nije rešenje, a pored toga što nije rešenje, potiskivanje problema onemogućava njegovo celovito sagledavanje, te mnogi i nisu svesni koliko loše neke naizgled svakodnevne situacije utiču na njihovo mentalno zdravlje.

Zbog toga smo razgovarali sa psihoterapeutkinjom Majom Ševar Vukašinović iz Psihološko jezgro Centra kako bi za VICE objasnila na koji način ove okolnosti utiču na mentalno zdravlje kako zdravih, ali i pojedinaca koji već imaju probleme sa mentalnim zdravljem, kao i šta možemo učiniti kako bismo umanjili potencijalne negativne posledice.

Psihološko jezgro Centar

Maja, levo, sa koleginicama iz Centra, autor fotografije Igor Milakov za Oblakoder magazin

VICE: Kako svakodnevne gužve i kolapsi u saobraćaju utiču na osobe koje su i inače pod stresom i u “normalnim” gradskim okolnostima?

Maja Ševar Vukašinović: Moja očekivanja od prosečnih osoba koje imaju zdravo reagovanje podrazumeva da će istrpeti neprijatnost; sa druge strane, obratila bih pažnju na to da bi zdrava situacija bila i da se pobunimo, da učinimo nešto da tu situaciju i promenimo. Zdrav čovek bi se udružio, pridružio taksistima, učinio nešto kako bi se ovo društvo promenilo na bolje, ali mislim da je dijagnoza našeg društva to što niko ne reaguje, naša otupelost je ogromna - normalno reagovanje je sada ono da trpimo, ćutimo i čekamo da prođe, a svi znamo da već trideset godina ništa ne prolazi.

Pridruživanje taksistima bih dodatno prokomentarisala - jos jedan od simptoma je i taj što ne verujemo ni taksistima i zato im se niko ne pridružuje. To je osećanje nepoverenja i beznadežnosti.

Reklame

Tako da bih dovela u pitanje kriterijum zdravlja, dakle, šta je to i ko je to ko određuje šta je u ovoj situaciji normalno i zdravo? Normalno je uglavnom ono što je masovno, a norma ono što većina čini. Naša norma je postala trpljenje; ona je iz ugla psihopatologije nešto što je vrlo nezdravo na duge staze. Ona izaziva osećanje bespomoćnosti, osećanje da je nemoguće promeniti bilo šta na bolje, osećanje da je svaki naš dan ispunjen ogromnim preprekama koje nam crpe svu energiju. Osećanje dugotrajne iscrpljenosti koje dovodi do depresivnosti, do neke depresivne pozicije u kojoj se osoba oseća kao da ništa nema smisla.

Mislim da smo mi odavno prestali da se borimo, i da je kod nas jedna vrsta umrtvljenosti, nereaktivnosti, nerešavanja, nepridruživanja taksistima, ili bilo kojoj vrsti promene, koja ne mora biti politička; iako naš problem jeste to što nikome više ne verujemo, mnogi smatraju da su ih svi političari izneverili i mnogi svoju građansku neaktivnost pravdaju time - a ovo predstavlja veliki poremećaj.

Šta na primer može izazvati stajanje u zaglavljenom autobusu i po više od sat vremena dok su protesti u toku?

Pitanje mentalnog zdravlja u savremenom kolapsu u saobraćaju dovodi nas do određenih mentalnih poremećaja: napadi panike, anksioznost, depresija i PTSD, poznat kao Vijetnamski sindrom. Psihopatologija je nešto što je prisutno i kada nema kolapsa u saobraćaju, i ona je važna kada govorimo o mentalnom zdravlju.

Reklame

Kako trenutno stanje u gradu utiče na pojedince koji već imaju problema sa mentalnim zdravljem?

Problem mentalnog zdravlja podrazumeva da su ovi poremećaji veoma česti, jedan od najčešćih poremećaja je depresija, za koju se trenutno smatra da će do 2020. godine postati drugo najmasovnije oboljenje na svetu. Zbog toga ćemo primat dati depresiji.

Depresija predstavlja stanje koje i inače otežava sve aktivnosti, tako da je u kolapsu u saobraćaju depresivan čovek onesposobljen da crpi više ionako izlapele izvore energije. Takve osobe već imaju minimum energije, i verovatno će način na koji se danas odvija saobraćaj dovesti do toga da ostane kod kuće i da odloži sve svoje obaveze koliko god da je to moguće, zato što je to za takve osobe ionako težak posao, a kolaps u saobraćaju ga čini i nemogućim.

Napad panike je jedan od čestih poremećaja koji se danas javljaju - oni se javljaju u kriznim situacijama u životu i naizgled dolaze ni od kuda, i deluju kao da je u pitanju srčani udar, te okruženje često zove hitnu pomoć, iako nije potrebna, jer je u pitanju poremećaj psihosomatskog porekla koji se leči terapijom, a ne ukazivanjem hitne pomoći.

Jedan od razloga zbog kojih se ljudi ne kreću upravo su napadi panike - neko ko je doživeo napad panike jako se boji da će mu se tako nešto desiti dok je na ulici, i onda svoja kretanja pogotovo odlazak u prepun autobus izbegava, te na ovaj način može nastati socijalna anksioznost, koja predstavlja strah od toga da će nam se nešto neprijatno desiti dok smo okruženi nepoznatim ljudima. Možemo i sami zaključiti kako se oseća neko kada zna da je zaglavljenost u autobusu garantovana i da brzog putovanja nema. Ovakvi ljudi se boje da će im pozliti pred nepoznatim ljudima, da će imati vidljive simptome, ili u najgorem slučaju, da će pasti u nesvest, a da neće moći da izađu iz autobusa.

Reklame

Kao neko ko je u psihoterapiji, mogu da kažem da je najčešći uzrok dolaska na terapiju upravo anksioznost. Anksioznost je floating fear, lebdeći strah nepoznatog uzroka. Nešto što je stanje opšte uznemirenosti, koja je sigurno isprovocirana još i takvim neprijatnim i neizvesnim situacijama, kao što su sati provedeni u autobusu. Ovako nešto neprijatno je i nama koji eventualno i nemamo takve senzacije, a kamoli onima koji imaju izuzetno uznemiren organizam i strepnju da ne budu u takvim situacijama produženo.

Na našoj Instagram stranici nalazi se detaljan opis svih ovih fenomena, a zajedničko im je to što umanjuju kreativno i samouvereno suočavanje sa situacijama. Svako od nas ima neki način da se izbori sa stresnom situacijom. Samouverenost i samoefikasnost podrazumevaju da je pojedinac svestan da je sposoban da se nosi sa situacijom; rezilijentni ljudi su oni koji mogu izdržati gotovo nemoguće situacije, a da ih to ne košta zdravlja; oni mogu pomoći, svesni su okoline i problema u kome se nalaze. Problemi mentalnog zdravlja, sa druge strane, podrazumevaju da je osoba usmerena samo na to što je negativno, stalno misle da ih svi posmatraju i da su vidljivi u svojoj neadekvatnosti, što je jedan od uzroka zbog kojih su situacije poput kolapsa u saobraćaju toliko uznemiravajuće za one koji imaju neki od ovih mentalnih problema.

Šta možemo učiniti kako bismo umanjili nivo stresa koji osećamo iz ovih razloga?

Reklame

Danas su na svim mrežama vrlo popularni stavovi pozitivne psihologije, koja je nastala u Americi, od strane čuvenog Selidžmena. On je počeo da se bavi problemima zdravih ljudi, i sročio je definiciju šta je to srećan čovek, i šta je to sreća. Došao je do raznih odličnih uvida koji su naučno zasnovani, a oni su se posle putem reznih life coach-eva i popularizatora psihologije proširili na to što se sada zove positive thinking.

Mnogi američki psiholozi posavetovali bi vas da u ovakvim situacijama koje su nemoguće posegnete za unutrašnjim svetom, koji podrazumeva pravilno disanje, koliko god da je ono stravično bilo u autobusu u Srbiji - važno je da ne prestanete da dišete, da kad izađete iz autobusa ubrzate korak, da obratite pažnju na disanje; da nabavite slušalice i da slušate neki odličan podkast kojih sada ima toliko, i koji su tako sjajni i korisni, i da usmerite pažnju na sebe za to vreme koje već morate provesti u prevozu.

Ponesite neku knjigu, pa da zaličimo na čuveni moskovski metro, u kome ljudi zapravo čitaju. Uradite bilo šta što unapređuje zdravlje; evo lično sam danas slušala klasičnu muziku sat i po vremena vozeći se od Zemuna do Slavije, i doživela sam tih sat i po vremena kao sjajno vreme za koncert.

Hvala, Majo.