VICE vodič za London

Photo by Jamie Lee Curtis Taete

Po mnogo čemu, London je najgori grad na svetu. Preskup je, okrutan, ogorčen i sladunjav do odvratnosti. Ali zbog mnogo toga je i najbolji: kulturni centar u kome ljudi odlaze na spavanje stvarno jebeno kasno, izmišljaju nove vrste plesne muzike iz sata u sat, i gde su, u proteklih 20 godina, konačno shvatili kako se sprema ukusna hrana. Gejeve cenimo, rasiste preziremo, a volimo i da popijemo. Ali takođe mnogo cenimo tajkune, preziremo društvenu pokretljivost i volimo da pijemo na detinjastim, korporativnim uličnim festivalima. U svakom slučaju, ovo je vodič za dobre strane grada (i neke usrane).

Photo by Will Coutts

GDE SE ZABAVLJATI

Videos by VICE

Bussey Building, Peckham

133 Rye Lane, SE15 4ST

Bussey je bar, koncertni i galerijski prostor smešten na četiri sprata, ali je najpoznatiji kao klub koji dozvoljava najraznorodnije muzičke žanrove. Ulaz je obično manje od pet funti, svi su lepi, a prostorija za pušenje je veća nego u drugim klubovima. Ako imate sreće, vaš boravak će se podudariti sa žurkom Soul Train, veče diska i hausa dobrih vibracija koju Bussey organizuje dvaput mesečno. Osećaj je sličan kao da si se drogiran zaglavio na parkingu nekog venčanja, čak iako se nisi drogirao. Obližnja alternativa je Canavan’s, bilijar klub sa karaokama, koji je nedavno dobio novo ozvučenje, a tamo se skupljaju stariji Irci koji ne znaju šta je to feminizam. Tamo jednom ili dvaput nedeljno organizuju Ritam sekciju, prvu žurku koju bi trebalo posetiti kada se dođe u London.

Dance Tunnel, Dalston

95 Kingsland High Street, E8 2PB

Od svih brojnih podrumskih klubova u Dalstonu, a ima ih mnogo, Dance tunnel je verovatno najbolji, zahvaljujući svemirskom ozvučenju. Smešten je ispod picerije Voodoo’s Ray (nemojte tamo da jedete, pica je skuplja od ratnog sukoba). Tamo ćete čuti najbolji novi haus, tehno, kao i ostale podvrste plesne muzike koje još nisu imenovane, tokom večeri koje se zovu Trouble Vision, Principals, i FWD.

Corsica Studios, Elephant & Castle

4/5 Elephant road, SE17 1LB

Smešten iza propalog tržnog centra na kružnom toku Elephant & Castle, Corsica uglavnom nudi haus i tehno od kojih vam prokrvari nos. Ali zavisno od večeri, tamo možete čuti i grajm, disko ili onu gitarsku muziku o kojoj bi novinari časopisa Wire pisali kada bi im neko pretio pištoljem. Njihova programska šema garantuje da plesni podijum uvek ostaje plesni podijum, a ne samo mesto gde je smešten didžej da vrti ploče na godišnjem okupljanju majki, a katastrofalni toaleti drže japije podalje od kluba. Niže niz ulicu nalazi se pekara koja je otvorena non-stop, što je dar od boga u nedelju u pet ujutru, kada shvatite da ste od petka popodne jeli samo žvake.

Oval space, Bethnal Green

Oval, 29-32, E2 9DT

U osnovi, ovo je samo jedna velika, prazna pravougaona soba, ali svaki promoter kog angažuju, obično uspe da je napuni. Što se tiče muzike, bolje bi vam bilo da proverite program, jer se događaji stalno smenjuju. Ali ako vam je draže da nemate pojma na šta ćete naići, onda samo napred jer, teško da ćete se razočarati. Jedan profesionalni savet: nemojte da kačite fotografiju zalaska sunca iza obližnjeg merača za gas na Instagram, jer to je već jedna od najfotografisanijih stvari u Londonu, pored Big Bena i groznih grafita na Brik lejnu.

Photo by Jake Lewis

Boiler room

Pre nekoliko godina, ideja da preko neta gledaš nekog didžeja je bila jebeno apsurdna, ali Boiler room je sve to promenio. Ako volite lepe devojke u vrećastoj hip-hop odeći, lepe momke sa hipsterskim frizurama, kao i najbolje didžejeve na svetu, onda bi definitivno trebalo da pogledate o čemu se tu radi.

Plan B, Brixton

418 Brixton road, SW9 7AY

Dobar je za garaž, denshol i rege, kao i za najbolje haus didžejeve u južnom delu Londona. Nema nikakve veze sa reperom, kao i pilulom za dan posle istog naziva.

Birthdays, Dalston

33/35 Stouk Newington road, N16 8BJ

U 2014. malo ljudi gleda bendove uživo, ali Birthdays uvek angažuje one prave. Didžejevi i emsijevi koje dovode takođe nisu za bacanje, a zajedno sa Dance Tunnel imaju najbolje ozvučenje u istočnom delu Londona. Iznad su bar i restoran, tako da, ako se umorite od skakanja u podrumu, možete da odete gore i pojedete pomfrit sa sirom i umakom, pečenu piletinu, ili šta god da prave tog meseca.

Fabric, Farringdon

77a Charterhouse street, EC1M, 6HJ

Prema ovom klubu imam ambivalentan odnos, jer je u suštini super, ali bez euforije. Bilo kako bilo, s obzirom da je to prva stanica svakog hodočasnika u London, i zato što imaju ozvučenje koje može da vam izazove unutrašnje krvarenje, vredi ga obići. Ulaz je skup, cene pića su prava pljačka, a stepenište je prepuno Italijana koji balave. Ali sa njihovim izvođačima nema zajebavanja, i to je bez sumnje najbolje mesto u prestonici na kojem možete da gledate tridesetpetogodišnje marketing menadžere kako do krvi grizu gornju usnu dok sviće zora, a didžej Hype završava svoj trihiljaditi dvosatni set u glavnoj prostoriji.

Photo by Bruno Bayley

KOJI JE FAZON SA DROGAMA?

Britanija se može pohvaliti najvećom stopom konzumacije kokaina, ketamina i opijata u Evropi, a svi smo se zakleli da ćemo pušiti što je više moguće trave i gutati što više MDMA da bi nam i naredna godina bila berićetna. Vest da šmrčemo toliko koke da se njeni tragovi mogu naći u vodovodu ispunila nas je građanskim ponosom i nije nas nimalo šokirala.

Britanici su uvek voleli da se razvaljuju, ali kako je London s godinama postao otmenije mesto za uživanje, konzumiranje kokaina je postalo sumanuto. Većini ljudi u gradu ga dostavljaju, ali ima ljudi koji obilaze pabove i klubove i nude ga. U krajevima kao što su Camden i Brixton, ljudi idu gore-dole i nude svoju robu, radosno govreći svima koji hoće da ih slušaju da je ono što drže u ruci baš ono što kupac želi. Niko ko u Londonu živi duže od 45 minuta ne razgovara sa takvima.

Ovde mnogo ljudi uzima i ketamin, ali niko ne zna zašto. Ne moraš da budeš genije da bi shvatio da nije previše zabavno upasti u rupu ispred Burger kinga u Pekamu, a i bešika može da vam eksplodira ako ga uzmete previše. Osim na gej orgijama, meta je vrlo malo, a izgleda da više niko ne šmrče spid. Mefedron je bio na uzlaznoj liniji kada je izgorela ona hemijska fabrika u Kini i niko nije mogao da nađe MDMA, ali otkako se „mendi” vratila, svi su, osim nekih gejeva i ponekog studenta, zaboravili da je mefedron ikada postojao. Halucinogeni nisu toliko vidljivi, pošto je čitav London kao jedno ogromno zatvorsko dvorište, što će reći, nije najbolje mesto na svetu da ljubiš nebo.

Kao u svuda, mnogo ljudi ovde puši travu. Većina dilera se drži skanka od koga padaš u komu, ali, vrlo uopšteno govoreći, oblast oko Ladbroke Grove je dom trave sa Tajlanda i Jamajke, a u južnom Londonu hašiša ima na tone. Takođe ima i mnogo radnji u kojima prodaju travu ispod tezge, ali naravno da neću otkriti njihove lokacije, jer nisam inspektor za narkotike.

Naravno, koliko god da se drogiramo, to je i dalje veoma nezakonito. Čak iako će ti većina izbacivača u klubovima pre baciti ili konfiskovati štek nego što će te prijaviti policiji, policajci imaju pravo da te zaustave i pretresu, i dešava se da ljudi na kraju završe sa kriminalnim dosijeom zbog posedovanje droge.

Photo by Jake Lewis

POLITIKA, PROTESTI, I KOLIKO SU ZAPRAVO SVI OVDE RASISTI?

RASISTI I ODSUSTVO RASISTA

London je zapanjujuće uspešan simbol kulturne integracije. Na nedavnim evropskim izborima, Partija za nezavisnost Britanije, UKIP, koja propoveda opasnosti od masovne emigracije, bila je najmanje uspešna ovde u prestonici, gde masovna emigracija preovladava.

Ipak, svuda ima idiota, i otkako je neki ludi fundamentalista ubio vojnika Lija Rigbija vičući nešto o džihadu, antimuslimanska ekstremna desnica pokušava na mala vrata da se vrati u London. Za sada je to dovelo samo do kvazireligioznog rata za teritoriju između nekih kretena koji su bili u “Engleskoj ligi za odbranu”, a sada se nazivaju “Britanija na prvom mestu”, i pratnje Andžema Čudarija, radikalnog muslimanskog verskog vođe. Naš film o tome možete da pogledate ovde.

Generalno gledano, ekstremne desničarske i nacionalističke partije kao što su BNP i EDL nemaju mnogo uspeha u Londonu; iako trenutno postoji anti-evropska atmosfera u zemlji, ovo je multikulturalan grad, i lepo mu je tako. S vremena na vreme, desničari odluče da održe neki miting, ali antifašisti bez greške dolaze u podjednakom broju da ih spreče. Ove ljude obično pohapse. Na primer, prošlog septebra je uhapšeno 286 antifašističkih demonstranata u Whitechapelu, kada su pokušali da spreče EDL da promarširaju opštinom Tower Hamlets. Mnogi su ovo protumačili kao pokušaj gradske policije da obeshrabri ljude da svoje nedaće iznose na ulici.

Photo by Henry Langston

Ljudi različitog kulturnog nasleđa mogu sasvim solidno da se slažu, ali to ne znači da su svi jednaki. Manifestacije rasizma uglavnom su rezervisane za usamljene bundžije u javnom prevozu, kao i za tribine stadiona nekih fudbalskih klubova, ali mnogo je verovatnije da će vas policajci zaustavljati ako ste tamnoputi. Štaviše, u celom engleskom društvu preovlađuje nepisano pravilo da, nekoliko decenija otkako je počelo useljavanje, i uprkos popularnim feminističkim blogovima, skoro svime i dalje upravljaju beli ljudi sa penisima i akcentom srednje klase. Jedino mesto gde ovo nije slučaj je opština Tower Hamlets, gde je kontroverzni predsednik opštine Luftur Rahman stvorio enklavu u kojoj je mnogo lakše naći pristojan posao ako ste iz Bangladeša.

Pomalo ironično, zahvaljujući svoj toj emigraciji, gomila Poljaka neonacista se smestilo u prestonici. Zovu se Jednoczeni Emigranci Londyn (što znači „ujedinjeni emigranti Londona”, za one koji nikada nisu videli da neko na ovakav način ređa suglasnike), i uglavnom vise po Tottenhamu, noseći majice sa natpisom „krv i čast”. Nedavno su se pojavili na jednom porodičnom muzičkom festivalu i izboli nekoga nožem, što je, naravno, idiotizam, ali generalno ih je lako izbeći, a ima i mnogo antifašista, koji trenutno nastoje da ih nateraju da zauvek odjebu.

Sve to na stranu, glavna politička borba u Londonu ovih dana se vodi oko toga da li običan svet uopšte više može sebi da priušti da živi ovde. Uz kirije koje su tolike da mogu samo da služe za zabavu kućevlasnika, malu sektu pokvarenih bankara i prekomorskih naftnih tajkuna, sve više ljudi biva izbačeno iz stanova i primorano je da se preseli u predgrađa. Uprkos ovome, skvotovanje više nije toliko često kao šezdesetih godina, možda zato što je od pre dve godine postalo prestup.

Photo by Henry Langston

PROTESTI

Sada već davne 2010. godine, izgledalo je kao da Londonu predstoji sjajan period društvenih previranja, ali su na kraju su svi odustali i otišli u Pret na ručak. Studenti su se organizovali da bi protestovali protiv podizanja školarina, i tokom jedne uzbudljive zime je to donelo seriju mitinga i nemira koji su dostigli sumanuti nivo nevaljalosti kada su demonstranti zauzeli i demolirali sedište Torijevaca. Bilo je, na neki način, urnebesno smešno, ali neko je umalo ubio policajca protivpožarnim aparatom. Naš film možete pogledati ovde.

Vremenom su svi protesti prestali, i ljudi su uzbuđeno počeli da govore o tome kako su đaci koji su učestvovali u ovim protestima sada možda ispolitizovani i kako London više nikada neće biti isti. Bilo kako bilo, ono što se zaista dogodilo je da su se svi satima smrzavali po snegu, što nije nateralo vladu da promeni odluku. Posle ovog brutalnog antiklimaksa, pokret je ostao bez vetra u jedrima, i sada na učenike ponovo gledaju kao na mlade, bezobrazne drkadžije.

Ovih dana, protesti su uglavnom tihi i mrzovoljni, i policija na konjima ne oseća potrebu da interveniše. Ali čak i kada ovde postane zajebano, to nije ništa u poređenju sa mnogim evropskim zemljama. Nema suzavca i policija ne ispaljuje gumene metke na ljude. Londonski gradonačelnik Boris Džonson je upravo doterao nešto vodenih topova iz Nemačke (hvala Nemci!), ali još mu nije dozvoljeno da ih koristi . Stoga nam, za sada, ostaju samo stari dobri pendreci i još sakupljanja dobrovoljnih priloga, što je mnogo gore od suzavca, jer traje satima.

Najraširenije proteste koji su obeležili 2011. godinu izazvali su nemiri kada je policajac ubio Marka Dugana. Neki to tumače kao proteste protiv konstantnog maltretiranja policije najnižih slojeva stanovnika grada, a drugi prilikom za pljačku, sami izaberite šta je. Ali kazne su bile žestoke. Četiri godine zatvora zbog statusa na Fejsbuku koji poziva na pobunu koja se nikada nije dogodila, na primer. Sva je prilika da se to uskoro neće ponoviti, što je verovatno dobro za sve, osim za novinare.

Photo by Bruno Bayley

GDE JESTI

St John, Farringdon

26 St. John street, EC1M 4AY

Na prvi pogled, agresivno britanski jelovnik Sent Džona, na kome je koštana srž i bubrezi, izaziva nagon za povraćanjem. Ali činjenica je da je ovo jedan od najboljih restorana u Londonu, bilo koje kuhinje. Nažalost, učiniti iznutrice slasnim je retka veština, i to se odražava na cene. Ali za razliku od ostalih restorana u Londonu, ovde dobijate pravu stolicu umesto prevrnute gajbe za pivo, tako da vredi.

Needoo Grill, Whitechapel

87 New road, E1 1HH

U Whitechapel-u postoji legendarna pundžabi rupa po imenu Tajabs. Toliko je legendarna da svi u Londonu znaju da oni prave jedan od najboljih karija u zemlji, što znači da je red za čekanje na sto uvek ogroman. Iz tog razloga, pametni ljudi idu iza ugla u Needoo Grill. Skoro da je jednako dobar, a ne morate sat vremena da čekate na red. Vodi ga prebeg iz Tajabsa, tako da nije čudno da je u pitanju umanjena verzija najboljeg restorana koji nudi kari u Londonu.

Bone Daddies, Soho

31 Piter street, W1F 0AR

Kako London poslušno prati šta se događa u Velikoj jabuci, restorani sa japanskom supom „ramen” regularno niču. Većina njih je načičkana u kulinarskoj mreži Sohoa. Ovde možete naći „udon” u „Koji”, ramen za poneti u Šoriju Go, i nekoliko finih korejskih restorana, na samo par minuta od Tottenham Court roada. Ali Bone Daddies nudi najbolje čorbe, kao i pouzdane dodatke, kao što su karage, japanska pohovana piletina, i chahu svinjetina. Samo pokušajte da ignorišite neudobne stolice i napornu rok muziku za dede koji puštaju. Ovo mesto nije za mamurne.

Negrill, Brixton Hil

132 Brixton Hill, SW2 1RS

Budimo realni: većina ljutih jela nije ukusna. I pored svih tih divnih ukusa i hranljivosti koje svaki vindalu nudi, možda je jednostavnije da platite nekom Indijcu 25 funti da vam električnim pištoljem sprži čmar. Ali stvari ne moraju uvek da budu takve; otkrijte to i sami tako što ćete posetiti Negril, jamajčanski gril koji se nalazi na vrhu Brikston Hila. Za razliku od većine restorana sa pogledom na autoput, Negril je strava, a konobari ne izgledaju kao ubice. Podelite njihov specijalitet kuće: dva parčeta piletine u sosu, bokvica, pirinač i grašak, kupus salata, riblji kroketi i pomfrit. I ponesite svoju bocu ili limenku, da biste napravili primirje između njihovog neverovatnog ljutog sosa i hladnog, ledenog piva.

Mangal 2, Dalston

4 Stoke Newington road, N16 8BH

To je čuveni turski restoran u istočnom Londonu, sa sjajnom hranom, a i Gilbert i Džordž jedu tamo svako veče. Ali najvažniji su njihovi postovi na Tviteru, na primer: „Danas je Parada ponosa. Danas je i Dan armije. Kao i prvi dan Ramazana. Gej vojnici muslimanske veroispovesti su sigurno oduševljeni”. Ili: „Čovek koji nosi majicu firme Mumford and Sons ulazi da naruči jelo za poneti. Govori i ponaša se kao potpuni kreten, što je bilo i za očekivati”. A ko bi ovo mogao da zaboravi: „Da li ponekad žudite za prljavim, sočnim kebabom posle noćnog izlaska? Pravim, gadnim donerom kada ste pijani? Da? Onda odjebite”. Kada čoveku dosade tvitovi Mangala 2, dosadio mu je život.

Silk Road, Camberwell

Camberwell Church street 49, SE5 8TR

Ovaj kineski restoran u Kambervelu smatraju za jedan od najboljih u gradu. Ali izgleda kao prava rupčaga, što će novopridošlicama otežati potragu za njim. Ne očekujte stoljnjake, konobare koji govore engleski ili slatko-kiselu svinjetinu. Ali ako želite da isperete svoj organizam ogromnim količinama svežeg čilija, neuobičajenim delikatesima, ražnjićima na žaru, kao i beskonačnim bocama piva Cingtao, onda je ovo mesto za vas. Ne očekujte da vam daju sto za desetoro kada se pojavite, jer je popularan. Savet: Jedna porcija svinjskih papaka je dovoljna za veliku grupu, tako da ne preterujte.

Photo by Bruno Bayley

ŠTA JEDU LOKALCI?

Kompletni engleski doručak

Mi Britanci nismo čuveni po hrani, i to prihvatamo. Ali ipak, i dalje smo bolji od svih kada je u pitanju doručak. Pravi engleski doručak je celokupan obrok koji čine kobasice, slanina, pasulj, jaja, tost i raznoliki dodaci, kao što su, na primer, krvavice, a sve se to spira čajem s mlekom. Možete da spiskate deset funti na engleski doručak sa svežim travama kelja ili hlebom bez glutena, ali ako želite da probate pravu stvar, The Regency u Pimlikou oličava izumiruću vrstu autentičnih holesterolskih jazbina. Ili možete da odete do njegove konkurencije u East Endu, E Pelicci, gde je hrana manje ukusna. E Pelicci je čuven po tome što su u njega često dolazila braća Krej, ali sada je pun građevinaca, službenika i zaposlenih na Kapital FM radiju. Ako, pak, imate pristupa kuhinji, napravite ga sami (na kraju krajeva, sve te Tesco prodavnice pored kojih prolazite svaki dan imaju sve što vam treba odmah na ulazu).

Marinirana i začinjena piletina

Karneval na Notting Hillu jedna je od najboljih uličnih zabava na svetu, a kamoli u prestonici. Ali ako niste okoreli zapadni Londonac, možda će vam se dogoditi da provedete vikend karnevala proklinjući ovu piletinu koju ste kupili i pojeli na prečac dok u panici tražite gde da se olakšate. Na sreću, u Jam Jamu u Ladbroke Groveu , koji su specijalizovani za nju, u Jerk City u Sohou, kao i u već pomenutom Negrilu, možete da uživate u ovoj piletini tokom cele godine, bez straha da će vas preterano revnosan policajac oprljiti zato što ste se olakšali u telefonskoj govornici.

Nedeljno pečenje

Jedno od osnovnih nedeljnih obeležja britanske kuhinje: pečeno meso sa krompirima, nadevom, povrćem, sosom i jorkširskim pudingom. Ovih dana, svaki pab koji na svojoj tabli ima ispisani neki motivacioni citat ponudiće vam pečenje za oko 15 funti (što je nezamisliva svota, s obzirom da se kuvanje sastoji od seckanja i uključivanja rerne). Ne morate dugo da ga tražite, ali kada ga nađete, samo znajte da tanjir mora da bude pretrpan. Ovo nije suptilan obrok. Naravno, ostvarenje sna je da sami sebe pozovete u nečiji dom na pečenje, i ostatak dana provedete u izmaglici prdeža i nedeljnih novinskih dodataka. Srećom, London je pun prijateljski nastrojenih ljudi. Samo zakucajte nekome na vrata, tražite ručak i oni će vam pokazati put do kuhinje.

Tika masala piletina

Indija ima značajno mesto u engleskoj predstavi o sebi, od užasa carstva, do izvoznih prednosti industrijske revolucije, preko indijskog prihvatanja kriketa i britanskog prihvatanja indijske hrane. Piletina tika masala je jedno od najpopularnijih jela sa karijem ovde. Crvena je, kremasta, kuhinjski snobovi je gledaju sa nipodaštavanjem, a izmišljena je ovde. U suštini, to je Hajncova supa od paradajza među karijima. Takođe je i izvrsna, i kada vam kaplje sa nana, isflekaće vam taj džemper od 700 funti kreatora Nasira Mazara koji ste kupili u bunilu, pročitavši časopis i-D.

Sendviči na Brik lejnu

Ako ste pijani i kasno je, najverovatnije ćete pojesti hranu koju je napravio neko ko ima avangardan koncept jestivosti. Možda ćete izabrati kebab koji će vam doslovno napraviti totalno sranje u stomaku, ili ćete pojesti pečenu piletinu koja će vam promeniti PH vrednost kože. Ali ako ste iole blizu Brik lejnu, zaboravite na to. Umesto toga, idite u bilo koju od dve susedne sendvičare, naručite dva sendviča sa usoljenom govedinom i jedan sa lososom i krem sirom, i elegantno odjezdite odatle, kao vrstan poznavalac dobre brze hrane, što sada i jeste.

Kebab koji će vam najbukvalnije napraviti totalno sranje u stomaku, ili možda pečena piletina koja će vam promeniti PH vrednost kože

Zato što su prilično dobri, u stvari.

Photo by Jake Lewis

GDE PITI

Soho

Soho je lavirint koji se opire urbanoj džentrifikaciji sa većim uspehom nego najveći deo Londona. Ako želite tu da se napijete, lanac Sam Smith’s ima mnogo lokala u ovoj četvrti. Oni su jedan od poslednjih zaista nezavisnih lanaca pabova koje drže pivare u gradu, i iako tamo ne možete da očekujete brendirana piva, pa čak ni koka-kolu, možete da očekujete da ćete dobro pivo platiti zapanjujuće malo. Glasshouse Store u ulici Bruer je mračni podrumski bar, ako ste u tom fazonu, a John Snow je dobar da ispred njega stojite po sunčanom danu, ako iz nekog razloga želite da se družite sa kuririma na biciklima. Cross Keys je sastajalište gojaznih masona, i dekorisan je svakakvim đinđuvama, kao što su mesingani šlemovi za rojenje i sličan krš. Pokušajte da ga izbegavate između 5 i 7 popodne, jer će, kao i svi pabovi u gradu, biti prepun gradskih govnara

The Old Blue Last, Shoreditch

38 Great Eastern Street, EC2A, 3ES

Ovo je naš pab. Mi smo njegovi vlasnici. Zove se The Old Blue Last, i najbolji je jebeni pab na celom jebenom svetu. Ima tri nivoa, nalazi se na mestu prvog Šekspirovog pozorišta, stariji je od Amerike, organizuje koncerte (svi su tu nastupali, i Amy Winehouse , i Lil’ B, i Arctic Monkeys, i Wiley), na gornjem nivou je tajni šank, blizu je naše redakcije, i trebalo bi da dođete (ali molimo vas, ne kradite nam čaše, i ne kenjajte u našim toaletima). Sve o njegovoj sramnoj istoriji možete saznati ovde.

Holy bush, Hampstead

22 Holy Mt, NW3 6SG

Nekada davno, Hamsted je bio pun ljudi kao što su bili Džon Kits i lord Bajron. Onda je bio pun ljudi kao što su bili Ričard Barton i Piter Kuk; onda je bio pun fudbalera Arsenala; a sada je potpuno pukao, i krcat je ruskim tajkunima koji naručuju žene preko ajpeda, a njihove leševe bacaju u hamstedsko jezerce. Bilo kako bilo, i dalje nema ništa bolje nego krenuti u šetnju Hitom i završiti mrtav pijan u najtišim ulicama Londona.

Photo by Bruno Bayley

Queen’s head, Stockwell

144 Stockwell road, SW9 9TQ

Fat white family je trenutno najuzbudljiviji živi bend u Londonu, a ovo mesto im je baza u kojoj sviraju, razvaljuju se i kuju planove protiv japija koji trenutno marljivo rade na tome da Brikston pretvore u džinovski komad italijanskog sira. Mrzeće nas zbog toga što smo njihov dom stavili u turistički vodič, ali ako postoji jedno mesto u Londonu gde možete videti čoveka koji vrišti i vrti kitu dok bubnjara gađa krilom, to je ovo mesto.

Clerkenwell

To je čudan polusvet, pun japija, otmenih piljara i ostalih stvari vrednih prezira, ali ako vikendom odete u Klerkenvel, možete da uživate u nekim od najboljih pabova u gradu. Three kings ima sjajno ime i sjajan logo, a ako je sunčano, možete da uzmete kriglu piva i odšetate u crkveno dvorište preko puta. Siguran sam da je to zabranjeno, ali mene niko nikada nije zaustavio. Iza ugla odatle, The Jerusalem tavern ima neki šmek četrnaestog veka i naslanja se na sopstvenu pivaru, tako da ne, tamo ne možete da dobijete jebeno Fosters pivo. Gunmakers je još jedno sjajno prastaro pojilo. Tu su još i Betsey Trotwood, Ye Old Mitre… Štaviše, ima ih suviše da bismo ih sve pobrojali, samo ignorišite Crown, tu je atmosfera nekako drkadžijska.

Frank’s Cafe, Peckham

95 Rye Lane, SE15 4ST

Ovo mesto je otvoreno samo u letnjim mesecima, što je dobro, jer se nalazi na potkrovlju višespratnog parkirališta, i izgledalo bi prilično jadno u decembru. To je verovatno i jedini bar/galerija/restoran u Londonu koji ima i izvrstan pogled na grad, i koktele koji koštaju 7.50 funti, što će reći duplo manje nego na drugim mestima na krovovima. Jedina začkoljica je u tome što tamo mora da se ode rano, odmah posle posla ili, ako ste nezaposleni, odmah po završetku Tipping pointa, jer je krcato već u pola sedam, a njihova politika oko toga koliko ljudi može da stane unutra je prilično striktna.

New Cross

Iako se New Cross sastoji uglavnom samo od autoputa sa par kebab restorana i hrišćanskih knjižara sa strane, ipak ima neke dobre pabove. Hobgoblin ima meni najdražu baštu u Londonu, i obično je pun studenata umetnosti, što može biti i dobro i loše, u zavisnosti od toga koliko vam je stalo do interkontekstualnosti i mikroetnografičkog diskursa. Takođe, Shia La Beouf se ovde dvaput potukao. Ako vas ovaj Venov dijagram lepe umetnosti i skandala sa poznatim ličnostima ne uzbuđuje, idite u Royal Albert na kvalitetno pivo i pouzdanu pabovsku hranu, ili u Marquis of Granby na bilijar, jeftino pivo i rasprave sa starijim ljudima.

Clapton FC

The Old Spotted ground, Upton lane 212, Forest gate E7 9NP

Očigledno je da ovde svi vole fudbal, ali suočimo se s činjenicama, Premijer liga je i smišljena za gledanje na televiziji. Trebalo bi već jednom da je celu presele u Oman. U njenom odsustvu, provodićemo više vremena gledajući lokalne klubove i pokrenućemo anarho-sindikalne ultra navijačke grupe, kao što su uradili u Kleptonu, a zatim u Daliču (na veliko iznenađenje fudbalera, koji pre toga nikada nisu videli ni nekog anarhistu, ni navijača).

Photo by Jamee Lee Curtis Taete

GDE ODSESTI

Živeti u centralnom Londonu je kao srati na hiljade funti u kofu koja ti stalno govori da odjebeš u neku zgradurinu u petoj zoni metroa. Kao takvima, pomoć oko plaćanja kirije nam je veoma dobrodošla, tako da svi volimo AirBnb, servis za iznajmljivanje smeštaja. Stanovi su majušni, ali možemo sa sigurnošću da garantujem da će supermarket Tesco biti odmah tu, iza ugla.

Ovde su najveći problem Australijanci. Oni su naši ogromni, zgodni, neotesani rođaci, i naši hosteli su ih prepuni, i često povraćaju na prestrašene Japance. Ako tražite krevet u smeštaju gde biste mogli čak malo i da odspavate, Palmers lodge je dobra pogodba (kreveti su od 19 funti za noć). Njihove dve lokacije (u Svis Kotidžu i Hilspringu) malo su udaljene od centra grada, ali oni to nadoknađuju čistoćom, besplatnim vajerles internetom, i mirom koji osetite kada znate da nećete završiti prekriveni australijskom povraćkom.

Bliže centru je Generator (kreveti od 10 funti pa naviše). Nalazi se odmah pored Rasel Skvera, mesto za koje Amerikanci misle da svi Londonci tamo žive, jer je prelep i smrdi na knjige izdavačke kuće Penguin Classics. Ali mi tamo ne živimo. Živimo u sklepanim kućercima dvanaestak kilometara odatle.

Ako ćete da se isprsite za hotel, Russel’s of Clapton (98 funti za noć) je mešavina dobrog ukusa i efikasnosti koju biste očekivali od nekadašnjeg menadžera muzičara. Takođe, nalazi se duboko u East Endu, gde naravno žive svi iz VICE-a, tako da sve možete da nas zajebete tako što ćete da napravite veliki red u Tescu, žaleći se na nas zato što smo pljuvali Matriks i tražili telefonski broj Klajva Martina.

Ako imate para za bacanje, hotel Ace (199 funti za noć) je prilično zabavan. Bendovi tamo odsedaju, a klub u podrumu organizuje pristojne žurke na kojima muziku puštaju ljudi iz Boiler Rooma i Young Turks. Na njihovom sajtu piše da su mesto „karakteristično za kreativce i buntovne umetnike”, ali da vam pravo kažemo, mi nismo ni jedno ni drugo, ali uvek su nas puštali unutra.

LGBT LONDON

Ovih dana, Vauxhall je sedište gejeva. Ovde postoji gomila klubova u kojima možete da se jebete, pušite, gutate i prašite šta god da vam je volja, a sperma i vodka padaju sa neba (što znači da su lezbejke malo zapostavljene). Fire i Barcode su dobra mesta za đuskanje i jebanje, a u okolini takođe ima fetiš barova i bear žurki. Ako vam je draže da na miru popijete piće, Royal Vauxhall tavern je jedan od najčuvenijih gej pabova u gradu. Ako samo hoćete da se kresnete, ima sauna u okolini gde možete lako da se snađete. Ali da, nažalost, u Vauxhallu su tema isključivo muškarci.

Ipak, bilo da ste žena ili muškarac, Soho je od davnina gej meka, i prepun je mesta gde možete da pijete, đuskate i smuvate nešto. Načičkana po Brewer streetu i Old Compton streetu su dobro poznata mesta, trospratni G-A-Y klub, i bar sa burleskom Madame Jojo’s. Idite u G-A-Y bilo kog dana, ali petkom i subotom ćete zateći najnebulozniju muziku, najpurpurniju dekoraciju i možda najjeftinije piće u Londonu.

Dok je Soho kolevka mejnstrim dela lepeze gej barova i klubova, istočni London pruža neke zabavnije alternative. The Joiners Arms je obožavana rupčaga gde će vam se tabani lepiti za pod, a George and Dragon je tipičan udoban engleski pab, i razlikuje se samo po tome što je prepun gejeva i transvestita. Oba se nalaze u Huckney roadu u Shoreditchu, i oba se zatvaraju relativno rano, tako da posle možete da idete u East Block, lavirint na Old streetu, koji je prepun ljigavih ćoškova i pulsirajuće plesne muzike.

Ako odete čak do Dalstona, naići ćete na Dalston superstore i Vogue fabrics, dva razvratna kluba koji organizuju znojave, moderne gej žurke. Fabrics je veličanstvena mešavina čudaštva u kojoj na toaletima nema vrata. Oba ova kluba su otvorena za žene svakoga dana, ali obiđite Superstore lezbejsko veče, koje je bolje od bilo čega što se događa u Sohou.

Uopšteno govoreći, gej parovi bi trebalo da se osećaju dovoljno bezbedno da mogu da pokazuju naklonost u javnosti u većem delu grada, ali nažalost, uvek se nađe neki homofobični fanatik, tako da nije nemoguće naleteti na nekog idiota koji će na sebe preuzeti obavezu da izvikuje uvrede. U tom trenutku, očekujte od svih prisutnih da ga nazovu jebenom pizdom, i da vas potapšu po leđima. Jer ovo je London, mi ovde ne volimo fanatike.

GDE DA BORAVITE I SA KIM DA PROVODITE VREME KADA STE TREZNI

Britanski muzej

Great Russell Street, WC1B 3DG

Kao što vam je dobro poznato, mi smo nekada bili vlasnici ove planete. Ali onda, u nekom trenutku tokom četrdesetih godina prošlog veka, bili smo dovoljno velikodušni da je vratimo. Doduše, zadržali smo sve najbolje stvari, očigledno je da nismo potpuni idioti. Tako da slobodno dođite i uživajte u plodovima naše otimačine! Divite se našim divnim grčkim mermernim skulpturama! Pogledajte moćne faraone stišnjene u plastične kutije, na dvesta metara od paba Wetherspoons! Divite se najstarijim i najprefinjenijim antikvitetima koji su natrpani u tamne fioke u privatnim arhivama, jer mi jednostavno nemamo dovoljno mesta za sve te stvari iz inostranstva!

Edgware roud

Dugačka ulica između Paddingtona i Marble Archa je dom velike azijske zajednice, tako da nemojte da očekujete mnogo barova, ali očekujte sjajnu hranu, slatkiše i mnogo nargila. Skoro svaki lokal na Edgware roadu nudi nargile, uglavnom imućnim mladim Arapima koji se druže i gledaju gluposti na svojim tabletima. Pušionice nargila uglavnom rade do kasno, do tri posle ponoći, tako da ako želite da se opustite, zavalite se i gledate lamborginije kako jurcaju pored vas i zaradite rak pluća sa ukusom grožđa, obavezno idite u „mali Bahrein”. Ovo je takođe sjajno mesto da izbegnete pomor bezumnog pijanstva i potencijalnog nasilja koje će bez sumnje obeležiti vaš boravak ovde. Svi u ovoj ulici su jebeno lepo vaspitani.

Lincoln inn fields

Ovo je genijalno. Nalazi si se odmah iza Kraljevskog suda, tako da su tamo svi pravnici koji jedu u lancu i, ali to je takođe i dom tri najbolje stvari u Londonu: 1) Medicinskog muzeja, kolekcije medicinskih fenomena Kraljevskog medicinskog fakulteta koju čine bebe u teglama, skelet džina i ceo ljudski krvotok ispeglan na velikom stolu; 2) Muzeja ser Džona Souna, sumanute kolekcije jednog čoveka koja sadrži eksponate iz celog sveta izložene u njegovoj kući, od Hogartovih karikatura u njegovoj radnoj sobi, do egipatskih mumija u podrumu i rimskih drangulija koje se nalaze posvuda. I konačno, 3) Seven’s starsa, najboljeg paba za dnevno opijanje u centru Londona. Ako neko od advokata od preko puta dobije proces, verovarno će vas počastiti šampanjcem.

Hampstead Heath

U pitanju je ogroman perivoj prirode unutar grada, što znači da je to mesto gde većina tinejdžera iz severnog Londona odlazi da guta esid i puši travu. Tu se takođe nalazi i živopisna scena za one koji žele da se jebu sa opasnim neznancima u šumi.

Kanali

Šetajte od Cammdena do Notting Hilla, ili od Bowa do Islingtona, ili od Little Venice do Brentforda, ako baš želite. Kanali su uvrnuta, zastarela kapilarna mreža koja povezuje različite delove grada i zahvaljujući napretku tehnologije prepuštena pravim pivopijama koji vole fantastične priče i klize po njima u svojim baržama, odbijajući da priznaju da dvadeset prvi vek već neko vreme traje.

Opskurne političke organizacije

Što je teže naći neku političku organizaciju, verovatnije je da je ona kul, tako da treba izbegavati dosadnjakoviće koji vam tutkaju u ruke svoje socijalističke pamflete. U međuvremenu, ako grupacija ima čudno ime i nemate jasnu predstavu ko su, biće zabavniji. Najsvežiji primer je „Zamišljena partija”. Ne znam da li i dalje postoje, ili da li su ikada postojali izvan Tumblra, ali njihova grafika koja izaziva glavobolju vam jasno govori da nisu u pitanju levičari koji glade brade. Londonski antifašisti su poznati po tome da organizuju pristojne klupske žurke i zaradu troše na godišnje prebijanje rasista, ali to se retko dešava. Tu su i londonski Crni revolucionari koji sipaju cement preko šiljaka koji su postavljeni da bi sprečili beskućnike da prenoće na suvom mestu, ili spasavaju ilegalne imigrante od deportacije. Oni su dobri momci. Idite na demonstracije, posle idite u pab ili studentski bar, i vidite da li ćete upoznati nekoga zanimljivog.

Gillet square, Dalston

Pre nekog vremena, Stoke Newington High street je izgubio svoj šarm pod težinom nekoliko hiljada pari air max patika, ali odmah pored njega se nalazi Gillet square koji se održao. To je u suštini pešačka zona u kojoj je jedan džez klub, nekoliko tezgi sa hranom i laganim osećajem nestabilnosti. Radio NTS pušta sve, od sladž metala i dum metala, do rage i hausa. To čine iz udžerice koja se nalazi na trgu. Ako ste lepi, možete da se prikradete didžeju, date mu limenku piva i nađete se u programu. Sve što tamo treba da radite je da donesete plavu plastičnu kesu punu piva i da sedite na suncu (što je zapravo najbolja stvar koju možete da radite bilo gde u Londonu, ali morali smo da smislimo neke druge gluposti da bi ispunili normu od 10 hiljada reči).

Greenwich

On je potpuna suprotnost „zemlji koju je vreme zaboravilo”, on je „dom vremena”. Ako stanete tamo, po definiciji, vi ste stigli na vreme. Kada vicevi o Griniču postanu dosadni, tu vam je jedno veliko brdo, par pristojnih radnji sa polovnom odećom i nekoliko finih pabova.

Primitive London

Shacklewell lane 73-75, London E8 2EB

Ako vas privlače lepe devojke obučene u opskurne britanske sportske marke, ili visoki, zgodni momci koji bukvalno uvek nose crno, posetite Primitive London, butik u Shacklewell laneu, koji ponekad organizuje i žurke. Nekada su prodavali ogrlice napravljene od muda kengura, koje su bile pravi hit kada su par nedelja gostovali u Japanu, ali ovde nisu zaživele.

Anarhističke knjižare

Freedom, Whitechapel High street 84b, London E1 7QX / anarhistički sajam knjiga

Britancima ne ide od ruke razbijanje sistema, ali smo sjajni u zagovaranju toga. Da biste izbegli da postanete sledbenik Rasela Brenda, idite u Freedom, anarhističku knjižaru koja mora da nešto vredi, jer je nedavno preživela drugi bombaški napad. A jednom godišnje, anarhistički Sajam knjiga doleti u grad, i anarhisti iz Britanije se okupljaju ovde da drugim anarhistima prodaju knjige i majice. Pomislili biste da ovaj događaj odiše prazničnom atmosferom, ali obično uspeju da se oko nečega sporečkaju. U svakom slučaju, tamo možete da čujete zanimljive priče o tome kako izbeći hapšenje tokom nemira, a to se radi uglavnom tako što ćete sedeti pored vrata i otići kada vam postane dosadno.

Institut savremene umetnosti (ICA)

The Mall, SW1Y 5AH

ICA se nalazi u Molu, a to je ulica koja vodi do Bakingemske palate, tako da ako dođete da pogledate izložbu mentalnih bolesnika iz Kostarike, ili nešto slično, možete da popijete par pića, odgledate neki bend, a zatim precrtate kraljičinu kuću sa spiska gluposti koje bi trebalo da vidite u Londonu.

Kraljevski parkovi

Kao i labudovi, oni pripadaju kraljici, što znači da su malo uštogljeni i zatvoreni noću. Ali svi su prelepi: Regent’s park, Hyde park, Green park, Ritchmond park – svi su prepuni ruža i žalosnih vrba, kao i grupa neumesnih tinejdžera koji goli do pola igraju fudbal, preko pedesetak grupa naduvanih četrdesetogodišnjaka koji su došli na izlet. Provodićete dovoljno vremena u londonskim paklenim ćumezima, tako da su vam parkovi dobri za oporavak.

KAKO DA IZBEGNETE DA VAS OPLJAČKAJU I PRETUKU

Vredi naći broj telefona nekog taksi udruženja i zvati ga da vas pokupe kada bauljate unaokolo kasno noću. Čekati crni taksi ume da bude suviše naporno, a nasumično hvatanje nekog neregistrovanog taksija (a to je, u stvari, samo neki čovek u automobilu) da vas u sitne sate vozi kući je veoma glupo.

Najiskrenije, London je uljudan do te mere da je skoro dosadno koliko je bezbedan, što je tačno ono što bismo svi cenili da imamo decu (pod uslovom da i dalje sebi možemo da priuštimo da živimo ovde), ali trenutno nam je jednostavno dosadno. Naravno, treba se čuvati one vrste kriminala koja je prisutna svuda, pazite na tašne i laptopove.

Naravno, postoje bande i borbe za teren, kao i pištolji i ostala sranja, ali ako ne planirate da uzurpirate posao nekoj poljskoj kokainskoj bandi, ili da intervenišete u slučaju rata za teren u kraju E3, verovatno ćete proći okej. Ali sve ovo na stranu, ovo je zemlja koja je iznedrila Ričarda Trećeg, Džimija Sevila, Harolda Šipmana, Džofrija, Henrija Osmog, Decolovca i sve ostale najveće monstrume u istoriji, tako da uvek treba biti na oprezu.

KAKO DA NE BUDETE BEZVEZNI TURISTA

Niko nigde ne voli kada su turisti spori, ali samo kreten ne bi razumeo da su se izgubili u našem nenormalnom, neplaniranom, haotičnom gradu. Ojster karte (to ti je potrebno da se voziš metroom, druže) su pravi problem, i ja sam impresioniran činjenicom da i jedan turista uspeva da shvati gde da je kupi. Svaka čast vama, simpatičnim, sporim prokletnicima.

Ne mora da znači da ćemo popizdeti na vas ako vas usisa turistički vrtlog Lester Skvera i obližnjih barova, ali vi ćete možda popizdeti na nas što vas nismo upozorili na njega. Nikada do kraja nisam skapirao šta ljudi tamo rade. Tamo ima par barova koji su lošiji od bilo kog drugog bara u centru grada, ima nekoliko multipleks bioskopa (ali ko, zaboga, ide u bioskop kada je na odmoru?), a tu je i ogromna radnja koja prodaje britanske suvenire idiotima. Mislim da je to otprilike to. Ima i onih likova koji za deset minuta nacrtaju vašu karikaturu, ali mislio sam da ih ima i u vašim zemljama. Možda sam pogrešio.

Najgori od svih najgorih turista su oni koji u London dolaze u kupovinu. Jebenu kupovinu. Nemate odeću kod kuće? ASOS ne vrši dostavu u vašoj zemlji? Postoje dve vrste prodavnica u koje najgori turisti idu; u one čije stvari mogu da priušte (a čija je roba dostupna preko interneta) i one otmene, čije stvari ne mogu da plate i koje su u stvari samo muzeji za budale. Koga je briga što je Kamen iz Rozete odmah tu, iza ugla? Evo teniske loptice u Harrodsu od 60 funti!

LJUDI I MESTA KOJE TREBA IZBEGAVATI

Bankari

Niko nigde ne voli bankare, zar ne? Ni London se po tome ne razlikuje, samo što im mi imamo mnogo više, jer je londonski Siti, kvadratni kilometar i po pravog, starog Londona, u suštini finansijski mozak cele planete. To znači da su okolni pabovi puni mladića koji su u stvari finansijske siledžije u odelima. Tu je kao na utakmici Milvola u osamdesetim, samo sa puno otmenih ljudi koji zarađuju tako što obmanjuju hulje drugih nacija, a onda tim novcem kupuju ogromne delove Londona i iznajmljuju ih nama. Nemam konkretnih dokaza za to, ali mislim da su svi oni ulični žigoloi.

Bosi ljudi

Ovo je London, a ne plaža. Jeste li imuni i na tetanus, kao i na izrugivanje?

Heroinski zavisnici koji imaju stila

Prošlo je deset godina otkako su jebeni The Libertines nestali u eksploziji sranja, šešira i nesreće, a i dalje ima ljudi koji misle da je hors dobar modni detalj. Najiskrenije, dotukao je Kurta Kobejna, Koko Šanel, Baskijata, Četa Bejkera, pa i jebenog Dži Dži Alina. Dotući će i tebe, tupane sa gitarom. Izaberi život; izaberi ekstazi.

Komičari

Aramando Lanuči, Kris Moris, Stjuart Li i Stiv Kugan su matori kao biblija, ali i dalje su najduhovitiji ljudi u zemlji. Ovih dana britansku komediju čine ljudi sa nameštenim frizurama koji ponavljaju gluposti koje su čuli u Union baru, ali ipak su milioneri i nastupaju pred gomilama morona koji se kikoću. Imaju više minuta na BBC-u nego Irak i Sirija. Jebeš ove tipove.

Camden Town

Svaki grad u Evropi ima kraj sa buvljim pijacama gde olinjali pankeri prodaju postere Džona Lenona i majice sa šaljivim sloganima, odmah pored Jamajčana koji pokušavaju da ti uvale lažni hašiš, ali ovaj je toliko neprijatan da je dva puta za pet godina pokušao sam sebe da spali. Camden town je mesto gde svi alternativni pokreti dolaze da umru. To je mašina koja je osmišljena da bi roditeljima dala za pravo po pitanju omladinske kulture. Ljigava je, jeftina, komercijalna i samodopadljiva. Pre jedno deset godina, Camden je imao poslednji bljesak zahvaljujući neumornom širenju dobrih vibracija nekih didžejeva i nekoliko zabavnih bendova, ali oni su produžili dalje, i mesto je prepušteno stim-pankerima, sajber-gotima i pedesetogodišnjim propalicama. Produžite niz ulicu jedno deset minuta, i stići ćete u Kentish town, gde možete da pijete u bilo kojem od ovih pabova.

Foto: Holly Lucas

Kensington i Chelsea

Glupo mesto koje se tokom protekle decenije toliko obogatilo da, pored njegovih novih stanara, Mohamed Al Fajed, blesavi vlasnik Harrodsa, izgleda kao simpatični lokalac, kao Del Boj sa nešto više teorija zavere. U Londonu živi 72 milijardera, i svi žive ovde. Većina njih su došli zbog povoljnih poreza, državne zaštite i nepodnošljive „kul” aure koju London ima u inostranstvu. To su bogataši koji se dosađuju i žele da obeduju u restoranima gde mogu da sretnu Lili Alen ili Nikolasa Serotu. Vi sebi te restorane ne možete da priuštite, s toga, zašto biste išli tamo?

Barovi u O2 areni

Usled slepe plemenske odanosti, može da vam se desi da završite na koncertu u O2 areni, mestu koje je triput veće od vaše domovine. To je šteta, ali ovih dana to je jedino mesto gde velike pop zvezde (Rihanna, Kate Bush, Prince, itd) nastupaju. Ako ipak završite tamo, onda: a) izvinite što je tako daleko od svega (glupo, zar ne?); b) nemojte da dolazite ranije samo zato da biste u TGI Friday dali 200 funti za podgrejan biftek. E da, i: jednom sam bio u kolima sa Nickom Rhoudsom iz Duran Duran, i on je rekao da je O2 najbolji koncertni prostor u Londonu, zato što ima pogodan parking. Tako da ako ste u London došli kolima, ovde ćete biti srećni kao svinja u blatu.

Oxford street

Tu su sve one iste radnje koje znate i volite i koje postoje u bilo kojoj šoping ulici u Britaniji, ali duplo skuplje i sa 45 puta više mušterija. Ignorišite ulične bubnjare. Nađite Sam Smiths pab.

Tržni centri u Westfieldu

Isto je kao u Oxford street, samo na mnogo nivoa, baš kao Danteov pakao.

The Strip

Tako svi zovu dugačku traku asfalta koja se proteže od Kingsland road pa sve do Stoke Newington High street, i apsolutna je noćna mora. Ali svejedno, u nekom trenutku ćete neizbežno završiti tamo, i treba da znate da je bašta The Haggerstone podnošljiva, a Birthdays, koji smo već spominjali, organizuje solidne svirke. Ali generalno, vikendom su ovde nepodnošljive orgije, ljudi se drogiraju po podrumima, a na hiljade studenata troše ogromne svote novca toliko bučno da u isti mah i podižu i spuštaju cene nekretnina u kraju.

The Tube

Greška koju mnogi ljudi prave kada prvi put dođu u London je da se previše oslanjaju na metro. Možda izgleda podesno, ali je krajnje neprijatno tokom bilo kakve gužve, i to je jedino mesto u Britaniji gde je neprestano vrućina. Svestan koliko je dole gadno, gradonačelnik Londona je objavio konkurs, nudeći na hiljade funti svakome ko bi smislio kako da se metro rashladi tokom letnjih meseci. Konkurs je na kraju ukinut bez pobednika, i svi se i dalje znojimo. Autobusi su mnogo pristojniji, a ako ste u centru Londona, svuda ionako možete da stignete peške.

Upper street

Najgora ulica na svetu. Dugačka je par kilometara i sastoji se od skupih prodajnih lanaca, otmenih ljudi koji su proćerdali nasledstva ulažući u poslastičarnice unapred osuđene na propast, pabova bez šarma i preskupih restorana. Nije uvek bilo ovako, ali kako se London širio i prevoz ka centru se poboljšao, reka gluposti na mestima kao što je Covent garden je nabujala i morala je negde da se razlije. Opština Islington je raširila ruke i svoje dugačke ulice pretvorila u meku konzumerizma sa šarmom prosečnog heliodroma. To je šteta, jer je pozorišni pab Kings Head sjajno mesto, ali ako se ovih dana nađete u Upper street, gubite se odatle i zaputite se na Holloway road.

DAVANJE BAKŠIŠA I KORISNE FRAZE

Bakšiš

Veći deo vremena će vam se činiti da je bakšiš previsok, ako je uključen u račun u restoranu. Ali vi tu ne možete ništa, osim ako ne volite da vičete na postdiplomca koji pokušava da skrpi pare za kiriju tako što će da konobariše za minimalac. Ako bakšiš nije uključen u cenu, 10 odsto od ukupnog računa je ispravna suma. Ali to nije uklesano u kamenu. Smanjite sumu ako vam se konobarica zakašljala u hranu ili ako vam je uputila rasnu uvredu. Zaokružite sumu u taksiju, a u barovima ne dajte bakšiš, niko to ovde ne radi. Kada biste zgodnoj šankerici dali pet funti više, samo biste ispali ljigavi.

Korisne fraze

Aggy – Kada je neko agresivan ili iritantan.

Mate – Nemojte da pretpostavljate da ovo znači ono što vi mislite da znači. Kao što reč „pička” može da se koristi odmilja, tako i „druže” može da bude uvod u to da vas neko zakolje.

Moist – Ako ti neko kaže ovo, nazvao te je glavićem, druže.

Allow – Ovo u osnovi znači „nemoj”. Kao kada vikneš allow that! kada ti neko mazne pomfrit.

Taking the piss – Amerikanci muku muče da razumeju i izgovore ovu frazu, a da ne zvuče kao idioti, ali ovo može da znači sledeće: a) ismevati nekoga, ili b) da je nešto nerazumno, na primer „Neće da ti pozajmi 50 funti za još jedan gram? Zajebava te, druže.”

JUTJUB PLEJLISTA KOJA SUMIRA SVE

Sve ostale naše podružnice su napravile plejliste lokalne muzike sumnjivog kvaliteta, ali ova je stvarno dobra, i prilično dobro opisuje trenutno stanje u Londonu.

VICE MAPA GRADA


Dobro onda, to bi bilo to. Videćemo se u Britanskom muzeju i smejaćemo se mumijama.

Iskreno vaši,

VICE UK