Hrvatska kantautorka Irena Žilić će u subotu, 14. maja po treći put nastupiti u Beogradu, ovaj put u novom prostoru “Elektropionir”, a cena karte za ovaj događaj iznosi 400 dinara.
Nakon debi izdanja “Days of Innocence” iz 2012, Irena je pre godinu dana izdala i album “Travelling” koji je dodatno skrenuo pažnju na ovu mladu autorku amerikana pravca u regionu.
Videos by VICE
Na koncertu će kao specijalni gost nastupiti i Jovanović, a program počinje u 21h.
Mi smo sa Irenom popričali o predstojećem koncertu i njenom stvaralačkom procesu.
VICE: U kom sastavu ćeš nastupati u Beogradu?
– U Beogradu ću nastupiti kao i na dosadašnjim nastupima dio set liste sama, a dio sa Ivanom Žabkar na violini.
Kako si počela da se baviš muzikom, da li pored gitare sviraš još neki instrument?
– Zapravo je sve krenulo sa gitarom koju sam dobila u srednjoj školi. Kasnije sam krenula i na satove pjevanja i zanemarila gitaru na određeno vrijeme, a vlastitu muziku sam od početka radila ali jako, jako rijetko i neredovito. To su više bili oni generički pjesmuljci koji nastaju prije nego što uopće naučiš nešto o vlastitoj kreativnosti. Ne sviram druge instrumente, iako neke osnove na klaviru znam, ali bih ga htjela naučiti i uistinu svirati, i uz njega bi volila znati svirati bas i trubu.
foto: Jure Živković
Kako izgleda tvoj stvaralački proces, da li prvo krećeš od reči ili od muzike kada praviš pesmu?
– Iskreno ovisi i obje opcije su do sada postojale. Ono što je uvijek osnova pjesme je ideja, emocija koja onda najčešće neko vrijeme sazrijeva i može izaći ili u obliku teksta ili zvuka. U svakom slučaju muzika može biti okidač za tekst, i obrnuto. Npr. novije pjesme koje sam radila su uglavnom nastale prvo kao tekstovi ili nerezrađene ideje teksta, a onda kasnije je došla muzika.
Nastupala si na malim, ail i na velikim binama, šta ti više prija, puno publike ili intimnija atmosfera?
– Mislim da se intima može postići i sa nešto većom publikom, pa ne bi nužno razdvajala veće koncerte kao manje intimne. Nije mi problem ni jedna vrsta nastupa ako nemam veliku tremu tj. ako je ona reducirana na minimum, ali ono što mi zna biti manje ugodno je ako je publika toliko blizu da imaš osjećaj da su dio tvog osobnog prostora.
Kantautori koji nastupaju u svedenijim sastavima ili samostalno ponekad imaju problem sa preglasnom publikom, da li si imala takva iskustva?
– Znalo se dogoditi da čujem razgovore ljudi u publici dok nastupam, ali rijetko jer me uglavnom spasi monitoring na stage-u . U takvim situacijama mi je ključno da sebe čujem dovoljno glasno pa me onda ne smeta toliko žamor. Srećom nije mi se nikad dogodilo da ne mogu izvesti koncert zbog toga.
foto: Jure Živković
Kada bi mogla da biraš da li bi više vremena provodila na bini ili u studiju?
– U studiju. Ili još radije doma jer je to mjesto gdje većinom radim muziku.
Uskoro nastupaš u Lisinskom, u kom sastavu ćeš biti za taj koncert?
– Na koncertu u Lisinskom će mi se osim Ivane na nekim pjesmama pridružiti i San Mikulec na gitari i basu.
Iskustva mnogih mladih bendova sadašnjice kažu da je jedini način za zaradu čest odlazak na dugačke turneje. Kako ti podnosiš takva putovanja i da li bi želela da živiš “na putu” ?
– Nisam doživjela takva duga putovanja, pa iskreno nemam ni iskustvo za podijeliti po tom pitanju. Mislim da je to nešto što može biti dosta naporno, ali isto tako i interesantno jer je pomak od neke svakodnevice. Pretpostavljam da bi mogla tako živjeti s vremena na vrijeme.
Čime se baviš pored muzike?
– Što se tiče posla, radim u struci, u laboratoriju. Muzika i posao su trenutno glavne preokupacije.
Hvala Irena!
Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu
